Portorikanci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Portorikanci (na španjolskom jeziku Puertorriqueños, Boricuas) su neo-romanski narod iz Portorika koji je bio španjolska kolonija do 1898 godine. Portoriko ima 3,950,000 stanovnika. Portorikanci su narod nastao od mješavine više kultura i rasa. Svoje podrijetlo vuku od Taíno Indijanaca, afričkih robova i Europljana. Nakon Španjolsko-američkog rata (1898.) kada je SAD aneksirao otok, Portorikanci su dobili američko državljanstvo te je trbuhom za kruhom puno njih otišlo u New York gdje su kroz desetljeća održali vlastiti etnički identitet putem korištenja španjolskog jezika i svoje književnosti te kroz bogatu glazbenu i plesnu tradiciju. Procijenjuje se da danas više od 2,000,000 Portorikanaca živi u dijaspori, uglavnom u kontinentalnom SAD-u. Portorikanci u New Yorku tradicionalno održavaju manifestaciju Puerto Rican Day Parade svake godine u lipnju na 5. Aveniji na Manhattanu.

Portorikanci su po vjeri poglavito rimokatolici, iako je u posljednje vrijeme među njima zabilježen porast protestantizma, pogotovo u obliku raznih pentekostalnih i adventističkih crkava.

Dan-danas se mnogi znameniti Amerikanci, iako rođeni i odrasli na matičnom području SAD-a, s ponosom nazivaju Portorikancima. Jedna od najpoznatijih među njima je glumica Jennifer Lopez.

Ime[uredi VE | uredi]

Ime Portorikanci (Puertorriqueños, u jednini Puertorriqueño, u žen. obliku Puertorriqueña; engl. Puerto Ricans) dolazi po po otoku Portoriku (=bogata luka). Ime Boricuas, kojim se neki Portorikanci također nazivaju, potječe iz nekadašnjeg indijanskog imena Boriken, za otok Portoriko.

Povijest[uredi VE | uredi]

Juan Ponce de León (1460. ?-1521.) rođen u Santervasu nepoznate godine, španjolski je istraživač i vojnik koji je tragao za 'izvorom mladosti' i drugim bogatstvima. Utemeljio je najstariju europsku naseobinu u Portoriku.

U Portoriko, danas domovina Portorikanaca, je Kolumbo stigao prvi put na svom drugom putovanju, 19. studenog 1493., i nazvao ga San Juan Bautista (po svetom Ivanu Krstitelju). Na otoku je tada živjelo 50,000 Taíno Indijanaca, koji su ovaj otok nazivali Boriken ili Borinquen. Taíno čine grešku kada Kolumbu pokazuju grumene zlata, jer će taj događaj presuditi daljnju sudbinu otoka.

Juan Ponce de León, rođen oko 1460. (po nekima kasnije) sudjeluje 1493. na drugom putovanju Kolumba u Novi svijet. On će se 1502. nastaniti na otoku, a godine 1509. postat će guverner kolonije koja će se tamo osnovati. Dvije godine nakon Kolumbove smrti (1508.) započinje španjolska kolonizacija otoka, a 1513. u Portoriko dolaze i prvi robovi iz Afrike.

Za potrebe kolonista 1508. godine Juan Ponce de León osniva naselje Caparra koje je zatim preseljeno na mjesto sadašnjeg glavnog grada San Juana. U početku se to mjesto nazivalo Puerto Rico (=bogata luka) da bi se kasnije imena izmijenila, legenda kaže greškom onoga tko je crtao i pisao prve zemljopisne karte. Mjesto San Juan se nazvalo po otoku, a otok je dobio ime Portoriko po mjestu. Niknuti će i drugi grad, podignut je zbog bolje zaštite od Indijanaca, nalazio se na mjestu današnjeg Mayagüeza.

Godine 1514. španjolska kruna Španjolcima naseljenim u Portoriku daje dozvolu da se slobodno žene s pripadnicima plemena Taíno, bilo je to godinu dana nakon dovođenja afričkih robova u Portoriko. Španjolci i drugi europski emigranti, Indijanci i potomci Afričkih robova u daljnjoj povijesti učestvovat će u izgradnji jedne nove nacije, nacije koju danas poznajemo kao Portorikance.

Život i običaji[uredi VE | uredi]

Portoriko je od desetih godina 16. stoljeća do suvremenih dana razvio jedinstvenu kulturu. Miješanjem Indijanaca izbjeglih u planine sa siromašnim španjolskim naseljenicima, nastali su mješanci poznati kao jíbaros (Gibaro, na starom španjolskom), ovi ljudi postali su 'kičma' portorikanske kulture. Razvili su svoj posebni identitet, i u izoliranoj unutrašnjosti otoka sačuvali rustikalni životni stil.

Kulturni obrasci[uredi VE | uredi]

Ameriki antropolog Julian H. Steward, obrazlaže složenost portorikanskog društva i multilinearnost evolucije njenih klasa ili segmenata društva. Uvod industrijalizacije u Portoriko dovodi do kulturnih promjena, kako onih urbanih, tako i ruralnih. Pojava industrijalizacije u 19. stoljeću, a pogotovo kada Portoriko dolazi pod američki suverenitet, dovela je do stvaranja više klase, koja se sastoji od nekoliko stotina bogatih amerikaniziranih obitelji. Poglavito su to predstavnici američkih poslovnih tvrtki. Ove obitelji svakako su privržene Sjedinjenim Državama, a njihov prihod je za prosječnog Portorikanca nedokučiv san. Portoriko je kao agrarna zemlja poznati proizvođač kave i šećerne trske. Sitni zemljoradnici, kao planinski jíbarosi, prehranjuju se sitnom zemljoradnjom. Na drugu stranu uzgoj kave, duhana i šećerne trske zahtijevat će plantažnu proizvodnju, a povezanost sa vanjskim tržištem i industrijalizaciju.

Neki jíbarosi osim radnika kod vlasnika plantaže, postat će i sami vlasnici. Kolač od prodaje na koncu će podijeliti svi, a najviše amerikanizirana klasa Portorikanaca iz San Juana. Urbane promjene koje donosi industrijalizacija hispanskog društva Portorika stvoriti će unutar gradova posebne segmente i socio-kulturne skupine. Pojavit će se kvalificirani i nekvalificirani radnici, bogati trgovci, servisne i javne službe. Najkarakterističnija je pojava srednje klase koja teži osobnom dostignuću i bogatstvu, ona predstavlja jedan novi trend, i dovodi do manjeg diferenciranja stanovništva urbanih Portorikanaca.

Kuhinja[uredi VE | uredi]

Portorikanska kuhinja je Kreolska kuhinja (Cocina Criolla). Najpoznatiji specijalitet je mofongo koji se priprema od pečenih banana, češnjaka i svinjetine. Mofongo se može pripremati na više načina. Među turistima posebno je na cijeni mofongo s jastogom. Jede se i domaće tropsko bilje bogato škrobom, kao što su yuca (cassava, casava), yautía, batata (slatki krompir, eng. sweet potato) i ňame. Najčešće se na stolu znaju naći mofongo, riža i grah (arroz y habichuelas), piletina s rižom (arroz con pollo), marinirana hobotnica na salatu (ensalada de pulpo), pržena riba, i drugo. Alcapurria (pržena smjesa od banane, yuke i yautie punjena rakovim ili drugim mesom) je jelo afričkog utjecaja koje se često prodaje po kioscima uz plaže Piňones, Luquillo, i drugdje.

Glazba i ples[uredi VE | uredi]

Portorikanski cuatro.

Portorikanska glazba i glazbeni instrumenti su: Taíno, afričkog i španjolskog porijekla. Najvažniji instrument svakako je güicharo, ili güiro. Güiro je podrijetlom od Taína, Radi se o tikvi u obliku boce punjenoj pijeskom, sjemenkama, grahom, ili nekim drugim materijalom, slična mu je i maraca, kakvu su imali šamani brazilskih Tupi Indijanaca. Glazbeni instrumenti španjolske i afričke tradicije također su prisutni u portorikanskom društvu. Najmanje 4 glazbala nastala su od klasične španjolske gitare sa šest žica, to su requinto, bordonua, cuatro i triple. Najpopularniji od njih je cuatro. Bubanj conga, afričkog je porijekla, sastoji se od drvenog šupljeg trupa koji sa jedne strane ima nategnutu životinjsku kožu.

Danza je portorikanski folklorni ples, nalik je klasičnom valceru a pojavio se na Portoriku 1850.-tih godina, gdje je popularan još i danas. Za njega su kompozicije stvarali Juan Morell Campos i Manuel Tavares. Od ostalih portorikanskih plesova poznata je salsa koja se probila u New York gdje se proslavila. Plena i bomba se plešu uz pratnju bubnja.

Karneval[uredi VE | uredi]

Vejigante imaju Indijanski, europski i afrički korijen, a predstavljaju ih osobe obučene poput klauna za vrijeme karnevala u primorskim gradovima. U gradu Loíza očit je jak afrički-Yoruba utjecaj, a možemo ih naći tijekom trećeg vikenda u mjesecu srpnju, te u Ponceu tokom veljače i u prosincu u Hatillu.

U Loízi su maske vejiganta učinjene od kokosovih ljuski, okičeni drvenim rogovima i pandžama. Vejigante mogu predstavljati Maure, neprijatelje kršćana, ili pak u mješavini Španjolaca i Yoruba da predstavljaju viteza i u drugu ruku Oguna, yorupskog boga rata.

Materijalna kultura[uredi VE | uredi]

Rukotvorine Portorikanaca mogu se nabaviti u mnogim trgovinama Starog San Juana a i širom otoka. Figurice i maske osobito se prodaju tokom posljednjeg mjeseca u godini. Čipka je također poznati portorikanski proizvod, a ručno rađena čipka poznata kao 'bobbin lace'. Ova čipka osobito se radi u gradovima Aguadilla, Aguada, Moca, i Isabela, a porijeklo joj je europsko.

Hamak, (eng. hammock ili na španjolskom la hamaca (viseći kreveti), još su jedan portorikanski proizvod kojeg su naslijedili od Arawaka. Indijanci Latinske Amerike poznaju ga 1,000 godina, a srednjoamerički Monimbo Indijanci, proslavili su se po njemu. Hammock je udoban za spavanje i odmor, a dovoljno ga je rastegnuti i zavezati između dva drveta, ili dvije grede. Mreža hammocka plete se od vlakana kukuruza, magueya ili pamuka.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]