Razgovor:Dalj
| Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Dalj. | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Pismohrane: | |||
Prva rasprava[uredi kôd]
Ako je Dalj u blizini ušća Drave u Dunav (a jest), kako je to nacrtan na karti?— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.172.202.112 (razgovor • doprinosi) 01:43:08, 6. kolovoza 2008. (CEST)
Druga rasprava[uredi kôd]
U tekstu postoji nekoliko (namernih) netačnosti a koji se tiču etničkog sastava Dalja kroz istoriju. U period pod Turcima se kaže da u Dalju žive Turci, Vlasi i Hrvati. Ko se to tada, u Dalju, naziva Hrvatom? Po čemu je neko na Dunavu, u to vreme, Hrvat? Osim toga govorite o 50 vlaških porodica koje su doseljene. Odakle vam informacija da su to zaista Vlasi? Dakle, romansko stanovništvo. Ili vi Vlasima nazivate Srbe stočare? Nadalje, ako je 50 porodica doseljeno u Dalj kako to da ih u turskom defteru samo koju deceniju kasnije više nema? Sve u svemu, vi se ovde ne bavite istorijom nego političkom propagandom i nalazite Hrvate (ej! Hrvate!) u 16. veku u Dalju!— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 82.72.194.118 (razgovor • doprinosi) 00:08:31, 16. veljače 2012. (CET)
- Neki dijelovi članka kao u Vladavina Turaka i Pod Austro-Ugarskom preuzeti su iz knjige Mirka Markovića, Istočna Slavonija: Stanovništvo i naselja. Postavio sam izvor.--Rovoobo oboovoR 02:48, 18. veljače 2012. (CET)
O muslimanskom stanovništvu Dalja[uredi kôd]
| » | Interesantno je, pak, da u kasabi Erdud u istoimenoj nahiji postoji ubilježena mahala muslimana sa 56 domaćinstava, ali se nigdje ne navode službenici nekog vjerskog objekta. Takav je objekat svakako morao postojati, jer jedno naselje ne bi nikako moglo dobiti status kasabe bez postojanja bar jedne džamije u kojoj se klanja džuma. Imam i ostali službenici ovdje su vjerovatno navedeni sa vlastitim imenom i imenom oca, jer su tako navedeni i svi ostali stanovnici izuzevši pripadnike vojske. U kasabi Dalj, drugoj kasabi u ovoj nahiji, koja ima ubilježenih 107 muslimanskih kuća, dosta neuobičajeno najprije su upisani pripadnici vojske (dva zaima, spahije, janičari,itd.), zatim nakon njih hatib, iza njega imam, hodža – hadže, dvojica mujezina i poslužitelji, a tek onda ostali stanovnici. |
« |
Djelomični citat iz časopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol. 49, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., citirano sa str. 242. (COBISS.BH)
Ako je Opsada Osijeka trajala je od 30. rujna do 9. studenoga 1690. Turskom je vojskom zapovijedao bosanski paša Husein, a Osijek je branio grof Gvido Starhemberg. te je Osijek navodno potpuno porušen. Moglo bi se očekivati da su se daljski muslimani iseljavali tijekom duljega razdoblja, kako navodi dr. Stjepan Pavičić.[1]
Za Lovas se navodi da je u doba Osmanlija bilo selo s deset kuća. Na popisu 1697. »nije se tamo nalazilo više nikakvih zgrada, niti tragova njihovih, jer su žitelji pobjegli g. 1690. po svoj prilici preko Dunava u Bačku.«.
- »Bilo je to u proljeće i ljeto god. 1690. Srbi su, i ne čekajući dozvole hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I, stigli na sigurno u Srijem, Bačku i Baranju, te u Osijek i ostale slavonske gradove. Neki od njih stigli su čak do Budima. Na ponovne patrijarhove molbe, datirane sa 18. lipnja 1690, kralj Leopold I. dao im je najzad dozvolu boravka i slobodno ispovijedanje njihove vjere. Uz to im je najavio da će carska vojska srpski narod »opet odvesti u njegovu otadžbinu«, dakle u staru Srbiju, odakle su i došli.«
- »(...) je 18. lipnja 1690. zamolio cara Leopolda, neka tim Srbima dozvoli, da slobodno ispovijedaju svoju vjeru, da smiju zadržati svoj stari koledar, pa da sebi slobodno biraju patrijarhu, koji će bditi nad crkvama i samostanima. Car priznade doista Srbima te sloboštine 21. kolovoza 1690.«
Nigdje ne nalazim vlaško stanovništvo, osobito ne u starijim zapisima. Nalazim da se muslimansko stanovništvo nije iselilo odmah i samo u jednom mahu 1687. već se iseljavalo najmanje do 1690., odnosno čak i 1691.
- ↑ Stjepan Pavičić, »Aljmaš«, u publikaciji: Mate Ujević, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, I. svezak : A – Automobil, Naklada konzorcija Hrvatske Enciklopedije, Zagreb, str. 302. – 304., podatak sa str. 303.
»U velikom ratovanju od 1687 do 1691, koje je svršilo turskom katastrofom, daljski i erdutski muslimani napustili su svoje domove općom strujom bjegunaca, koja je preko Vinkovaca vodila na Savu kod Babine Grede i Gunje. Ti su se prebjezi onda smjestili na zemljištu oko Gradačca i Gračanice, kamo su dobjegli i mnogi drugi muslimani iz Istočne Slavonije.«(Pavičić, 1941., str. 303.)
To bi značilo da je Dalj bio kasaba u erdutskoj nahiji, imao je vjerojatno džamiju, a spominje se i karavan-saraj (han), karavan-saraj bio bi vrlo neobična pojava za manji gradić. Erdutska nahija zajedno s još tri »nahija Osijek, nahija Karaš, nahija Čepin, nahija Erdut (ove četiri nahije su pripadale kadiluku Osijek)«, pripadala je osječkom kadiluku.
Lijepo bih molio da se u raspravu ne postavljaju nepripadajući navodi o bitki kod Angore, 28. srpnja 1402., bitki kod Varne, 10. studenoga 1444., i sličnim bitkama koje nemaju veze s ovom temom. Hvala na razumijevanju. Lijepi pozdrav, -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 2,08; 10. listopada 2017. (SEV)