Razgovor:Podvodno zavarivanje

Sa zanimanjem sam procitao clanak o podvodnom varenju i rezanju, nazalost neke od ponudjenih informacija ne slazu se s mojim skolovanjem i iskustvima upravo u tom polju, Navodi se: Iako se mokro podvodno zavarivanje najviše koristi na dubinama do 50m, napravljeni su pokusi i na dubinama većim od 100m, ali je zbog visokog hidrostatskog tlaka održavanje električnog luka otežano, a kvaliteta spoja je upitna.

• Medjutim, mokro zavarivanje se koristi na svim dubinama na kojima se vrse podvodni radovi,a to je uobicajeno do 300m, hidrostatski tlak nema nikakvog utjecaja na pokretanje ili odrzavanje elektricnog luka, a kvaliteta spoja ovisi uz kvalitetu ronioca, o vrsti i ispravnosti opreme te o temperaturi okolnog medija koji brzo ili jos brze odvodi toplinu i time uzrokuje kaljenje spoja. Temperatura vode nije direktno vezana samo za dubinu vec i za zemljopisni polozaj, godisnje doba, lokalne oceanske znacajke,...

2. navod : Potrebno je obratiti pozornost na sigurnost zavarivača, posebno na većim dubinama.

• U ronilackom poslu ne postoji faktor dubine s tim znacajkama, zivot ronioca jednako vrijedi na 1m ili na 100m, svi se uroni pripremaju s jednakom paznjom, a tehnicki gledano-ronjenje na vecim dubinama je neuporedivo sigurnije od onog na manjima.

3. navod :Ako se koristi adekvatna oprema, uz odgovarajuću tehniku rada i specijalno školovane zavarivače-ronioce, moguće je izbjeći sve navedene nedostatke do te mjere da se podvodni zavareni spojevi načinjeni mokrom tehnikom mogu svojom kvalitetom uspoređivati s onima načinjenima na zraku ( A klasa zavara prema AWS D3.6 M:1999).

• Nemoguce je uopce usporedjivati zavare pod vodom s onima izvedenima u zraku zbog izuzetno visoke toplinske vodljivosti vode u kojoj se vari, sto uzrokuje vrlo tvrd ali i jednako krhak var. Iz tog razloga podvodni varovi nisu pogodni za konstrukcijska varenja, vec se primjenjuju iskljucivo za neizbjezne privremene popravke i spasilacke operacije.

4. navod : U proteklih 10-ak godina, status tehnike mokrog podvodnog zavarivanja u svijetu se znatno poboljšao

• U poslijednjih stotinjak godina tehnika podvodnog varenja vrlo malo je napredovala i to iskljucivo materijalima elektroda, a u posljednjih 20-ak godina tehnika varenja i prateca oprema nisu se uopce mijenjali, i dalje se koriste tehnike i oprema koje su ostale nenadmasene vec desetljecima

5. navod :Ronilačka oprema uključuje suho ronilačko odijelo, masku za suho odijelo (engl. Full face), crijevo za vanjsku dobavu (što podrazumijeva žičanu vezu za komunikaciju) i crijevo za dobavu zraka, te spremnik zraka na površini s regulacijskim manometrom.

• Iako ima svojih prednosti, suho odijelo nije uvjet, a u praxi se vrlo rijetko koristi,
• u reguliranim ronilackim poslovima apsolutno je ZABRANJENA upotreba bilo kakve vrste maske, pa i full face, koristi se iskljucivo kruta kaciga sto je u slucaju samodetonacije plina izuzetno vazno
• crijevo se zove pupkovina i slozena je od cijevi za dobavu zraka ili disne smjese + cijev za mjerenje dubine rada koja je ujedno i rezervno napajanje + glasovna komunikacija + video nadzor + rasvjeta
• Manometar je mjerni instrument koji mjeri tlak a ne mijenja ga. Postavljeni su na regulatoru tlaka ili reduktoru i omogucuju ocitanje tlaka u spremniku te dobiveni tlak nakon reduciranja, a isti ovisi o radnoj dubini, duljini cijevi , ali i jos nekim ambientalnim uvjetima te o koristenoj opremi. Uvjet pri izboru je mogucnost dobave najmanje 2000 Litara kisika u minuti.

6. navod : Potrebno je naglasiti da uz zavarivača-ronioca u vodi, na površini postoji pomoćni tim koji je s roniocem u stalnoj komunikaciji.

• Podvodno varenje je samo jedan od rutinskih ronilackih poslova i time ne zahtijeva pomocni tim, vec svu asistenciju i podrsku pruza uobicajeno osoblje, a to su ronioci koji su vec ronili ili cekaju svoj red za uron.

7. navod : Uređaji koji se koriste kao izvor struje za mokro podvodno zavarivanje razlikuju se od onih koji se koriste na suhom

• Aparati za varenje ne razlikuju se od suhih ni u cemu, uvjet je da su istosmjerne izlazne struje najmanje 250 Ampera, ali potrebno im je zamijeniti polaritet. Pri podvodnom varenju elektroda mora biti na negativnom polu a masa na pozitivnom. Polaritet se provjerava istovremenim uranjanjem elektrode i mase u posudu s morskom ili zasoljenom vodom, kada se s vrha elektrode moraju pojavljivati mjehurici plina izlucenog elektrolizom.
• problem nestabilnosti luka uslijed visokog hidrostatskog pritiska nije primjecen u praksi
• Sa slabijim strojevima povećava se vrijeme rada - Ne povecava se vrijeme, vec je jednostavno nemoguce izvesti posao
• ograničenje s obzirom na količinu zraka u ronilačkim bocama - Zbog izuzetno visokog rizika od eksplozije ne koriste se ronilacke boce, vec je ronioc napajan medijem za disanje s povrsine sto ukljucuje i kacigu. Boca koju nosi na ledjima (bail out)sluzi iskljucivo kao emergency supply
• ...i mogućnost boravka na većim dubinama - Na dubinama vecim od 50m (ali i plice) roni se saturacijskom tehnikom gdje vrijeme potpuno gubi svoj znacaj, efektivno radno vrijeme svakog ronioca je 4 sata, a radi se neprekidno 24/24 sata.

8. navod : Podvodno rezanje Primjena “oxy-arc” tehnike rezanja šupljom elektrodom se najčešće bilježi pri realizaciji podvodnih radova. Potrebna toplina se generira električnim lukom ....

• elektricni luk sluzi ISKLJUCIVO za paljenje zeljezne elektrode koja sagorijeva u struji cistog kisika, u pravilu se PREKIDA cim elektroda zapocne s gorenjem iz sigurnosnih razloga, mada je u izuzetno losim uvjetima prisutno odrzavanje elektricnog luka kako bi i elektrickim svojstvima potpomogao razaranje materijala, sto nije dozvoljeno pravilnicima o komercialnom ronjenju i suprotno je uputama skola i prirucnika

CRommercial diver (razgovor) 16:35, 20. srpnja 2014. (CEST)

Nadopunite članak navodeći pouzdane izvore, a predložio bih da se javite suradniku koji je pisao članak, možda bi zajednička suradnja mogla dati još kvalitetnih doprinosa.--_MaGa^{poruči mi} 16:39, 20. srpnja 2014. (CEST)