Portal:Glazba/Odabrani životopis/2015

Portal:Glazba/Odabrani životopis/01. 2015.

Zubin Mehta (*1936.), indijski dirigent parskoga podrijetla i doživotni glazbeni ravnatelj Izraelskoga filharmonijskoga orkestra, ove godine peti put u svojoj karijeri ravna Bečkim filharmoničarima na njihovu tradicionalnom Novogodišnjem koncertu. Mnoge ugledne međunarodne kulturne institucije i organizacije dodijelile su mu doista zaslužena odlikovanja za iznimna umjetnička postignuća te aktivno promicanje tolerancije i mira u svijetu, a mnoga su mu svjetska sveučilišta dodijelila i počasne doktorate. Godine 2011. dobio je i svoju zvijezdu u holivudskoj Ulici slavnih (engl. Hollywood Walk of Fame). Osobitu je popularnost stekao 1990. ravnajući danas legendarnim koncertom trojice tada najpoznatijih tenora (Pavarottija, Dominga i Carrerasa). Mehta je (i) tim nastupom u potpunosti potvrdio svoje veliko dirigentsko umijeće i vlastitu umjetničku karizmu.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/01. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/02. 2015.

Barbra Streisand, američka pjevačica, glumica, redateljica i tekstopisac, rođena je 1942. u newyorškoj četvrti Brooklyn. Dobitnica je dva Oscara, osam Grammyja, četiri Emmyja, posebne nagrade Tony, nagrade Američkog filmskog instituta i nagrade Peabody. Jedna je od komercijalno i kritički najuspješnijih umjetnica iz svijeta show bussinesa, sa 100 milijuna albuma prodanih u Sjedinjenim Američkim Državama i 240 milijuna albuma širom svijeta. Komercijalno je najuspješnija izvođačica na popisu najkomercijalnijih umjetnika Američkog udruženja glazbene industrije (engl. Recording Industry Association of America, RIAA), kao jedina izvođačica među prvih deset i jedina umjetnica izvan rock and roll žanra. Zajedno s Frankom Sinatrom, Cher, i Shirley Jones jedina je dobitnica Oscara čiji je singl bio na prvom mjestu američke top-liste Billboard Hot 100. Po podatcima RIAA, Barbra Streisand među pjevačicama drži rekord s najviše albuma među prvih deset na top-listama: od 1963. ukupno 31. Njenu karijeru također karakterizira i među svim glazbenicama najveći vremenski raspon (46 godina) između prvoga i posljednjeg albuma među prvih deset na top-listama. S albumom Love Is the Answer iz 2009. postala je jedina glazbena umjetnica s albumom na prvome mjestu u pet uzastopnih desetljeća. Objavila je 51 zlatni, 30 platinastih, i 13 multiplatinastih albuma u Sjedinjenim Državama.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/02. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/03. 2015.

Lovro von Matačić (1899. – 1985.) bio je hrvatski dirigent i skladatelj. Rođen je na Sušaku u obitelji kojoj je plemićki naslov dodijeljen još početkom 17. stoljeća, od malih je nogu bio okružen glazbom i svijetom umjetnosti: otac je njegovao intenzivnu karijeru opernog pjevača, a majka glumice. Nakon rastave roditelja, obitelj se seli u Beč, gdje je u dobi od osam godina Lovro pristupio Bečkim dječacima, zboru Dvorske glazbene kapele. Repertoar koji se tamo njegovao zacijelo je već tada utjecao na njegove kasnije afinitete, prije svega glazba Antona Brucknera. Razdoblje provedeno u zboru Bečkih dječaka bilo mu je, po njegovu vlastitom svjedočenju, temelj za njegov daljnji umjetnički razvoj. Pripadao je eliti europske i svjetske glazbe 20. stoljeća. Ljudski i umjetnički formiran na razmeđu raznih tradicija i kultura, uspio je na zadivljujući način upiti i povezati razlike uvjetovane tim razmeđima, te ih ugraditi u temelje izraznog i spoznajnog bogatstva svojega suglasja s glazbom.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/03. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/04. 2015.

Mišo Kovač (1941.) hrvatski je pjevač zabavne glazbe s najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) u Hrvatskoj, ali i diljem bivše SFRJ. S više od 20 milijuna prodanih ploča tijekom 47-godišnje glazbene karijere, uz brojne glazbene i diskografske nagrade, jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača. Počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku. Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput "Ostala si uvijek ista", "Svi pjevaju", "Ako me ostaviš" i drugima. Svojom popularnošću, karizmom, beskompromisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/04. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/05. 2015.

Ruski pijanist i skladatelj Aleksandr Skrjabin (1872. – 1915.) glazbeni je talent naslijedio od majke, izvrsne pijanistice Ljubov Petrovne Ščetinine koja je, nažalost, umrla samo godinu dana nakon Aleksandrova rođenja. Brigu o odrastanju i odgoju dječaka tada je u najvećoj mjeri preuzela očeva sestra Ljubov Aleksandrovna Skrjabina, koja mu je pružila i prvu glazbenu poduku. Aleksandrova je umjetnička nadarenost već u najranijoj dobi bila zapažena: kao petogodišnjak znao je na klaviru odsvirati melodije koje bi čuo, godinu dana kasnije počeo je skladati prva djela, pisati poeziju, inscenirati i izvoditi dramske predstave, sve to – dakako – u krugu obitelji. U ljeto 1882. počeo je pohađati privatnu nastavu klavira kod Georgija Eduardoviča Konjusa, a u jesen iste godine položio prijemni ispit na Moskovskoj kadetskoj školi. No, tijekom školovanja Aleksandar je često i u raznim prigodama nastupao kao pijanist pa je i ljubav prema glazbi kasnije ipak prevladala. Sergej Tanejev preporučio ga je 1885. znamenitom ruskom pijanistu i pedagogu Nikolaju Zverevu, koji je odmah prepoznao genijalnu nadarenost mladoga glazbenika.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/05. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/06. 2015.

Madonna je poznata američka pjevačica, tekstopisac, glumica, redateljica, plesačica i zabavljačica. Prodala je više od 300 milijuna svojih albuma u cijelom svijetu, a u Guinnessovu knjigu rekorda upisana je kao najuspješnija izvođačica svih vremena. Časopis Time proglasio ju je jednom od "25 najutjecajnijih žena prošloga stoljeća" zbog njezine utjecajne uloge u suvremenoj glazbi, zbog konstantnih promjena u glazbi, izgledu i izričaju. Kritičari su uvijek hvalili njezinu raznoliku glazbenu produkciju, a u javnosti je poznata i kao "Kraljica popa". Tijekom cijele karijere, većina njezinih pjesama osvajala je prva mjesta glazbenih ljestvica, od kojih su najprepoznatljivije "Like a Virgin", "Papa Don't Preach", "Like a Prayer", "Vogue", "Frozen", "Music", "Hung Up", i "4 Minutes".

Karijera joj je poboljšana pojavljivanjem na filmskom platnu i to 1985. godine, iako je za svoja glumačka ostvarenja dobivala svakojake komentare. Pohvale kritičara, kao i Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu dobila je za ulogu u filmu Evita (1996.), ali za ostale je uloge često dobivala lošije kritike. Godine 1992. je zajedno s Time Warnerom osnovala diskografsku kuću Maverick, a 2007. je sklopila do tada nevjerojatan ugovor vrijedan 120 milijuna dolara s Live Nationom. Prema Recording Industry Association of America (RIAA), najprodavanija je izvođačica 20. stoljeća, i druga najprodavanija izvođačica u Sjedinjenim Američkim Državama (iza Barbre Streisand), s prodanih 64,5 milijuna albuma. Časopis Billboard proglasio ju je drugim najuspješnijim umjetnikom na Billboard Hot 100 ljestvici (iza The Beatlesa), što ju pak čini i najuspješnijom samostalnom umjetnicom te ljestvice. Dobila je i zasluženo mjesto u Rock and Roll Hall of Fame. Godine 2012. godine VH1 ju je proglasio "najvećim ženskim imenom u glazbi".

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/06. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/07. 2015.

Gustav Mahler (1860. – 1911.), austrijski skladatelj i dirigent češkog podrijetla, bio je za života jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata. Bio je i jedan od najznačajnijih skladatelja kasnoga romantizma. Skladao je prvenstveno simfonije i pjesme, no njegov je pristup žanru često zamagljivao granice između pjesme (njem. Lied), simfonije i orkestralne simfonijske pjesme. Mahlerova su djela i glazbeno umijeće iznimno cijenili skladatelji Druge bečke škole, a divili mu se i njegovom se glazbom nadahnjivali mnogi skladatelji 20. stoljeća.

Po vlastitoj je želji pokopan pokraj svoje rano preminule kćeri na groblju u bečkom Grinzingu. Prema posljednjim željama, pogreb je protekao u tišini, a na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji samo ime "Gustav Mahler". Mahlerov dobar prijatelj Bruno Walter ovako opisuje sprovod: "18. svibnja 1911. je umro. Sljedeće večeri polegli smo lijes na groblju u Grinzingu, prolomila se oluja s takvim naletima kiše da je bilo gotovo nemoguće nastaviti. Ogromna gomila ljudi u mrtvoj tišini slijedila je mrtvačka kola. U trenutku kada je lijes spušten, sunce se prolomilo kroz oblake".

Zbog zamjetnih teškoća u prihvaćanju njegovih djela, Mahler je govorio: "Doći će moje vrijeme." To vrijeme došlo je sredinom 20. stoljeća, u trenutku kada je razvoj LP ploča omogućio ponavljanje slušanja kompetentnih izvedbi dugih i kompleksnih simfonija. Do 1956. godine svaka Mahlerova simfonija bila je objavljena na gramofonskim pločama.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/07. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/08. 2015.

Beyoncé Giselle Knowles američka je R&B pjevačica, glumica i plesačica. Glazbom se bavi od djetinjstva, a prve je veće glazbene uspjehe ostvarila krajem 1990-ih u sastavu Destiny's Child. Nakon raspada tog sastava 2005. godine, nastavlja uspješnu samostalnu karijeru.

Godine 2003. objavila je svoj samostalni debitantski album Dangerously in Love, koji je postao jedan od najuspješnijih albuma te godine: postigao je veliki uspjeh i kod glazbenih kritičara i kod publike, a 2004. nagrađen je s pet Grammyja. Godine 2001. započela je i glumačku karijeru pojavivši se u filmskom mjuziklu Carmen: A Hip Hopera. Pet godina poslije dobila je glavnu ulogu u filmskoj adaptaciji broadwayjskog mjuzikla Komadi iz snova iz 1981., a ta joj je uloga donijela dvije nominacije za Zlatni globus. Pokrenula je i obiteljsku modnu liniju, House of Deréon, a promovirala je i brandove kao što su Pepsi, Tommy Hilfiger, Armani i L'Oréal. Forbes ju je 2009. uvrstio na četvrto mjesto popisa 100 najmoćnijih i najutjecajnijih slavnih osoba, na treće mjesto popisa glazbenika s najvećim prihodima te na prvo mjesto najbolje plaćenih slavnih osoba ispod 30 godina s više od 87 milijuna dolara zarade između 2008. i 2009. Američki časopis Billboard proglasio ju je 2009. i ženom godine.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/08. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/09. 2015.

Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič (1906. – 1975.) bio je ruski skladatelj koji je živio i stvarao u doba Sovjetskoga Saveza. Imao je vrlo kompleksan odnos sa sovjetskom vladom te pretrpio dvije javne osude svoje glazbe, 1936. i 1948. Unatoč tome, ali i činjenici da su mu djela povremeno bila zabranjivana za izvođenje, Šostakovič je ipak bio najpopularniji i najbolji sovjetski skladatelj svog naraštaja. Za svoje je umjetničko djelovanje primio mnoge nagrade, a služio je i u Vrhovnom Sovjetu.

Nakon razdoblja pod utjecajem Prokofjeva i Stravinskog (1. simfonija), Šostakovič prelazi na modernizam (2. simfonija i opera Nos) prije no što razvija hibridni stil u Ledi Makbet Mcenskoga okruga i u nesretnoj 4. simfoniji. Taj stil obuhvaćao je razdoblja od neoklasicizma (s izraženim Stravinskijevskim utjecajem) pa do postromantizma (s jasnim Mahlerovskim utjecajem). Njegova tonalitetnost često je uključivala korištenje modalnosti i nekih neoklasicističkih harmonija à la Hindemith i Prokofjev. U svojoj glazbi Šostakovič je redovito koristio snažne kontraste i elemente groteske, a osobito se ponosio svojom orkestracijom koja je uvijek čista i dobro osmišljena. Pojedine Šostakovičeve skladbe u mnogočemu su srodne Mahlerovom i Rimski-Korsakovom skladateljskom stilu, a u najuspjelija mu djela najčešće ubrajaju njegovih petnaest simfonija i isto toliko gudačkih kvarteta. Ostala djela uključuju opere, šest solističkih koncerata i zapažena ostvarenja na polju filmske glazbe.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/09. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/10. 2015.

Ladarice su bile hrvatski ženski vokalni ansambl, koji su 1966. u Zagrebu utemeljili braća Zlatko i Božo Potočnik. Članice tog ansambla i njihov voditelj Božo Potočnik svojim su dugogodišnjim umjetničkim djelovanjem trajno obogatili hrvatsku folklornu i kulturnu baštinu. Pomno uvježbanim nastupima te brojnim snimljenim izvedbama za radio i televiziju, Ladarice su od zaborava sačuvale mnoge narodne pjesme. Nastupale su često i na festivalima zabavne glazbe, a televizijska ih publika osobito pamti po izvedbi pjesme "Podravina ravna", najavnice i odjavnice popularne hrvatske TV serije Gruntovčani.

Povijest legendarnih Ladarica počinje 1965. godine: folkloru i glazbi već tada srcem i dušom odani Božo Potočnik neformalno je okupio manju skupinu članica Ansambla LADO s kojima je, za programske potrebe tadašnjega Radio-Zagreba, snimio obrade desetak narodnih pjesama. Godinu dana poslije, braća Zlatko i Božo Potočnik službeno su utemeljili ženski vokalni ansambl, koji je od tada najčešće nastupao kao nonet. Sve su članice tog ansambla također bile zaposlene kao plesačice/pjevačice u Ansamblu LADO, ali su kao vokalni sastav sve do 2003. djelovale neovisno od njega. U početku su nastupale pod imenom Devet mladih, a to su ime – na prijedlog Bože Potočnika – 1968. godine promijenile u Ladarice. Spomen na njih i njihovo umjetničko ime od 2008. godine svojim nastupima i vokalnim izvedbama čuvaju i svijetom pronose današnje članice Ansambla LADO.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/10. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/11. 2015.

Zdenka Kovačiček, poznata hrvatska jazz i rock pjevačica, jedna je od najznačajnijih i eminentnih osoba hrvatske glazbene scene. Već je kao petgodišnjakinja postala članicom Zagrebačkog kazališta mladih gdje je pohađala satove glume, pjevanja i plesa. Pjevačku je karijeru započela kao trinaestgodišnjakinja u duetu Hani pjevajući s Nadom Žitnik. Nakon što se duet razišao, nastupala je u raznim klubovima po Europi, u kojima je imala priliku surađivati s glazbenicima poput Billa Haleya, The Kinksa, The Ink Spotsa i drugima. Tako je otkrila svoj talent za jazz, soul, blues i gospel te je po povratku u domovinu počela surađivati i s najboljim zagrebačkim jazz-glazbenicima, primjerice Boškom Petrovićem, Miljenkom Prohaskom, Damirom Dičićem i mnogim drugima. Tijekom dugogodišnje uspješne glazbene karijere surađivala je s mnogim kultnim sastavima poput Nirvane (zagrebački trio), Timea, Bijelog dugmeta i YU jazz-rock selekcija, a suradnja s Telephone blues bandom traje još i danas.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/11. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)

Portal:Glazba/Odabrani životopis/12. 2015.

Zvjezdana Bašić (1926. – 2005.) bila je hrvatska pijanistica i klavirska pedagoginja. Klavir je započela učiti kao šestgodišnja djevojčica kod časne sestre Magne u splitskom Zavodu sv. Ane. Bila je marljiva i napredna učenica te je već tada često svirala javno. U svojoj desetoj godini (1936.) glazbeno je školovanje nastavila u privatnoj školi Estele Ivić Kuzmanić. Do svoje devetnaeste godine nastudirala je i javno izvela mnoga pijanistički vrlo zahtjevna djela, primjerice Chopinov Klavirski koncert u f-molu, Griegov Klavirski koncert u a-molu, Ravelovu skladbu Jeux d’eau (Igra vode), Schubertov Impromptu u As-duru i mnoga druga djela stupnja težine adekvatnog programu visoke glazbene škole. Godine 1945. Zvjezdana Žuvić dolazi u Zagreb i na Muzičkoj akademiji polaže audiciju te upisuje studij klavira u klasi Svetislava Stančića. Već na drugoj godini studija nastupa kao solistica u Simfonijskim varijacijama Césara Francka uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Milana Horvata. Na četvrtoj godini studija udaje se za Mirka Bašića, tada direktora Jadran filma u Zagrebu, a kasnije jugoslavenskoga diplomata. Studij klavira završila je 1950. diplomskim koncertom u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

→ {{Portal:Glazba/Odabrani životopis/12. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)