RMS Lusitania

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je članak o britanskom prekooceanskom brodu. Za druga značenja vidi Luzitanija
RMS Lusitania
Lusitania 1907.jpg
Lusitania prvi puta stiže u New York 13. rujna 1907.
Državna pripadnost:
Velika Britanija
Government Ensign of the United Kingdom.svg
Naručitelj Cunard Line
Brodogradilište John Brown & Co. Ltd[1] , Clydebank, Škotska
Kobilica položena 16. lipnja 1904.
Porinuće 7. lipnja 1906.[2]
Stavljen u službu prvo putovanje 7. rujna 1907.
Status torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-20. 7. svibnja 1915. 1959 putnika i posade na brodu, (1198 poginulih i 761 preživjelih). Olupina leži cca 11 km od svjetionika Old Head of Kinsale, Irska, na dubini od 140 m
Matična luka Liverpool
Glavne osobine
Istisnina 44 060 t
Dužina 239,88 m, 787 ft
Širina 26,52 m, 87 ft
Gaz 33,6 ft
Pogon 25 kotlova, 4 parne turbine Parsons bez reduktora,[3] ukupna snaga 76 000 ks. 4 trokraka propelera, zamjenjeni za četverokrake 1909.
Brzina 25 čvorova[4] , (46,3 km/h / 28,8 mph), maksimalna registrirana 26,7 čvorova, (49,4 km/h)
Kapacitet putnika 552 prvi razred, 460 drugi razred, 1186 treći razred, 2198 ukupno
Posada 850

RMS Lusitania bio je britanski prekooceanski brod izgrađen 1907. godine. Zajedno sa svojim blizancem RMS Mauretania, tada najveći i najbrži brod na svijetu. Torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-20. kraj irske obale 7. svibnja 1915., što je bio jedan od povoda za ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat.

Izgradnja[uredi VE | uredi]

Izgrađen je u brodogradilištu John Brown & Co. Ltd, u Clydebanku, Škotska, za kompaniju Cunard Line, u doba velikog međunarodnog natjecanja velikih pomorskih kompanija iz Velike Britanije i Njemačke za osvanjem Plave vrpce, priznanja za najbrži putnički brod. Nazvan je po rimskoj provinciji Luzitaniji, koja se nalazila u današnjem Portugalu. Početkom 20. stoljeća najbrži prekooceanski brodovi bili su njemački, te se Velika Britanija nastojala vratiti u utrku. Istovremeno američki financijer J. P. Morgan planirao je kupiti sve sjevernoatlantske brodarske kompanije, ukljućujući i britansku White Star Line. 1903. predsjednik Cunard Linea Lord Inverclyde iskoristio je te prijetnje da bi kod britanske vlade isposlovao subvencije za izgradnju novih brodova.

Porinuće Lusitanije.

Vlada je također pristala isplaćivati godišnje subvencije za održavanje brodova u stanju ratne spreme te za održavanje poštanske službe. Već na pokusnim vožnjama, Lusitania obara sve dotadašnje rekorde postavljene u pomorskoj industriji, te je otkriveno da velika brzina stvara snažne vibracije na krmi[5] . Nakon potrebnih modifikacija brod je isporučen 26. kolovoza 1907.

Rana karijera[uredi VE | uredi]

Do uvođenja u promet blizanca RSM Mauretania kasnije iste godine, najveći je i najbrži brod na svijetu. Već na svom prvom putovanju iz Liverpoola za New York preotima Plavu vrpcu za zapadni prelazak njemačkom transatlantiku Detschland, a u listopadu iste godine i za istočni od broda Kaiser Wilhelm II..

Lusitania u plovidbi.

Nakon dvogodišnjeg nadmetanja sa svojim blizancem za naslov najbžeg broda, Mauretania trajno osvaja naslov 1909. Za osmogodišnje službe obavio je 202 prelazaka Atlantika. 1909. sudjeluje u New Yorku na Hudson-Fulton Celebration, proslavi povodom 300 godina Henry Hudsonovog putovanja po rijeci koja nosi njegovo ime, i 100 godina prvog parobroda Clermont, Roberta Fultona.

Rat i potapanje[uredi VE | uredi]

Iako je 1913. prilagođen za tu namjenu, po izbijanju Prvog svjetskog rata, brod nije zapljenjen za prijevoz trupa, radi velike potrošnje goriva i prevelikih dimenzija, te nastavlja redovnu linijsku plovidbu između Europe i Sjeverne Amerike. Za vrijeme rata radi štednje goriva, broj putovanja je smanjen na jedno mjesečno i brzina je smanjena na 21 čvor.

Potapanje Lusitanije (crtež).

Iako je i pri toj brzini to bio najbrži brod na svijetu, čak 10 čvorova brži od podmornica, poduzeta je serija mjera predostrožnosti: ime je izbrisano, tradicionalno crveni dimnjaci su ofarbani u crno, nije nosio zastave, i dr. 4. veljače 1915. Njemačka proglašava područje oko britanskih otoka ratnom zonom, i da će nakon 18. veljače biti potopljeni svi saveznički brodovi bez upozorenja. Unatoč tome i upozorenju koje je njemačko veleposlanstvo u Washigtonu objavila 22. travnja [6] , Lusitania nastavlja sa redovnom plovidbom, te posljednji put isplovljava iz New Yorka 1. svibnja 1915. Torpediran je i potopljen od njemačke podmornice U-20. 7. svibnja, 11 do 15 km južno od rta Old Head of Kinsale. Potapanje broda 1915., okrenulo je javno mišljenje protiv Njemačke, te je bilo jedan od glavnih razloga kasnijem ulasku SAD-a u rat. Recentno otkriće municije u olupini otvara mogućnost da je brod bio legitimni ratni cilj. Potapanje Lusitanije smatra se drugom najpoznatijom pomorskom katastrofom nakon potonuća Titanica.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. RMS Lusitania Statistics. ocean-liners.com/.
  2. RMS Lusitania Statistics. ocean-liners.com/.
  3. RMS Lusitania 1 Specifications. economicexpert.com/.
  4. RMS Lusitania Statistics. ocean-liners.com/.
  5. A LUSITANIA TIMELINE. rmslusitania.info/.
  6. Feature Articles: RMS Lusitania: The Fateful Voyage. firstworldwar.com/.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: RMS Lusitania