Privatnost

Izvor: Wikipedija

Privatnost osobe odnosi se na područje koje nije javno, u kojim se ne djeluje u ime poduzeća, vlasti ili sličnog, i da se odnosi samo na samog sebe.

Termin Privacy godine 1890. su sudac Louis Brandeis i odvjetnik Samuel Warren u članku The Right to Privacy u "Harvard Law Review" (god. 4, br. 5) odredili kao Individual’s right to be let alone, dakle kao pravo biti pušteni na miru.

Područja privatnosti[uredi | uredi kôd]

Pravila za zaštitu privatnosti mogu se dijeliti u nekoliko područja:

  • informacije o privatnosti: obuhvaćaju prikupljanje i upravljanje osobnim podacima
  • osobna privatnost: pokriva područje povezana s genetskim i drugim tjelesnim podatcima
  • privatnost komunikacija: osigurava privatnost pošte, telefonskih razgovora i druge oblike komunikacije
  • privatnost u stanu: ograničeno djelovanje u privatnost na radnom mjestu ili kod kuće.

Tehnologije koje ugrožavaju privatnost[uredi | uredi kôd]

Nove tehnologije danas donose i gubitak privatnosti. Samo ograničavanje korištenja modernih "dostignuća" kao što su mobilni telefoni, bankomati ili kreditne kartice može spriječiti nadgledanje privatnosti.

Ali čak i tada je to jedva moguće, jer se od mnogih i gotovo sveprisutnih video nadzora se ne može pobjeći.

Filmovi i literatura[uredi | uredi kôd]