Rastislav Drljić

Izvor: Wikipedija

Fra Rastislav Drljić (Podhum u Klisu, općina Konjic u BiH, 8. prosinca 1900.Kiseljak, 14. veljače 1976.), hrvatski pisac.

Krsno ime mu je bilo Toma. Budući mu je majka vrlo rano umrla, mali je Toma predan na odgoj njezinoj rodbini u Kreševo. Ondje je stekao osnovno obrazovanje, a gimnaziju je završio u Visokom. Zanimljivo je da nije odmah primljen u visočku gimnaziju, gdje je predao molbu nakon svršetka osnovnog školovanja, jer se primao samo po jedan učenik iz svakog samostana. U franjevačko odijelo obukao ga je provincijal fra Josip Andrić 2. srpnja 1917. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je proveo godinu novicijata i 3. srpnja 1918. položio jednostavne zavjete. Svečane je zavjete primio 11. prosinca 1921. u Visokom pred provincijalovim delegatom fra Bonom Ivandićem.

Bogosloviju i filozofiju je studirao u Ljubljani, a za svećenika ga je zaredio vrhbosanski nadbiskup Ivan Ev. Šarić 15. kolovoza 1925. u Sarajevu.

Pastoralno je djelovao samo kratko vrijeme u Beogradu (1926. – 1929.) dok je pohađao studij slavistike. U Beogradu je s odličnim uspjehom i doktorirao 1929. s temom: Fra Martin Nedić, prvi ilir Bosne.

Na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom predavao je hrvatski, latinski, ruski i povijest, a njezin direktor bio je od 1947. do 1967. Član uprave (definitor) Franjevačke provincije Bosne Srebrene bio je od 1952. do 1955. Godine 1973. premješten je u Kiseljak, gdje je i umro.

Osim kao profesor i direktor, fra Rastko se isticao neobično plodnim spisateljskim odnosno publicističkim radom. Svojim prilozima surađivao je u publikacijama: Franjevački vjesnik, Kalendar sv. Ante, Obzor, Hrvatska straža, Jugoslavenska pošta, Napredak (časopis i kalendar), Glasnik sv. Ante, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Dobri pastir (kalendar i strateško glasilo), Život i Naš život Visoko.

Godine 201. je objavljen zbornik u čast fra Rastislava Drljića i fra Berislava Gavranovića (Dies academicus u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića. Zbornik, Zagreb 2001.).[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]