Predrag Laković

Izvor: Wikipedija
Predrag Laković
Rodno ime Predrag Laković
Rođenje 28. ožujka 1929.
Smrt 9. rujna 1997.
Zanimanje glumac
Godine rada 1953. – 1997.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Predrag "Pepi" Laković (Skoplje, 28. ožujka 1929.Čurug, 9. rujna 1997.) bio je srbijanski filmski, televizijski i kazališni glumac. Bio je stariji brat blizanac Dragana Lakovića.[1] Njegov unuk je glumac David Ibrović.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Predrag Laković je rođen kao prvo blizanačko dijete. Od brata blizanca na porođaju je bio lakši čak 2 kg i jedva je preživio.[2]

Studirao je na Kazališnoj akademiji u Beogradu u klasi Mate Miloševića. Sa svojih preko 200 filmskih, TV i kazališnih uloga, spada u red najvećih jugoslavenskih i srbijanskih glumaca. 1987. godine, dobio je prestižnu "Oktobarsku nagradu grada Beograda" za kulturu.[3] Bio je veliki boem, a slobodno vrijeme nakon smrti svog brata i supruge često je provodio u osami, udičarenjem.[4][5] Život je okončao davljenjem u Tisi kod Čuruga, gdje je imao vikendicu. Okolnosti smrti nisu sasvim jasne.[1][2]

Gluma[uredi | uredi kôd]

Film[uredi | uredi kôd]

Godina Film Uloga
1953. Opštinsko dete bogoslov
1954. Sumnjivo lice brijač
1955. Hanka mladi ćumurdžija s brkovima
1958. Kroz granje nebo ranjenik na nosilima
1968. Povratak na rodno drvo
1969. Šifra vikend
1972. Strah (kratki film)
1973. Paja i Jare profesor glazbe
1974. Strah
1975. Kičma Pepi
1977. Lavovi u pola cene
1980. Majstori, majstori Bogdan, zamjenik direktora
1981. Sok od šljiva direktor radija
1981. Piknik u Topoli čuvar
1981. Berlin kaputt
1982. Sablazan mlinar Vidoje
1982. Trinaesti jul Anjin otac
1984. Balkanski špijun profesor
1985. Otac na službenom putu kućepazitelj Franjo
1985. Život je lep strojovođa
1986. Šmeker tata Paja
1987. Uvek spremne žene upravnik Hapsek
1987. Slučaj Herms harmonikaš
1987. Strategija švrake
1987. Hi-Fi
1988. Ortaci pokeraš Ristić
1988. Dom za vešanje
1988. Suncokreti
1989. Uroš blesavi čiča Jolo
1989. Hamburg Altona Šilja
1989. Boj na Kosovu Teofan
1991. Mala Bora
1992. Tango argentino gospodin Galić
1992. Prokleta je Amerika
1992. Crni bombarder gazda
1993. Kaži zašto me ostavi otac
1993. Mrav pešadinac glas
1994. Vukovar, jedna priča kupac
1995. Tamna je noć Manetov djed
1996. Dan prvi starac Nikola
1997. Tri letnja dana Sima
1998. Crna mačka, beli mačor matičar

Televizija[uredi | uredi kôd]

TV serije[uredi | uredi kôd]

Godina Film Uloga/napomena
1959. – 1960. Servisna stanica 2 epizode
1961. Na tajnom kanalu
1964. U jednom gradu ko zna kom 5 epizoda
1964. – 1965. Kod sudije za prekršaje 2 epizode
1967. Volite se ljudi Sreta, 1 epizoda
1967. Krug dvojkom 1 epizoda
1968. Prvoklasni haos
1969. Samci 2
1970. Rođaci profesor, 1 epizoda
1971. S vanglom u svet
1971. Na slovo, na slovo
1973. Kamiondžije nastavnik glazbe
1976. Dva drugara šef sale, 1 epizoda
1977. Usijane glave razredni, 1 epizoda
1980. Pripovedanja Radoja Domanovića Milutin Zeković/učitelj Milutin Sekulić/Siroma čovek/Toza, 4 epizode
1981. Naši pesnici
1981. Svetozar Marković 1 epizoda
1982. Priče preko pune linije Kosta, 1 epizoda
1983. – 1984. Priče iz Nepričave 2 epizode
1984. Sedefna ruža
1986. Smešne i druge priče Malbašić, 1 epizoda
1986. Sivi dom Šiljin gazda, 2 epizode
1987. – 1988. Bolji život Kosta Pavlović, 18 epizoda
1989. Rođaci iz Lazina
1989. Laku noć, deco Meda (glas)
1989. – 1993. Metla bez drške Zlatkov djeda, 13 epizoda
1990. Strategija švrake
1990. Praški student
1992. Aleksa Šantić Lemajić, 1 epizoda
1993. Volim i ja nerandže... no trpim djed, 5 epizoda
1995. Teatar u Srba 1 epizoda
1995. Otvorena vrata Čedomir Aleksić, 1 epizoda
1996. Bila jednom jedna zemlja pop Pera, 1 epizoda
1996. Gore-dole Džekijev prijatelj, 1 epizoda

TV filmovi[uredi | uredi kôd]

Godina Film Uloga
1958. Slučaj u tramvaju čovjek iz tramvaja
1959. Laža i paralaža
1960. Spletka i ljubav
1960. Msje Žozef
1961. Pesma
1962. Tri priče o Džefu Pitersu
1963. Zlatni prsti
1963. Cipelice od krokodilske kože inspektor
1964. Nešto o čemu se može govoriti
1964. Mesje Boden ide na posao
1965. Maestro
1965. Reci da sam lažov
1965. Kraj početka Bari
1965. Devojka s tri oca službenik
1966. Gde je Avelj, brat tvoj
1968. Pedikirka
1968. Kraljević Marko po drugi put među Srbima
1968. Burleska o Grku svirač
1969. Skandal
1969. Laka lova
1971. Suđenje Floberu
1971. Nirnberški epilog svjedok Rudolf Hess
1971. Don Kihot i Sančo Pansa Sancho Pansa
1972. Jedan ujak Hojan susjed
1973. Bećarski divani
1973. Siroti mali hrčak prvi službenik
1974. Trkač
1974. Brak, sveska druga
1975. Mili
1976. Deca rastu noću Bogoljub
1980. Beogradska razglednica 1920 novinar Andrija Drenovac
1981. Crvena kraljica
1981. Tuga kočijaš
1981. Stari Beograd
1981. Sestre susjed Igor Pavlović
1981. Na rubu pameti
1981. Frede, laku noć
1981. Bunari Radoša Modričanina
1981. Bila jednom ljubav jedna
1981. 500 kada poslovođa Milun Seković
1982. Tri sestre
1982. Stenica
1982. Mačor na usijanom limenom krovu Lazar Komadina
1982. Jelena Gavanski Arisko
1982. Divlje meso gospodin Hercog
1983. Sumrak
1983. Malograđani prodavac ptica pjevačica
1983. Hasanaginica
1984. Veliki talenat Stanislavski
1984. Poslednja avantura Enin muž
1985. Slučaj Laze Kostića jedan Crnogorac
1985. Raj, odmah
1986. Peti čin Martin
1986. Malbašić Malbašić
1987. Poslednja priča
1987. Pogrešna procena
1987. Ivanov Sabeljski
1987. Bolji život: Novogodišnji specijal Kosta Pavlović
1988. Smrt godišnjeg doba čika Zo
1989. Gospođa ministarka ujka Vasa
1990. Valjevska bolnica Tola Dačić
1990. Kolubarska bitka Tola Dačić
1990. Dugi život bračnog para Kos sluga Andrej, bivši džokej
1991. Kuća za rušenje tetak
1993. Suza i njene sestre
1993. Osmeh Margaret Jursenar
1993. Raj Joza
1994. Večita slavina Jole
1995. Znakovi konobar
1995. Nasleđe Kafalović, Miloradov brat
1997. Pokondirena tikva šef posluge

Kazalište[uredi | uredi kôd]

Glumio je u preko 60 kazališnih predstava u Beogradskom dramskom kazalištu i Jugoslavenskom dramskom kazalištu.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Novi.ba: Tragična sudbina glumca kojeg pamtimo kao ujka Kostu iz "Boljeg života", objavljeno 18. rujna 2015. godine, pristupljeno 13. travnja 2016. godine
  2. a b Predrag Laković - Zbunjeni usamljenik, pristupljeno 13. travnja 2016. godine
  3. Yugopapir.com (Studio, 1987): Predrag Pepi Laković - Sretno napunjeni glumački akumulatori, pristupljeno 13. travnja 2016. godine
  4. Sinemanija.com: Predrag Laković Pepi - srpski glumac, usmaljenik i večiti sanjar, objavljeno 10. veljače 2016. godine, pristupljeno 13. travnja 2016. godine
  5. Mondo.rs: Predrag Pepi Laković - diskretni šarm boemaArhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2016. (Wayback Machine), objavljeno 23. listopada 2015. godine, pristupljeno 13. travnja 2016. godine

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]