Razgovor:Franz Kafka

gujugjbgzffzujuhgjhbnb

1. Lijepo se predstavi

2. ako ne-goni se u majčinu Mir Harven 21:35, 19 Sep 2004 (CEST)

Ne kužim baš po čemu je to izmjena "auktor" -> "autor" petljanje u hrvatske riječi... Puzz

Po tom što su i jedna i druga hrvatske, pa poraba sad jedne, sad druge razbija stilsku monotoniju. Slično je s istoznačnicama: lingvist, jezikoslovac, jezikoslov- gdje 3 riječi daju manevarski prostor onomu tko piše da se ne ponavlja. Auktor je dapače vjerniji prijenos iz latinskoga, i rabi se često u vjerskim tekstovima na hrvatskom (npr. u prijevodu Harringtonove knjige o NZ). Glede toga (ili sličnih stvari), samo bih dodao još sitnicu: autorski radovi su otvoreni na hrvatske otklone od pravopisne norme. Tako pokojni lingvist Miro Kačić svjesno piše u svojoj sjajnoj knjizi «Jezikoslovna promišljanja»: svijesno (a ne svjesno-stariji oblik koji su rabili i Miroslav Krleža,Ljudevit Jonke itd.), izvlastba (unatoč odbacivanja u pravopisu sklopa –stb: izba, a ne istba), razvrstba (isto), sredotočba (slično svjedočba, a ne svjedodžba-dakle odbacivanje jednačenja po zvučnosti zbog jasnoće), dopunbeni (a ne dopumbeni, što bi bilo slično riječi stambeni) i sl. Također, u bilo kojem službenom pravopisu postoji stanovita nesigurnost ili manevarski prostor: tako, iako se propisuje zbog jednačenja po zvučnosti da nema sklopa –bs- i –bk-, u praksi se pojavljuje u latinizmima: substandardni, subspecijalistički, subkategorija, ......,ili riječi kao predkršćanski (uz pretkršćanski), predkopernikanski, podkategorija, i sl. Dakle, iako je hrvatski pravopis standardiziran, recimo, 97%, ostaje određen broj slabih mjesta koje će ili ostati ovakve, ili će se mijenjati, najvjerojatnije u pravcu odbacivanja jednačenja po zvučnosti koje čini neke riječi besmislenim i bizarnim: narudžba je nebuloza kraj naručbe, predodžba kraj predočbe,....-samo to nije uvijek vidljivo zbog navike. Mir Harven 17:12, 16 Oct 2004 (CEST)

OK, ja sigurno nisam toliko jezicno potkovan kao sto si ti, ali mislim da cu ja ipak ustrajati u koristenju rijeci "autor". Stvar je, naime, u tome sto jos nikad nisam cuo da se auktor koristi tamo gdje svi ostali koriste autor. Priznajem da mi je sad google našao par primjera. Ne kazem da je to krivo jer i rijecnik stranih rijeci (Filipovic) kaze da je to - to. Ali mislim da nije u redu koristenje rijeci "autor" nazvati "razbijanjem stilske monotonije" kad ce vecini ljudi "auktor" izgledati kao lapsus calami... Puzz 18:21, 16 Oct 2004 (CEST)

Pa, ne radi se o tome da ti upotrebljavaš ovu ili onu riječ-slobodno ti bilo. Nego o tom da ne korigiraš tekstove drugih koji o tome znaju ipak više nego ti. A glede toga što će većina misliti-većina je polupismena i ovo joj je jedna od malih prilika da nešto nauči i izađe iz zatupljujuće jezične ljušture u kojoj je odgajana. Ionako, stvari se u jeziku nikad ne donose "demokratskim" putom. http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/39.htm Mir Harven 00:23, 17 Oct 2004 (CEST)

Hrvatski jezik (kao i mnogi drugi) poznaje i dozvoljava korištenje istoznačnica, često ih koristim u svim jezicima koje dobro znam. No razumijem i Puzza, jer dok riječ poveznica čovjeka koji tu riječ ne poznaje neće asocirati na ništa određeno (osim na nekakvu vezu, ali to je vrlo neodređeno), riječ auktor će onoga tko ne poznaje latinski (auctor - osnivač, stvaratelj) prije podsjetiti na aukciju i voditelja aukcije (ili kupca na aukciji) nego na pisca, slikara, umjetnika. Tako da je vjerojatnije izumiranje oblika auktor (bez obzira što je to vjernije latinskom izvorniku), no to ne znači da se ikome brani pravo korištenja jezika u njegovoj punini, štoviše - samo naprijed. SpeedyGonsales 01:40, 17 Oct 2004 (CEST)

A usput dvije profesorice HJ i knjizevnosti su mi priznale da nisu nikad cule da se "auktor" koristi umjesto "autor".

Ovo je možda nehotice dobar komentar na stanje studija hrvatskoga jezika i njegovo stanje. Što bi tek bilo da ih čovjek optereti podmetima, sućinama, oblikoslovljem, složajima ili zanatoslovljem. Mir Harven 12:19, 17 Oct 2004 (CEST)

Mogu razumijeti uvodjenje hrvatskih prijevoda za izraze koji su inace na engleskom, ali zaista mi je potpuno nejasno inzistiranje na terminu koji nije dio govornog hrvatskog jezika (cak niti one nacitanije i pismenije manjine).

Nisu bili ni: pismohrana, veleposlanik, glede, ...pa sada jesu. O tom:http://www.ids-mannheim.de/prag/sprachvariation/fgvaria/croatian_lexical_changes.pdf Inače-u svim poljima se postavljaju ciljevi tako da manjina, npr. u školi, dobije 5. Većina je na 3. Mir Harven 12:19, 17 Oct 2004 (CEST)

A argument "vjernosti latinskom izvorniku" bih ovdje odbacio kao potpuno besmislen (jer, inzistiranje na tome bi moglo dovesti do svakakvih nebuloznih konstrukcija). Puzz 08:33, 17 Oct 2004 (CEST)

Nipošto. U španjolskom opskuran (taman itd.) se pisalo kao eschuro, oscuro, a u zadnje vrijeme i obscuro- vratio se "b". Može i u hrvatskom, obskuran i absurd, uz postojeće opskuran i apsurd. Neka je dubleta, samo da su hrvatski. Mir Harven 12:19, 17 Oct 2004 (CEST)