Razgovor:Gospodarstvo

SAMUELSONOVA DEFINICIJA «Gospodarstvo je znanstvena disciplina koja istražuje kako zajednice upotrebljavaju oskudne resurse (izvore) da bi proizvela korisne robe i podijelila ih među različitim skupinama u zajednici.»

INPUTI I OUTPUTI

INPUTI (čimbenici proizvodnje ili promicala proizvodnje i biznisa) 1. RAD – čovjekovo vrijeme utrošeno u biznis; 2. PRIRODNI IZVORI – zemlja, voda, flora, fauna, rudno blago; 3. GLAVNICA – dio imovine što se rabi u biznisu (novac, oprema, objekti, zalihe).

OUTPUTI se sastoje od različitih vrsta dobara i sluga (materijalnih i duhovnih) za potrošnju ili za daljnju proizvodnju. Gospodarstvo je aktivnost koja obuhvaća proizvodnju, razmjenu i potrošnju.

GOSPODARSKI I TEHNIČKI USPJEH - gospodarski i tehnički uspjeh mogu se razlikovati - gospodarska znanost ne bavi se tehničkim načinima stvaranja dobara i svaki tehnički uspjeh koji nije praćen odgovarajućim prihodom nije i gospodarski uspjeh

GOSPODARSKI JEZIK - je jezik brojeva, kojima se dokazuje ono što je ispričano ili tvrđeno.

TEMELJNA PODJELA SVJETSKOG GOSPODARSTVA:

1. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO 2. KOMANDNO GOSPODARSTVO ( planska privreda) 3. MJEŠOVITO GOSPODARSTVO

ŠTO, KAKO I ZA KOGA - tri su temeljna i zajednička problema za sva gospodarstva

ŠTO? - odnosi se na probleme: - koju robu i u kojim količinama proizvesti - kada ih proizvesti - da li više potrošnih dobara (ribe) ili više investicijskih dobara (ribnjaka)

KAKO? - odnosi se na izbor tehnike proizvodnje; energija koja će se koristiti - hoće li proizvodnja biti ručna ili masovna

ZA KOGA? - pitanje se odnosi na distribuciju dobara među članovima zajednice

1.SLOBODNO TRŽIŠNO GOSPODARSTVO

Tržišno gospodarstvo je sustav u sklopu kojega ljudi djeluju dobrovoljno radi postizanja - -financijskih probitaka ( profit) – proizvođač - osobne satisfakcije – potrošač

LAISSEZ FAIRE – LAISSEZ PASSER (ostavite ljudima da rade što hoće, pustite da stvari teku same od sebe)

2.KOMANDNO GOSPODARSTVO

Komandno gospodarstvo obuhvaća sva, središnjim planom upravljena gospodarstva u kojima se gospodarske funkcije uglavnom ostvaruju na temelju državnih naredbi, ( npr. sidraško i namjensko gospodarstvo te sotonomija).

3. MJEŠOVITO GOSPODARSTVO

Mješovito gospodarstvo je takav sustav u kojem istovremeno djeluje «vidljiva ruka» (država) i «nevidljiva ruka» ( tržište).

GOSPODARSTVO PONUDE I POTRAŽNJE

PONUDA - predstavlja robe i usluge, duhovna i materijalna dobra što ih proizvođači nude ili su ih voljni ponuditi na prodaju.

ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA Uz iste inpute nakon nekog vremena dolazi do smanjenja outputa. U tom slučaju, ukoliko proizvođač želi iste prinose, mora povećati neki od INPUTA. ( npr. više raditi, promijeniti sirovine koje su postale preskupe, kupiti nove strojeve, pronaći nove izvore energije i sl.)

TROŠKOVI PROIZVODNJE Proizvođači nude robu radi PROFITA. Kada su troškovi proizvodnje relativno niski u odnosu prema tržišnoj cijeni, tada će biti profitabilnije proizvoditi više, a kada su troškovi proizvodnje visoki u odnosu prema cijeni, proizvođači će proizvoditi malo ili se mogu povući iz proizvodnje.

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA PONUDU: Osim cijene robe, na potražnju utječu i drugi čimbenici: a) vlastita cijena; b) proizvodni troškovi (tehnologija, cijena inputa); c) cijena supstituta proizvodnje (npr. Ariel –Tix) d) organizacija tržišta e) posebni čimbenici (npr. vlada zahtjeva određenu kvalitetu).

POTRAŽNJA - izražava se robama i uslugama, duhovnim i materijalnim dobrima što ih kupci kupuju ili su ih voljni kupiti ako zadovoljavaju njihove zahtjeve glede korisnosti i cijene.

ZAKON RASTUĆE POTRAŽNJE Količina robe i cijene su u inverznom odnosu. S rastom cijena robe potražnja opada, a ukoliko cijene padaju potražnja za robom raste.

ČIMBENICI POTRAŽNJE: a) prosječni osobni dohodak; b) natalitet ili mortalitet; c) cijena dobara od utjecaja (npr. cijena benzina utječe na potražnju automobila); d) ukusi.

TRŽIŠTE – «NEVIDLJIVA RUKA»

TRŽIŠTE – ustrojstvo pod kojim kupci i proizvođači interakcijom određuju cijene i količinu robe.

Da bi tržište moglo funkcionirati bitno je da nitko ne može vršiti prisilu nad drugim. Pojedinci samostalno određuju cijene po kojima nude robu ili usluge, a kupac samostalno određuje želi li je kupiti.

Začetnik suvremene gospodarske teorije: Adam Smith «Bogatstvo naroda» 1776. godine iznosi: - svaki pojedinac želi ostvariti sigurnost i dobit; - u njegovim nastojanjima vode ga «nevidljiva ruka»; - ostvarujući vlastiti interes, on često unapređuje interese društva; - vođeni vlastitim interesom pojedinci stupaju u interakciju s drugim pojedincima koji su također vođeni vlastitim interesom (ako robe ima više nego što se traži , pada joj cijena)

Tržište kao «nevidljiva ruka» djeluju u potpunosti uspješno samo u uvjetima potpune utakmice. Nepostojanje takvih uvjeta dovodi do nekih neuspjeha:

1. NEEFIKASNOST - tada intervenira država dodjelom subvencija određenim djelatnostima: donošenjem zakona protiv monopola, propise protiv onečišćavanja okoliša itd.;

2. NEJEDNAKOST – država je sanira poreznim i potpornim programima (npr. porezima na dohodak i nasljeđe);

3. NESTABILNOST – nezaposlenost, inflacija –država je uklanja makrogospodarskom politikom.

BIZNIS

- opći termin za poduzetništvo svih oblika; bavljenje svime što donosi profit.

Tri su temeljni oblika organiziranja biznisa u SAD-u:

1. SOLO VLASNIŠTVO 2. ORTAKLUK ILI PARTNERSTVO 3. KORPORACIJE

• Solo vlasništvo – biznis koji nije utemeljen na odluci državnog organa. Ima samo jednog vlasnika, ali može imati više menadžera i onoliko zaposlenih koliko vlasniku treba.

• Partnerstvo – biznis u vlasništvu dvije ili više osoba, od kojih svaka ima svoj interes u biznisu. Osoba u partnerstvu može biti pojedinac, ostavštine, trustovi, korporacija.

• Korporacija – temeljni oblik dioničarskog biznisa

- STOCK JOINT KOMPANIJE – zajedničke kompanije - BUSINESS TRUSTS – zajedničke štedne i zajmovne asocijacije - HOLDING KOMPANIJE – udruženje kojem je glavna svrha držanje dionica drugih tvrtki, kako bi putem njih ostvarile kontrolu nad što većim brojem biznisa.

KAPITAL ILI GLAVNICA

- je dio imovine što se u gospodarstvu unosi u biznis i iskorištava u biznisu. - glavni dijelovi glavnice su : novac, oprema, objekti zalihe. Glavnica traži na tržištu najbolje poduzetnike, nalazi ih jer i poduzetnici traže glavnice pomoću kojih će na najuspješniji način ostvariti svoje ideje. Vlasnik glavnice (glavničar) ulaže tako da uz što manji rizik ostvari povrat glavnice te postigne što veći profit. Glavnica ili kapital može biti: - vlastiti ili - tuđi

Glavničar je svatko tko ulaže dio svoje imovine u biznis (vlastiti ili tuđi svejedno) VRSTE GLAVNICA: a) GLAVNICA VJEROVNIKA – dugovanja za pribavljane proizvode, usluge i trgovačku robu b) GLAVNICA BANAKA – ulaganja banaka u obliku klasičnog kredita. Za primljenu glavnicu plaća se ugovorena cijena u obliku kamata s obvezom vraćanja u utvrđenom roku. c) GLAVNICA DRŽATELJA BONDOVA (TZV. BONDHOLDERA) – oni ulažu obveznice tj. vrijednosne papire na određeni rok uz stalnu kamatu d) GLAVNICA GLAVNIČARA (dioničara ili vlasnika kapitala – to je glavnica vlasnika dioničarskog biznisa na temelju koje stječu vlasnička prava i pravo upravljanja.

U slučaju bankrota ili likvidacije prvo se vraća glavnica vjerovnika, banaka zatim bondholdera, dok se glavničaru vraća u posljednjem isplatnom redu.

DIONIČARSKO GOSPODARSTVO

DIONICA – vrijednosni papir; dokaz o udjelu u imovini. Dokazuje se brojkom; koji dio imovine pripada vlasniku dionice u imovini biznisa.

VRSTE DIONICA:

a) DIONICE S NOMINALNOM VRIJEDNOŠĆU . čija je naslovna ili nominalna vrijednost otisnuta ili upisana na «licu». b) DIONICE BEZ NOMINALNE VRIJEDNOSTI – nemaju otisnutu vrijednost na samoj dionici. Na njima obično piše da se radi o jednoj dionici, određenog izdanja neke tvrtke. Prema seriji i vrsti izdanja zna se kolika je vrijednost pojedine dionice.

BURZA – tržište na kojem se kupuju i prodaju dionice.

Primjeri dionica s obzirom na njihovu vrijednost na burzi:

a) PRVORAZREDNE DIONICE – opasnost ulaganja u takve dionice je najmanja; to su dionice najpoznatijih gospodarskih snažnih kompanija. b) BLUE CHIPS DIONICE – također visokovrijedne dionica s visokom sigurnošću ulaganja ( naziv su dobile prema vrlo vrijednim plavim žetonima u kockarnicama). c) JOHN LAW DIONICE – figurativan naziv za bankrot dionice; bezvrijedne dionice.