RMS Queen Elizabeth 2

Izvor: Wikipedija
RMS Queen Elizabeth 2

RMS Queen Elizabeth 2
Državna pripadnost:
Velika Britanija
Naručitelj Cunard Line
Brodogradilište John Brown and Company,[1]

Clydebank, Škotska

Kobilica položena 5. rujna 1965.
Porinuće 20. rujna 1967.
Kum broda Elizabeta II.[2]
Povučen iz službe 27. studenoga 2008.
Privremeno izvan službe 1986. - 1987. (promjena pogona)
Status povučen iz službe 2008., u tijeku je konverzija u ploveći hotel u Dubaju[3]
Matična luka Southampton
Glavne osobine
Istisnina 70 327 BRT, deplasman 48 923 t
Dužina 293,5 m
Širina 32,03 m
Visina 52,2 m
Gaz 9,87 m
Pogon 9 MAN 9-cilindrična turbo-diesel motora,[4] dva peterokraka propelera promjenjivog nagiba
Brzina 34 čvora, (63 km/h; 39 mph),
20 čvorova (37 km/h; 23 mph) unatrag[4] - performanse nakon promjene motora,
brzina krstarenja 28,5 čvorova
Kapacitet 1892 putnika
Posada 1040

RMS Queen Elizabeth 2 (također QE2) je bivši britanski prekooceanski brod. Izgrađen je 1967. u brodogradilištu John Brown and Company u Škotskoj za kompaniju Cunard Line, a povučen je iz prometa 2008., nakon 40 godine službe što ga čini jednim od najdugovječnijih putničkih brodova u povijesti pomorstva. Bio je glavni brod Cunard Linea 1969. – 2004., korišten za transatlantske prelaske i krstarenja. Nakon povlačenja iz aktivne službe bit će preuređen u ploveći hotel u Dubaju.[5]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Koncept i izgradnja[uredi | uredi kôd]

Sredinom 1960-ih zračni putnički promet preoteo je brodarskim kompanijama većinu interkontinentalnog putničkog prometa. Veliki transatlantici kao Queen Mary i Queen Elizabeth postaju sve teže isplativima i neovisno o tome, zastarjelima. Unatoč tome Cunard Line nije se želio odreći tradicije velikih oceanskih brodova. S prijeratnim "krajicama" neminovno na zalasku karijere, odlučuje se na gradnju novog, 80 milijuna dolara vrijednog broda, koji je morao uz iste brzine i dimenzije stvarati znatno manju potrošnju goriva, opće troškove održavanja, i zadovoljiti mogućnost konverzije u brod za krstarenje. Kobilica je u škotskom brodogradilištu John Brown and Company, u Clydebanku položena 5. rujna 1965., porinut je 20. rujna 1967., a pokusne vožnje započele su 19. studenoga 1968.[6] 22. travnja 1969. isplovljava na neslužbeno prvo putovanje za Las Palmas de Gran Canaria.[6]

Aktivna služba[uredi | uredi kôd]

Na službeno prvo putovanje Southampton - New York, isplovio je 2. svibnja 1969.[6] 1971. sudjelovao je u spašavanju 500 putnika iz gorućeg francuskog broda Antilles.[6][7] 17. svibnja 1972. dojava o postavljenoj bombi, koja se pokazala lažnom, inspirirala je 1974. snimanje filma Juggernaut, redatelja Richarda Lestera. Iduće godine sudjelovao je u Izraelu na proslavi 25 godina osnivanja te zemlje.

Za vrijeme falklandskog rata.

Po izbijanju falklandskog rata 1982., QE2 je modificiran za prevoz trupa. Između ostaloga ugrađeni su helidromi i sistem za nadolijevanje goriva u vožnji. Do Južne Georgije, s 3000 vojnika, plovio je bez radara i modernih navigacijskih pomagala da izbjegne otkrivanje.[7][8] 7. kolovoza 1992. teško je oštećen nasukavanjem kod otoka Cuttyhunk, blizu Martha's Vineyard, država Massachusetts, SAD. 1994. za vrijeme dokovanja u Hamburgu, prolazi potpunu obnovu interijera. U Southamptonu 1999. obilježava 30 godina službe. U tri desetljeća obavio je 1159 putovanja, preplovio 4 648 050 nautičkih milja (8 605 209 km) i prevezao preko 2 milijuna putnika. 1990. i 1999. prolazi veće obnove interijera i eksterijera. Uvođenjem u promet novog broda Cunard Linea, Queen Mary 2, s tradicionalne transatlantske rute preusmjeren je u krstarenja, ali nastavlja i s godišnjim putovanjima oko svijeta. 5. studenoga 2004. postao je najdugovječniji brod u povijesti kompanije Cunard, prestigavši 35 godina službe transatlantika RMS Aquitania.

RMS Queen Elizabeth 2 U Sydneyu.

U Sydneyu, 20. veljače 2007., susreće se s Queen Mary 2, događaj koji je izazvao veliko zanimanje u tom gradu. Nakon oproštajne plovidbe oko britanskih otoka, 11. studenoga 2008., uz veliki vatromet i pratnju mnoštva manjih plovila, ispraćen tisućama ljudi na obali posljednji put isplovljava iz Southamptona. Ukupno je u karijeri preplovio 6 milijuna milja, prevezao 2,5 milijuna putnika i 806 puta preplovio Atlantik.

Nakon povlačenja iz službe[uredi | uredi kôd]

Iako su se gradovi Southampton i Clydebank ponudili primiti brod nakon povlačenja iz prometa, Queen Elizabeth 2 prodan je za 100 milijuna dolara investicijskoj kompaniji Istithmar iz Dubaja, koja će bivši britanski transatlantik preurediti u plutajući hotel i turističku atrakciju u Dubaju.[3]

Dizajn[uredi | uredi kôd]

Eksterijeri[uredi | uredi kôd]

RMS Queen Elizabeth 2.

Za razliku od Queen Mary i Queen Elizabeth, čiji se izgled čak i u vrijeme njihove izgradnje smatrao staromodnim, posebno u odnosu na francuske transatlantike Normandie iz 1935. i France iz 1962., Cunard je za novi brod tražio od projektanata moderan dizajn, u skladu s estetikom 1960-ih, kao i najnovija dostignuća u pogledu hidrodinamike. Jedan od inovativnih dijelova broda bio je dimnjak čija je konstrukcija strujanje zraka preusmjeravala na svoje bokove što je ispusne plinove udaljavalo od paluba. Kontroverznom se smatrala bijelo-crna boja dimnjaka, u sukobu sa stoljetnom tradicijom Cunardovih crvenih dimnjaka. 1983. dimnjak je ipak obojen u crveno, a nakon promjene strojeva 1986. – 1987. zamijenjen je novim radi većeg broja ispusnih cijevi.

Interijeri[uredi | uredi kôd]

Konfiguraciju interijera karakterizirao je vodoravni raspored raznih klasa, umjesto okomitog na starijim brodovima, te pozicija prve klase ispod turističke. Originalni dizajn interijera bio je inspiriran tehničkim dostignućima i popularnom kulturom kraja 1960-ih: Prvim letom Concordea, misijama Apolla na mjesec, filmom 2001: Odiseja u svemiru, te su uglavnom korišteni moderni materijali kao plastika, aluminij, pleksiglas, modularni namještaj, a prostori su dekorirani apstraktnom umjetnošću. Također su korišteni tradicionalni materijali kao drvo, posebno u hodnicima i luksuznim apartmanima. Tijekom 40 godišnje službe izvedeno je više renoviranja interijera. Više umjetničkih djela i predmeta iz bogate Cunardove povijesti krasilo je interijere.

Tehničke karakteristike[uredi | uredi kôd]

Pri izgradnji nadgrađa obilno je korišten aluminij, radi uštede na težini i potrošnji goriva, ali to je stvorilo probleme u spajanju aluminijskih i čeličnih dijelova broda, problem riješen posebnom vezivnom smjesom. Nisko talište aluminija bilo je izvor zabrinutosti za vrijeme falklandskog rata, u aspektu mogućeg argentinskog raketnog napada.

Prilikom izgradnje brod je bio opremljen s tri Foster Wheeler E.S.D II parna kotla, koji su pokretali dvije turbine Brown-Pametrada[9] ukupne snage 110 000 Ks, i dva šesterokraka propelera nepromjenjivog nagiba.

Radovi na promjeni pogonskih strojeva 1986. – 1987.

Potrošnja od 600 tona goriva dnevno i generatori pare bili su izvor problema od samih početaka. S napretkom tehnologije održavanje pogonskih strojeva pokazalo se sve težim, te je nakon 17 godina plovidbe Cunard Line odlučio potpuno promijeniti pogon. Za vrijeme remonta 1986. – 1987. stari turbinski pogon je uklonjen iz strojarnice i na njegovo mjesto instalirani su novi diesel-električni strojevi. Novi pogon sastojao se od devet MAN L58/64 9-cilindrična, 120 tona teška diesel motora[4] koji pokreću devet G.E.C.[10] generatora električne energije, svaki snage 10,5 MW., ukupno 94,5 MW, količina dovoljna za svu brodsku potrošnju i dva glavna pogonska elektromotora, svaki težak 400 tona. Standardna brzina od 28,5 čvorova mogla se održavati i uz samo 7 diesel-električnih garnitura, a ukupna snaga novog pogonskog stroja bila je 130 000 Ks.[11] uz 35% manju potrošnju goriva. Istom prilikom propeleri su zamijenjeni novim, s promjenivim nagibom listova.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Queen Elizabeth 2, Cunard Line. The Classic Liners of Long Ago (classicliners.nicholaswwilson.com/). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2008. Pristupljeno 19. veljače 2009.
  2. ↑ RMS Queen Elizabeth 2. Masters of the Sea, The Great Ocean Liners of Time. Pristupljeno 19. veljače 2009.
  3. ↑ a b Cruise liner Queen Elizabeth 2 to dock in Dubai permanently. USA Today (usatoday.com/). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2008. Pristupljeno 19. veljače 2009.
  4. ↑ a b c Queen Elizabeth 2. Ship and Yacht information (ships-info.info/). Pristupljeno 19. veljače 2009.
  5. ↑ QE2 To Leave Cunard Fleet And Be Sold To Dubai World To Begin A New Life At The Palm. Cunard (cunard.com/). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2007. Pristupljeno 5. travnja 2009.
  6. ↑ a b c d The Cunard Liner Queen Elizabeth 2 History. www.qe2.org.uk/
  7. ↑ a b TQE2 History : The Concept. chriscunard.com/. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2009. Pristupljeno 5. travnja 2009.
  8. ↑ Cunard's QE2 Hosts Falklands Reunion. Cunard cunard.com/. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2011. Pristupljeno 5. travnja 2009.
  9. ↑ QUEEN ELIZABETH 2, Nach 39-jähriger Dienstzeit für die britische Traditionsreederei CUNARD LINE liegt sie jetzt in ihrer neuen Heimat Dubai endgültig vor Anker. Reflektion.info (reflektion.info/). Pristupljeno 19. veljače 2009.
  10. ↑ Launched 1967: QUEEN ELIZABETH 2. Clydebuilt Ships Database (clydesite.co.uk/). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2009. Pristupljeno 2. travnja 2009.
  11. ↑ QE2 : Queen Elizabeth 2. Rob Lightbody's Website (roblightbody.com/). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 23. veljače 2009.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi RMS Queen Elizabeth 2


v • u
Cunard Line
Sadašnja flota

RMS Queen Mary 2 (2004.)  · MS Queen Victoria (2007.)  · MS Queen Elizabeth (2010.)

Bivši brodovi

RMS Britannia (1840.)  · SS Acadia (1840.)  · SS Africa (1850.)  · SS Aleppo (1865.)  · SS Abyssinia (1870.)  · SS Algeria (1870.)  · SS Servia (1881.)  · RMS Etruria (1884.)  · RMS Umbria (1884.)  · RMS Campania (1892.)  · RMS Lucania (1893.)  · SS Ivernia (1899.)  · RMS Carpathia (1903.)  · RMS Carmania (1905.)  · RMS Caronia (1905.)  · RMS Lusitania (1906.)  · RMS Mauretania (1906.)  · RMS Franconia (1910.)  · RMS Ascania (1911.)  · RMS Albania (1911.)  · RMS Ausonia (1911.)  · RMS Laconia (1912.)  · RMS Alaunia (1913.)  · RMS Aquitania (1913.)  · SS Orduna (1914.)  · SS Empire Barracuda (1918.)  · RMS Albania (1920.)  · RMS Antonia (1921.)  · RMS Ausonia (1921.)  · RMS Scythia (1921.)  · RMS Andania (1922.)  · RMS Berengaria (1922.)  · RMS Laconia (1922.)  · RMS Lancastria (1922.)  · RMS Majestic (1922.)  · RMS Ascania (1923.)  · RMS Aurania (1924.)  · RMS Alaunia (1925.)  · RMS Carinthia (1925.)  · SS Laurentic (1927.)  · RMS Britannic (1929.)  · RMS Georgic (1934.)  · RMS Olympic (1934.)  · RMS Queen Mary (1936.)  · RMS Mauretania (1939.)  · MV Empire Audacity (1939.)  · RMS Queen Elizabeth (1940.)  · SS Valacia (1943.)  · RMS Caronia (1949.)  · RMS Saxonia (1954.)  · RMS Ivernia (1955.)  · RMS Carinthia (1956.)  · RMS Sylvania (1957.)  · RMS Alaunia (1960.)  · RMS Queen Elizabeth 2 (1967.)  · Cunard Adventurer (1971.)  · Cunard Ambassador (1972.)  · Ocean Countess (1975.)  · MS Cunard Princess (1976.)  · MS Sagafjord (1983.)  · MS Caronia (1983.)  · MS Royal Viking Sun (1994.)

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=RMS_Queen_Elizabeth_2&oldid=6625433"