Razgovor:Ječam ozimac
| Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Ječam ozimac. | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Pismohrane: | |||
JEČAM Ječam ima najširi areal rasprostiranja među žitaricama što je omogučeno kratkom vegetacijom, polimorfizmom te postojanjem jarih i ozimih formi. Prema zastupljenosti rangiran je na 4 mjesto. Ozimi ječam ima vegetaciju 240-260 dana, a jari 60-130 dana. Uzgaja se na većim nadmorskim visinama od pšenice npr. do 1900 m u alpskim zemljama, te do 4000 m na Tibetu.
Povijest uzgoja[uredi kôd]
Ječam spada u najstarije kulturne vrste. Uzgajan prije 6-7 tisuća godina u Egiptu. Postoje dva gen centra ječma: istočnoazijski i etiopski.
Morfološka svojstva[uredi kôd]
Korijen je najslabije razvijen od svih strnih žitarica, pa za njegovu proizvodnju treba osigurati bolje proizvodne površine. Sjeme klija sa 4-8 primarnih korijenčića. Stabljika je nježnija i sklonija polijeganju od pšenice. Nove polupatuljaste sorte su do visine 80 cm i otpornije na polijeganje. Ječam može stvoriti do 5 sekundarnih vlati , pa je potrebna i manja količina sjemena za sjetvu. 450-550 klijavih sjemenki ozimi i 550-650 jari ječam. List prvi listovi su nešto širi i položeniji prema tlu te sivozelene boje od voštanog sloja.Ječam ima jako razvijene srpaste uške koje se preklapaju. Klas na svakom članku klasnog vretena ima po tri jednocvijetna klasića. Od kojih može biti plodan samo jedan, sva tri ili jedan do tri. Na čemu se i zasniva sistematika ječma. Kod višerednog ječma razvijena su sva tri klasića, a kod dvorednog samo jedan sa svake strane klasa. Kod većine ječmova osje je dugo i karakteristično nazubljeno, dok neki varijeteti umjeso osja imaju troroge listaste izrasline ili furke. Zrno je zaobljeno s leđne strane sa brazdicom. Žute, zelene, sive i ljubičaste boje. Apsolutne mase 30-50g, hektolitarske 60-70 kg.