Razgovor:Asanaginica

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Asanaginica.
Rad na člancima
Pismohrane:

fIz razloga navedenih u izmjenama smatram potrebnim premjestiti sa "Hasanaginica" na "Asanaginica". Izvorni je hrv.oblik ipak ikavski. Nema više Jugoslavije, sad možemo u miru naglašavati hrvatstvo ove pjesme, kraja gdje je nastala i riješiti se Vukovog nagrđivanja izvornika (op.č. stavio ju je Vuk Karadžić u "Srpske narodne pjesme", toliko da znate što je učinjeno od izvornika).Kubura 15:29, 12. prosinca 2005. (CET)[odgovori]

Hasanagincia je bošnjačka balada. Nastala je u bošnjačkoj kulturi, govri o bošnjačkim (islamskim) porodicama i običajima. Nassala je na području Bosanskog pašaluka, koji je kasnije pripojen Hrvatskoj. Prema tome, Hasanaginica nije hrvatska balada. Ja bih vas zamolio da stavite da je Hasanaginica bošnjačka narodna balada nastala na području današnje Hrvatske. Pozdrav — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 217.199.143.74 (razgovordoprinosi) 10:39, 6. lipanj 2008.
Kako da ne. A da je nastala u Ravnim kotarima, ili u Pakracu, koji su isto bio u bos. pasaluku i "kasnije pripojeni Hrvatskoj", isto bi balada bila bosnjacka. Ajde, molim te... --Pancho W. Villa (razgovor) 13:16, 6. lipanj 2008. (CEST)
BTW, bilo je muslimanskih porodica je bilo i u Madjarskoj i u Srbiji i u Ukrajini, gdje god su bili Turci. Da nisu mozda svi oni "Bosnjaci"? --Pancho W. Villa (razgovor) 13:17, 6. lipanj 2008. (CEST)
Postoji izvjesna razlika između Osmanlija i Turaka :). Razlika između Ukrajine, Mađarske i Imotske krajine je u tome što Mađarska i Ukrajina nisu bile naseljene bošnjačkim stanovništvom, dok Imotska krajina jeste. Pintorovići i Rizvanbegovići su dvije poznate bošnjačke begovske porodice sa područja Hercegovine. --217.199.142.142 01:29, 13. lipanj 2008. (CEST)

Neregistrirani suradniče: Bošnjak je u Imotskoj krajini prizime u Hrvata. Dotijedan se izjašnjava Hrvatom. To ti je stanje od prije samostalne Hrvatske i Jugoslavijâ.
A to što je ti svakeg islamiziraneg Hrvata automatski svrstavaš u pripadnika nikeg drugeg naroda, to je problem tvog neznanja. Prouči pojam vilajeta Hrvati (tko je stariji, on ili Bosanski pašaluk?), i kako je svojevrimeno bia puni naziv Kliškeg sandžaka - "sandžak kliški, hrvatski i primorski", kako je glasilo u pismu sandžak-bega Ferhada 1558. (bit će da je Ferhad bia HDZ-ovac, a HDZ vladajuća stranka u Turskom Carstvu, kojem je na čelu bia sultan Tüzman), pa se javi.
Inače, tebi za informaciju: dil muslimana iz Imotske krajine je oslobađanjem tih krajeva od turske vlasti odselia ća u Bosnu, a dil je osta i vratia se rimokatoličkoj viri [1]. Kubura (razgovor) 12:50, 16. lipanj 2008. (CEST)

Balada je BOSANSKA.
Manite se poistovjecivanja naroda, narodnosti, nacija, jezika, religija i drzava. Ovdje je rijec o kulturi i kulturnom nasljedju.
Balada je nastala na podrucju Bosne. Koja je bila na tom istom podrucju i u tim granicama i prije Turaka.
Ili se to pravimo da kralj Tvrtko nije postojao pa su kao Turci tu dosli i porobili mozda Hrvatsku? To podrucje je prije Osmanskog carstva bila Kraljevina Bosna ako vas ko uspita.

I nije Goethe preveo 1775 (tj. izdao), vec 1778 koristeci Werthesov prevod kao predlozak, i objavljena je u Johann Gottfried von Herderovoj zbirci "Volkslieder". Ni jedan od njih trojice nije govorio Bosanski, Hrvatski, Srpski, Srpsko-Hrvatski, Hrvatsko-Srpski ili koji vec jezik smatrate da govorimo trenutno.
A evo vam i referenca:
http://www.ceeol.com/aspx/getdocument.aspx?logid=4&id=20c4f189-b707-4f25-9498-afbc57e53662

Glas 'H' je "pojeden" kod prenosa u pisani oblik od strane Italijana, kome je "u pero govorio" neki nepismeni Bosanac. Werthes i kasnije Goethe su kopirali Fortisov prevod i zato "Asanaginica".
Takodje, ne postoji tursko/arapsko/bosansko/bosnjacko/hrvatsko/srpsko ime Asan.
Postoji zato Hasan, vrlo cesto i uobicajeno ime. Dakle, Hasan-agi-nica - tj. zena OD Hasan-age.


Asan je grad u Juznoj Koreji. Ako cete ispostaviti neke reference da je 'Asanaginica ustvari balada o Korejancima, ja sam prvi koji ce to podrzati. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.142.34 (razgovordoprinosi) 14:04, 5. siječanj 2009.

Koje neznanje.
"Glas 'H' je "pojeden" kod prenosa u pisani oblik od strane Italijana".
To sigurno nima veze su time što se u krajima oklen je ota pisma se za Hrvate i hrvatski jezik kaže " 'Rvati", " 'rvacki". Sigurno su krivi Talijanci što se kaže "arambašići" a ne "harambašići", što se navija za "Ajduka" i tako to. Tako je i od Hasan - Asan. Sve su to Talijanci krivi. Čoviče, pa ti nimaš pojma o osobitostima govora tega kraja, a naša si nan ovdi mudrijat.
"Balada je nastala na području Bosne".
Drago dite, pokrajini Bosni su međe Sava, Drina, Neretva i Vrbas. Bosna je samo dil današnje države Bosne i Hercegovine (koja obuhvaća još pokrajina koje ne spadadu ni u jednu ni u drugu). Imotska krajina je malo puno daleko odanle.
Ti se hvataš sridnjovikovne bosanske države? A kako su se ono naslovljavali Kotromanići (u vrime najvećeg rasprostiranja)? "kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci zemlji, Dalmaciji, Hervatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam k tomu". Kome si ostavia ovo ostalo iza Bosne? Drugo, tu državu mi Hrvati osićamo državu koja nami nije tuđa (Hrvoje Vukčić Hrvatinić, naš brigadir Kotroman(ov)ić, hrvatska ikavica na kojon su vladari i plemstvo pisali povisne isprave od Kr. Bosne; uostalon veliki dil Hrvata u današnjoj RH je pobiga ili bia protiran sa područja te države zbog turskih zuluma). A kako se ono zva punin imenon Kliški sandžak? Sandžak kliški, hrvatski i primorski! A znaš za vilajet Hrvati? A kome je to? A kojen je kraljevstvu pripadala Imotska krajina pri nego su se Kotromanići širili na jugozapad? Hrvatsko-Ugarskoj! Hoćeš li reć da je to možda bilo mađarsko (u ugarskom dilu ote personalne unije)?
A što se tiče vladavine Kotromanića, to je vrime kad su HRVATinići gospodarili ovin područjiman. Znaš ono, HRVOJE i ostali.
Inače, taj tekst Thomasa Butlera je iz 1980., koji nima veze sa životon. "Fortis gave the song both in Serbo-Croatian and in Italian translation.". Ma vidi ti k**ca i na njemu zvona. Koji srpsko-hrvatski? Kad je to u Fortisovo vrime postoja jezik pod tin imenon? Inače, Butler izbigava spomenit da Hrvati govoridu ikavicon. Bit će mu Srbi govoridu ikavicon. Koje neznanje. Butler ni reka ni riči o Stefanović-Karadžićevon običaju krađe hrv. pisama i pisanja istih pod srpske. Općenito, taj Butler nešto teško može privalit priko usta rič "hrvatski" ("the style of language then prevailing in Dubrovnik"). Inače, to je izvadak izdanja iz časopisa Monumenta serbocroatica. To ti sve govori. Kubura (razgovor) 02:42, 6. siječanj 2009. (CET)

Vraćena inačica[uredi kôd]

Vratio sam ovo uređivanje [2] na prijašnju inačicu, jer je sadržavalo drsko kljaštrenje hrvatske kulturne baštine i pridodavanje iste drugim narodima. Kubura (razgovor) 04:18, 27. veljače 2010. (CET)[odgovori]

Suradnik je dobio poruku na razgovoru [3]. Kubura (razgovor) 04:20, 27. veljače 2010. (CET)[odgovori]

Krscanka?[uredi kôd]

Ja mislim da nema dileme da je Hasanaginica bila majka. I takodjer mislim da nema dileme da je bila muslimanka, kad vec sve svojatate, nemojte pretjerivati. Jel ozbiljno mislite da bi krscanka FATIMA, begova kcerka, agina zena, od kuce Pintorovic, poznate bosnjacke porodice, mogla postojati u Osmanskom carstvu? Samo malo logike i malo nadnacionalizma. Budimo racionalni. 77.77.246.32 01:38, 30. travnja 2013. (CEST)[odgovori]

Možda Vam nije poznat pojam kriptokršćana i raširenost kriptokršćanstva: na površini, deklarativno, pred muslimanskim vlastima muslimani, a u sebi su ostali vjerni kršćanstvu. Valjda Vam je poznato da su u Osmanskom Carstvu postojali i kršćani. Osobito u onim krajevima odakle je Asanaginica.
Drugo, nije u redu proglašavati sve muslimane za Bošnjake, stoljećima prije nego se taj narod formirao. Tim više što se dio muslimana iz tog kraja vratio kršćanstvu. Ti krajevi su čisto hrvatski. I još u doba hrvatskog narodnog preporoda ondje nikakve antihrvatske struje nisu postojale, nego od početka za ujedinjenje Hrvata i Hrvatske. Kubura (razgovor) 03:39, 30. travnja 2013. (CEST)[odgovori]

Cjelokupno preispisivanje članka[uredi kôd]

Ovaj tekst vrvi netočnostima i pokazuje nerazumijevanje funkcioniranja književnosti, pogotovo usmene književnosti. Izgleda da je glavni izvor za autora/autore teksta bilo djelo Mije Milasa, profesionalnog psihijatra, a ne proučavatelja književnosti. Izrazito je upitno tvrditi da su postojale ličnosti i lokaliteti iz pjesme, barem bez vrlo čvrstih dokaza (ovdje takvi nisu ponuđeni). Isto tako je začudna preciznost kojom je određeno vrijeme nastanka pjesme, kao i spol, religija i roditeljski status autora. Međutim, usmena književnost u načelu nema određenog autora, nego su priče naslijeđene tradicijom, varirane ovisno o pojedinom izvođaču, situaciji, itd. Govoriti o određenom trenutku nastanka ove ili one pjesme je uglavnom nemoguće. Osobine "autora" vrlo je dvojbeno izvoditi iz sadržaja djela - inače bismo mogli zaključiti recimo da je Lav Tolstoj bio žena (jer je napisao "Anu Karenjinu"), musliman (jer je napisao "Hadži-Murata") i uz to konj (jer je napisao "Platnomjer" - pripovijest ispričanu iz točke gledišta jednog konja). (Iako, jasno, ne treba sporiti da je pjesma nastala i živjela u ženskom kontekstu, to je općeprihvaćena činjenica.) Ova "otkrića" o "Hasanaginici" potječu, dakle, od M. Milasa, koji je vjerojatno pokušao primijeniti psihijatrijske metode na objekt (književni tekst) koji nema psihu, i o čijem je (uvjetno rečeno) književnoznanstvenom djelu napisana i ova stručna kritika: https://hrcak.srce.hr/48415

Spor o hrvatskoj ili srpskoj pripadnosti teksta prikazan je toliko jednostrano da nije baš jasno je li itko ikad uopće tvrdio da pjesma nije hrvatska. "Presudni Splitski rukopis koji je potvrdio hrvatsko podrijetlo Asanaginice otkrio je hrvatski povjesničar Dujam Srećko Karaman." - ako je nešto "presudno", kakav je bio spor kojemu se presuđuje? Ako rkp. "potvrđuje" nešto - pita se čitatelj - tko je negirao? Treba jasno objasniti dalje u tekstu kako ju je V. Karadžić izdao u svojoj izrazito utjecajnoj zbirci ("Srpske narodne pjesme"), te na taj način popularizirao u Europi, umjesto da se samo jednom usputno spomene kao da ju je tek jezično "korigirao" i prozvao srpskom. (Usporedite primjerice kako se u člancima o "Slovu o vojni Igorevoj" lijepo objašnjava tko je i na temelju čega osporavao izvornost tog srednjovjekovnog teksta, i kako su potom R. Jakobson i razni drugi proučavatelji ipak i bez dvojbe dokazali izvornost.)

Ključni izvori za tekst nisu dostupni, linkovi su ili mrtvi ili vode na neku krivu stranicu.

"Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala." - Stil ne-enciklopedijski, ocjena subjektivna - ako se želi podcrtati estetska vrijednost, neka se referira na riječi kritičara, književnika i proučavatelja.

Koliko je cijeli članak smušen pokazuje činjenica da se u jednom trenutku navodi visina Biokova, a ne spominje se nešto tako osnovno poput podatka da je pjesma u epskom desetercu.

Ukoliko se neki moderator javi s pozitivnim odgovorom i odobri moj prijedlog, cijeli članak bih napisao ponovno više-manje od nule, jer je inače beskoristan, zbunjujuć, ako ne i štetan. --Phazd (razgovor) 07:06, 5. kolovoza 2020. (CEST)[odgovori]