Psihopovijest

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ovdje nije riječ o izmipljenoj znanosti, o kojoj je pisao Isaac Asimov, već o stvarnoj znanosti.


Psihopovijest je znanost o psihološkim motivima povijesnih događanja. Kombinira mogućnosti uvida psihoterapije s metodologijom istraživanja sociologije i pokazuje nesvjesne uzroke socijalnih i političkih ponašanja grupa i nacija, u prošlosti i sadašnjosti.

Psihopovijest crpi većinu svojih uvida iz područja koja su uglavnom zanemarena od strane većine povjesničara, kao sile koje oblikuju ljudsku povijest. Naročito detalje vezane uz rođenje, roditeljstvo i odgoj, te zlostavljanje djece.

Političke znanosti i povijest obično objašnjavaju ponašanje društva racionalnim razlozima. Međunarodno nasilje, prema tim učenjima, ima često ekonomske uzroke. Psihopovijest pak uči da takvo ponašanje može biti autodestruktivno ponovno proživljavanje prijašnjih zlostavljanja i zanemarivanja. Tvrdi da nesvjesna prisjećanja ranih strahova i lošeg roditeljstva mogu dominirati ponašanjem, kako pojedinaca tako i cijelog društva.

Počeci[uredi VE | uredi]

  • Sigmund Freud je zasigurno prvi za kojeg se može reći da je pisao psihopovijesne tekstove, jer neka njegova djela, poput "Civilizacija i njeno nezadovoljstvo" (1929), sadrže psihoanalitički osvrt na povijesnu analizu.
  • Wilhelm Reich kombinirao je psihoanalitičke teorije sa svojim političkim teorijama u knjizi "Masovna psihologija fašizma" (1933).
  • Erich Fromm pisao je o psihološkoj motivaciji skrivenoj iza političkih ideologija u svom djelu "Strah od slobode" (1941).
  • Isaac Asimov je prvi upotrijebio izraz psihopovijest [en. Psychohistory] u fondacijskoj trilogiji (1951), za izmišljenu znanost, koja je sposobna složenim matematičkim proračunima predviđati ponašanje velikih masa ljudi.
  • Erik Erikson je prvi upotrijebio izraz u akademskom značenju u knjizi "Mladi Luther" (1958), u kojoj traži zasnivanje "psiho-povijesti", koja bi proučavala utjecaj ljudskog karaktera na tijek povijesti.
  • Lloyd deMause je pionir psihopovijesti još od 1974, a vrlo je utjecajan i danas.

Spoj psihologije i povijesti[uredi VE | uredi]

Psihopovijest graf.png

Odrasli ljudi udružuju svoje nesvjesne fantazije i stvaraju grupne fantazije. Preko njih društvo percipira fizičku stvarnost i utječe na nju. Odrasli imaju djecu i odgajaju ih. Sva su djeca izložena različitim traumama, pa kad odrastu stvaraju nove grupne fantazije. I tako dalje u svaku novu generaciju.

Područja izučavanja[uredi VE | uredi]

Postoje tri glavna smjera istraživanja psihopovijesti:

  1. Povijest djetinjstva - nastoji odgovoriti na pitanja poput:
    • Kako su djeca odgajana kroz povijest?
    • Kako su obitelji funkcionirale kroz povijest?
    • Kako i zašto su se te prakse mijenjale s vremenom?
    • Mjesto i vrijednost djece u društvu i promjene istog kroz vrijeme?
    • Gledanje društva na zlostavljanje i zanemarivanje djece, te kako i kada se mijenja?
    • Zašto u modernim društvima postoji zlostavljanje djece i zašto se često niječe?
  2. Psihobiografija - pokušava razumjeti pojedine povijesne ličnosti i njihovu motivaciju za djelovanje
  3. Psihopovijest grupe - pokušava shvatiti motivaciju velikih grupa ljudi, uključujući i nacije, kroz povijest i u sadašnjosti. Ujedno usavršava analiza grupnih fantazija u političkim govorima, političkim karikaturama, naslovima u medijima i drugdje. Te fantazije ukazuju na nesvjesno mišljenje i ponašanje grupe.

Izvori[uredi VE | uredi]

Obzirom da ne postoje knjige na hrvatskom evo najvažnijih djela na engleskom:

  • deMause, Lloyd ; Foundations of Psychohistory; Creative Roots Pub ; ISBN 094050801X (January 1982). (Besplatno dostupno na webu. [1])
  • Lawton, Henry W. ; The Psychohistorian's Handbook; New York: Psychohistory Press, ISBN 0914434276 (1989)
  • Szaluta, Jacques ; Psychohistory: Theory and Practice;Publisher Peter Lang ; ISBN 0-8204-1741-6 (Published in 1999)
  • deMause, Lloyd ; Emotional Life of Nations; Publisher: Other Press; ISBN 1892746980 (June 1, 2002). (Besplatno dostupno na webu. [2])
  • Loewenberg, Peter ; Decoding the Past: The Psychohistorical Approach; Transaction Pub; ISBN 1560008466 (August 2002)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]