Rahim Ademi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rahim Ademi
Generali: Ivan Korade, Rahim Ademi, Ante Gotovina i ministar obrane Gojko Šušak s predsjednikom Franjom Tuđmanom na kninskoj tvrđavi nakon Operacije Oluje.

Rahim Ademi (Karač, Vučitrn, 30. siječnja 1954.), general HV

Životopis[uredi VE | uredi]

Do 2001. godine[uredi VE | uredi]

Rahim Ademi je rođen u selu Karaču, u općini Vučitrn, na Kosovu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu 1976., smjer topništvo, nakon čega je raspoređen na službu u Rogoznicu kraj Šibenika. Tu se i oženio i sa suprugom Anitom dobio dvije kćeri.[1] Dragovoljno je pristupio u HV (ZNG RH) u ljeto 1991., napustivši djelatnu službu u JNA po čijim je evaluacijama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika (vježbovno natjecanje s konca 1980-tih na kojem je bio drugi). Svoju hrabrost i strategiju kao zapovjednik HV odmah je pokazao obranivši grad Šibenik u napadu JNA i četnika u rujnu 1991., kao i zauzimanje nekoliko vojarni JNA u Šibeniku i okolici. 28. svibnja 1992. postaje brigadir Hrvatske vojske. Za zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić imenovan je 1993. godine. Svoje vojno umijeće je pokazao i u mnogo puta u 1993. Operacija Maslenica, kao i Operacija Medački džep, a potom i na području BiH u operacijama HV koje su vođene od studenoga 1994. do studenoga 1995. na potezu od Livanjskog polja - Dinare prema Mrkonjić Gradu tj. u Operacija Zima '94., kao i u svim važnim operacijama na području BiH i RH:

General Ademi svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom je odrađivao na prvim crtama bojišnice, a ne iz skloništa MORH.

Odlukom predsjednika Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška smijenjen je s dužnosti zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić, kao žrtva koju je Hrvatska priložila međunarodnoj zajednici zbog prijetnja sankcijama, zbog navodnih zločina nad srpskim civilima u Medačkome džepu. Tijekom operacije Džep '93 u rujnu 1993. imao je čin brigadira. Tvrdi kako nije zapovijedao akcijom te da je zapovijedni lanac išao ovako Bobetko - Domazet - Norac. U više intervjua isticao je kako smatra da je žrtvovan jer je Albanac, da je zbog toga sporije napredovao u HV-u od ostalih, te da mu 1998. nisu dozvolili da razgovara s haaškim istražiteljima. Ademi se tijekom suđenja branio sa slobode. Bilo mu je zabranjeno komunicirati s javnošću čega se strogo pridržavao.

Optužnica na sudu u Haagu[uredi VE | uredi]

21. svibnja 2001. je sud u Haagu digao optužnicu protiv njega.[2] Ademi se 25. srpnja 2001. predao Haaškom sudu, a u veljači 2002. su ga pustili na slobodu s obvezom da ne ometa postupak. Sedam godina kasnije, 30. svibnja 2008. oslobođen je svih optužbi.[3]

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. arhiv.slobodnadalmacija.hr, "BIVŠA VLAST MI NIJE DOPUSTILA DA SE 1998. ODAZOVEM I OBRANIM PRED HAAŠKIM SUDOM", Davorka Blažević, objavljeno 12. srpnja 2001., pristupljeno 26. prosinca 2012.
  2. http://www.un.org/icty/indictment/english/ade-ii010608e.htm
  3. http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,5,30,,121368.jl
  4. narodne-novine.nn.hr pristupljeno 30.6.2009.