Problemska nastava

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Problemska nastava nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada. Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, intelektualni nemir i emocionalna napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je učitelj organizator, motivator i programer.

Obilježja[uredi VE | uredi]

Bit problemske nastave svodi se na usvajanje činjenica poput naučnog istraživača, gdje učenici samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, dotle nepoznati podaci za konkretnog učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.

Problemska nastava se planira i točno se predviđaju nastavne teme i jedinice koje će biti obrađene problemskom nastavom. Težina problema mora odgovarati uzrastu učenika, kao i njihovim sposobnostima. Problemska nastava može se primjenjivati u svim nastavnim predmetima, premda je efikasnija u prirodnoj skupini nastavnih predmeta. Rješavanje problema izrazito je efikasno kada se primjenjuje grupni oblik rada, naročito kod učenika osnovne škole. Kako bi uspjeh u učenju bio veći, učenicima se moraju pružiti jasne upute za rješavanje problema.

Tipologija[uredi VE | uredi]

Različiti autori daju različite tipologije problema, ali najčešća je podjela na:

  • misaone probleme
  • praktičke probleme.

Rješavanjem problema učenici stječu nova znanja ili primjenjuju stečena. Do rješenja dolaze prikupljanjem činjenica ili prisjećanjem kojim objašnjavaju problemsku situaciju.

Faze problemske nastave[uredi VE | uredi]

  • Postavljanje-definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije
  • Nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke)
  • Dekomponiranje problema
  • Formuliranje pothipoteza
  • Proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna analiza, kvalitativna analiza)
  • Izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze
  • Bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu
  • Generalni zaključak
  • Primjena zaključaka na novim problemskim situacijama
  • Vrjednovanje aktivnosti

Metode problemske nastave[uredi VE | uredi]

U problemskoj nastavi najčešće se susrećemo s sljedećim metodskim postupcima:

  • Problemsko čitanje
  • Problemsko izlaganje
  • Heuristički razgovor
  • Istraživačka metoda
  • Metoda problemsko-stvaralačkih zadataka