Razgovor:Povijest hrvatskih pravopisa

Hrvatski pravopis IHJJ-a

Na stranici https://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_hrvatskih_pravopisa o Hrvatskome pravopisu IHJJ-a iznesen je niz netočnosti i nagađanja, citiranja irelevantnih izvora i tome slično. Može li netko objasniti zašto takvi pristrani tekstovi mogu biti dijelom wikipedije?

Pozdrav,

Creation— Prethodni nepotpisani komentar napisao je Creation (razgovor • doprinosi) 18:18:52, 14. listopada 2014. (CEST)

 Komentar: Poruku je 14. listopada 2014. u 18:32:42‎ prenio iz WP:K na ovu SZR Nesmir Kudilovič. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 10.46, 15. miholjščaka (listopada) 2014. (SEV)

Traženje kompromisa za Hrvatski pravopis IHJJ-a

Ispričavam se svima, a u prvome redu kolegi Kuburi zbog brisanja sadržaja na ovoj stranici iako nisam obrisao iz vandalističkih pobuda. Budući da nisam imao priliku ispričati se kao Creation, sad reinkarniran to činim kao ReCreation.

Poglavlje Hrvatski pravopis IHJJ-a ima 8 odlomaka. Za svaki od njih tražit ću sukcesivno kompromis, i od kolege Kubure, ali i od svih zainteresiranih. Prije kompromisa neću ništa mijenjati. Očekujem da kompromis postignemo za svaki odlomak u roku od 2-3 dana.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je ReCreation (razgovor • doprinosi)

Želje su jedno, a mogućnosti su drugo. Nismo na iskrcaju tankera pa da smo određeni normama. Toga nema ovdje.--_MaGa^{poruči mi} 07:47, 22. listopada 2014. (CEST)

U redu. Ostavljam ovo da se raspravi i da se eventualno sugerira. Nije ni meni žurba niti koga želim požurivati. Zahvaljujem na savjetu. --ReCreation (razgovor) 16:57, 22. listopada 2014. (CEST)

5,6,7,8/8

Navodim što je sporno u odlomcima do kraja teksta:

"Tako je pored pravopisa autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-40005-5 i pravopisa Stjepan Babića, Sande Ham i Milana Moguša, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2008. (ISBN 978-953-0-40026-9), 2009. (2. izd.), 2012. (4. izd.), hrvatski jezik u Hrvatskoj dobio još jedan pravopis s preporukom.[80] Preporuka djelu Hrvatski školski pravopis, ISBN 953-0-40026-8, autora Stjepana Babića, Milana Moguša i Sande Ham koju je napisao sukladno zaključcima Vijeća ministar prof. dr. sc. Dragan Primorac 16. veljače 2005. godine (Klasa: 602-09/05-01/0007, Urbroj: 533-12-05-02), kojom se odobrava upotreba Hrvatskoga školskog pravopisa u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske, (te time prema riječima akademika Radoslava Katičića tijekom predstavljanja Hrvatskoga školskog pravopisa u Zagrebu (15. svibnja 2005.) postaje „prvi ministar u povijesti Hrvatske koji je preporučio hrvatski pravopis”), preporukom je stavio izvan snage drugi ministar prosvjete koji temeljem zahtjeva IHJJ (KLASA: 602-01/13-01/00789, URBROJ: 2199-380-13-0001) od 10. srpnja 2013. ministar izdaje preporuku kojom stavlja izvan snage prethodnu preporuku (Klasa: 602-09/05-01/0007, Urbroj: 533-12-05-02 od 16. veljače 2005.). Institutski Hrvatski pravopis (nazvan "Jovanovac" po promicatelju ministru Jovanoviću),[81][82] predstavljen je u Muzeju Mimara 16. prosinca 2013. godine i kao tiskano izdanje.[83] Na poticaj ravnatelja dr. sc. Željka Jozića Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio je na mrežnoj stranici pravopis.hr 27. lipnja 2013. godine potpuno besplatan i trajno javno dostupan Hrvatski pravopis koji je izrađen u toj znanstvenoj instituciji."

0.) Prva rečenica činjenično je netočna jer je u preporuci Hrvatskome pravopisu IHJJ-a jasno u dispozitivu naznačeno: "Donošenjem ove preporuke prestaje važiti preporuka MZOS-a za uporabu Hrvatskoga školskog pravopisa u osnovnim i srednjim školama od 16. veljače 2005." .

I.) Rečenica koja počinje sa: "Preporuka djelu..." ne ide u poglavlje o Hrvatskome pravopisu IHJJ-a nego eventualno u poglavlje Hrvatski školski pravopis, kojeg još nema, a čini mi se da nije ni potrebno. Hiperbirokratizirano navođenje klasa i urudžbenih brojeva nema smisla na Wikipediji.

II.) Navoditi kao reference u funkciji dokaza članke koje je pisao Nenad Piskač na HKV-ovu portalu mislim da je apsolutno neopravdano. Dapače, pogrdno nazivati HP IHJJ-a Jovanovcem, kako to čini samo jedna jedina osoba na svijetu, spomenuti NP, i onda to referencirati njegovim člankom, sve je samo ne opravdano.

U dogledno vrijeme preinačit ću sporni tekst i načiniti novi te ga primjereno referencirati.--ReCreation (razgovor) 11:28, 27. listopada 2014. (CET)

4/8

(Nakon nekih mojih dodavanja, ovo više nije 4. odlomak, ali ću ga citirati)

"Na temelju činjenice da je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje znanstvena ustanova kojoj je temeljna djelatnost proučavanje hrvatskoga jezika te objavljivanje znanstvenih i stručnih djela iz područja hrvatskoga jezika te na temelju pet stručnih ocjena jezikoslovnih stručnjaka,[kojih?] među kojima su i neki od najvećih autoriteta na području metodike nastave hrvatskoga jezika,[kojih?], a unatoč činjenici što se većina[79] istraživačkih, strukovnih i kulturnih ustanova u RH (Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko društvo pisaca, Leksikografski zavod Miroslava Krleže i t.d.,[79] a također i odsjeci za kroatistiku ili hrvatski književni jezik i književnost hrvatskih sveučilišta te mnogi dosadanji pravopisci i ugledni kroatisti)[79] odazvala šutnjom[79] na institutsku zamolbu za sudjelovanjem u javnoj raspravi, a od onih koji su se odazvali kao Razred za filološke znanosti HAZU, Predsjedništvo Matice hrvatske, Društvo profesora hrvatskoga jezika, Hrvatsko kulturno vijeće[79] pravopisu su dale negativnu ocjenu ili ukore,[79] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH 31. srpnja 2013. preporučilo je Hrvatski pravopis IHJJ-a za uporabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske.[80]"

0.) Dio prve ove preglomazne rečenice je točan, ali je drugi dio koji počinje sa "a unatoč..." sporan utoliko što se prejudicira neuspješnost javne rasprave jer se navedene ustanove nisu očitovale o radnoj inačici. Sasvim je razumljivo da je nakon 20 godina mrcvarenja pravopisa i jezika svima preko glave i pravopisa i pravopisnih pravila, pa ne čudi što se nisu institucionalno odazvali. No, to ne govori ništa o javnoj raspravi. Ona nije bila obvezna, a ako se nisu očitovali, to prije može značiti da su se s radnom inačicom slagali, a ne da su je odbijali (qui tacet, consentire videtur, kaže stara latinska izreka). Odsjek za hrvatski standardni jezik FF-a u Zagrebu itekako se očitovao 2004. na tekst Hrvatskoga školskog pravopisa i odbacio ga kao loš. Svi znamo da je unatoč tome taj pravopis preporučen za uporabu u osnovnim i srednjim školama RH 2005. godine. Predsjednik Društva hrvatskih književnika pak je relativno nedavno izjavio: "A što se tiče samoga Pravopisa što ga je izradio Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje osobno ga pozdravljam kao vrlo dobru inicijativu u unošenju reda u naše razjedinjeno i osobnim interesima premreženo jezikoslovlje." . Društvo profesora hrvatskoga jezika nije izreklo negativno mišljenje o pravopisu nego upravo obrnuto: "Odbacujemo nisku razinu komunikacije i sve neuljudne članke koji su o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljivani u nekim medijima ili po internetskim forumima. Društvo profesora hrvatskoga jezika jako cijeni rezultate istraživanja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i djelatnost znanstvenika zaposlenih u Institutu budući da ti radovi dokazuju visoke domete hrvatske humanističke znanosti (filologije) .

I.) Krajnje je neprimjereno da na Wikipediji stoji članak u kojem je naznačeno da se ne zna tko su recenzenti Hrvatskoga pravopisa, i to čak se dvaput autor tekst pita kojih?, a zna se tko su recenzenti. Dovoljno je otići na adresu: pravopis.hr/recenzije.

U dogledno vrijeme preinačit ću sporni tekst i načiniti novi te ga primjereno referencirati.--ReCreation (razgovor) 11:28, 27. listopada 2014. (CET)

3/8

(Nakon nekih mojih dodavanja, ovo više nije 3. odlomak, ali ću ga citirati)

"Javna rasprava bila je, po Radoslavu Katičiću način "da se ne da mira" (R. Katičić: "To isto su pod Héderváryjem radili mađaroni i u hrvatskoj vladi i u prosvjeti, oni koji nisu dali da se hrvatski pravopis, koji se baš slijegao, slegne, da se od ilirskih početaka jače udalji u smjeru u kojem smo danas otišli, što je bilo na putu da se dogodi.").[66] S više točaka gledano, javna rasprava postavljena je na krivim osnovama, s obzirom da je ministar samoga sebe ovlastio za područje koje ne spada pod njegov resor (jezik spada pod kulturu).[67][68][69] Politika se miješala u znanstveni rad. Pomoćnica ministra Jovanovića za odgoj i obrazovanje, u aktu klasa 602-09/13-01/00010, ur. broj 533-21-13-0004 od 6. svibnja 2013. ustvrdila: "Konačna verzija pravopisa bit će gotova oko 20. svibnja.",[70] IHJJ se nije oglasio. Rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 2013. ustvrdilo je da je ministar obrazovanja uvukao pravopis u politiku i da bi primjena Prvoga dijela Radne inačice mogla prouzročiti teško otklonjivu štetu. [71][72] Rješenje Ustavnoga suda stupilo je na snagu danom objave, a privremena odgoda izvršenja akta iz točke I. izreke Rješenja ostaje na snazi do okončanja ustavnosudskog postupka (Upravnom sudu u Zagrebu naloženo je roku od tri mjeseca od dana objave navedenoga rješenja u "Narodnim novinama" da donese odluke u predmetima u svezi s Rješenjem).[73] Nadnevka 11. srpnja 2013. Upravni sud u Zagrebu donio je presude kojima su ništave odluka i zahtjevi ministra u njegovu prvom pokušaju promjene udžbenika.[74][75][76]"

0.) Radoslav Katičić je 2006. tražio od ministra Primorca da raspiše natječaj za izradu novoga pravopisa kako bi se sredila pravopisna norma (referencirano), a onda je 2012. to postao način "da se ne da mira" jer se baš slijegao. Ničim to nije mogao dokazati jer su zahtjevi za jedinstvenim pravopisom od strane profesora hrvatskoga jezika bili sve češći (referencirano). Svi problemi koji su postojali 2000. - postojali su i 2006., a postojali su i 2012. samo što je bilo kakvo zadiranje u pravopisnu normu za akademika Katičića tada bila stvar osobne povrijeđenosti zbog ukidanja Vijeća kojemu je predsjedao.

I.) Javna rasprava o pravopisu sigurno je mogla biti i drukčija, ali ovakva paušalna ocjena da je "postavljena na krivim osnovama" apsolutno je neodrživa. Koje bi bile prave osnove? Ministar nije imao nikakve veze s javnom raspravom: niti ju je predložio, niti je u njoj sudjelovao, nije čak znao ni kad počinje (http://www.jutarnji.hr/-novi-udzbenici-bit-ce-suvremeniji--laksi-i-jeftiniji--jovanovic-porucio-da-skolsko-stivo-vise-nece-biti-puno-gresaka/1096011/, Opatija, 9. travnja 2012., Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović danas je u Opatiji najavio da će novi udžbenici biti kvalitetniji, metodološki suvremeniji i usklađeni s novim pravopisom koji izlazi 15. travnja). Uostalom, on je pravopis samo preporučio za školsku uporabu, a ako je to mogao Dragan Primorac 2005., zašto ne bi mogao Željko Jovanović 2013.?

II.) Politika se miješala u znanstveni rad - niti jedan dokaz za ovo ne postoji. Politika je pravopis samo propisala nakon što ga je napisala znanstvena ustanova zadužena za pitanja hrvatskoga jezika. Kao ministar Jovanović se ponio krajnje korektno, najavljivao je da će propisati pravopis kakva god rješenja imao, što je legalistički gledano jedino ispravno. Da je rekao: Pričekat ću da vidim rješenja pa ću tek onda propisivati. - bi li to bilo primjerenije?

III.) Cijeli dio s Ustavnim sudom može se reći u jednoj rečenici jer je riječ o velikoj nespretnosti MZOS-a. Hiperbirokratizirano navođenje klasa i urudžbenih brojeva na wikipediji potpuno je neprimjereno. Očito se želi ostaviti dojam ozbiljnosti cijele situacije, što je nepotrebno. IHJJ s cijelim slučajem Ustavnoga suda i obavijesti MZOS-a nije imao veze i bilo kakvo izjašnjavanje o postupcima MZOS-a bilo bi kontraproduktivno. Na više je mjesta IHJJ izjavljivao da pravopis ne smije biti povod za mijenjanje udžbenika, i to je lako provjerljivo i to će se u budućem tekstu referencirati (http://www.vecernji.hr/hrvatska/novi-udzbenici-tek-za-skolsku-godinu-201415-548429).

U dogledno vrijeme preinačit ću sporni tekst i načiniti novi te ga primjereno referencirati.

--ReCreation (razgovor) 00:50, 27. listopada 2014. (CET)

2/8

"Institutski je pravopis sa znanstvenoga gledišta donesen u neurednim okolnostima, nasilno,[31][32] te je poremetio prirodne evolutivne tijekove hrvatske pravopisne norme jer je Hrvatski pravopis IHJJ-a učevnik koji je objedinio razne hrvatske pravopisne kodifikacije (R. Katičić ukazao je kako je takav pristup pogrješan, jer nesigurnosti koje postoje mnogo su manje zlo od svakog nasilnog ujednačivanja.).[32] Pravopis je usvojen na Znanstvenome vijeću Instituta, a 15. travnja 2013. upućen je u jednomjesečnu javnu raspravu, koja nije dobila potrebni odziv.[33] U javnu se raspravu uključilo više od 400 stručnjaka i govornika hrvatskoga jezika. Velikom broju govornika bila je onemogućena ikakva kritika.[34] a nakon što je Uredništvo neke primjedbe potpuno, a neke djelomično prihvatilo, konačna inačica usvojena je na sjednici Znanstvenoga vijeća Instituta 4. lipnja 2013. godine."

0.) Zadani okvir je činjenično netočan: pravopis nije naramak drva da se donese. On je nastao, napisan je, propisan je i tome slično, ali tu treba svakako lučiti dvije temeljne stvari: jedno je njegov nastanak, a drugo je njegovo preporučivanje za uporabu u školama od strane MZOS-a.

I.) O nasilnom "donošenju" pravopisa nema govora. Ako se misli na njegovo pisanje, nema argumenata da je tkogod koga prisiljavao da ga piše jer su ga svi autori svojevoljno i bez ikakve prisile pisali (nema ni jedne referencije koja bi potvrdila pretpostavku o prisiljavanju koga da piše pravopis - svi su autori od početka do kraja, i na mrežnoj i u tiskanoj inačici, na osobnim stranicama i na sve druge načine, dali do znanja da su suautori pravopisa).

II.) O nasilnom nametanju pravopisa govornicima hrvatskoga jezika akademik Katičić u emisiji Hrvatskoga radija "Poligraf" (https://soundcloud.com/asopis-jezik/tko-to-tamo-pi-e-pravopis, od 42:30) od 3. svibnja 2013. doslovce kaže: "Kada direktor [Instituta, Jozić] naglašuje da njegova ustanova niti nameće ikom išta niti može nametnuti, to je živa istina." I poentira da pravopis nameće ministar Jovanović. No, ministar Jovanović tada je bio mjerodavan za pitanja školstva, kao što su to bili i njegovi prethodnici Fuchs i Primorac (koji je također preporučio pravopis 2005., Hrvatski školski pravopis). Koja je argumentacija da je riječ o nasilnom nametanju? Je li tadašnji ministar Jovanović prekoračio svoje ovlasti kad je HP IHJJ-a preporučio? Ako jest, onda je to isto učinio i Primorac! Ako pak nije, nego je učinio ono što je u njegovoj ingerenciji, onda je riječ o impresiji, a ne činjenici. Osim toga, tu impresiju imali su samo pobornici Babić-Ham-Moguševa pravopisa te članovi razreda za filološke znanosti HAZU-a iz čijih redova dolaze i dva autora "konkurentskog" pravopisa i dva najviša člana Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. No, to nije objektivno. To što je ondašnji ministar obrazovanja obavješćivao nakladnike udžbenika da ih moraju uskladiti s pravopisom koji još nije bio niti usvojen od Znanstvenoga vijeća IHJJ-a niti objavljen, pa mu je Ustavni sud poništio tu obavijest, to je nešto sasvim drugo.

III.) Sintagma "neuredne okolnosti" nikako ne ide u enciklopedistički diskurs jer je metaforična i potpuno nejasna, ničim dokaziva i paušalna. Uostalom, moglo bi se reći da je stanje pravopisanja u hrvatskome jeziku posljednjih 15-ak godina najneurednije područje hrvatskoga jezika, pa u tom smislu jednako su "neuredne okolnosti" bile i prilikom preporučivanja Hrvatskoga školskog pravopisa.

IV.) Sasvim je točno da je HP IHJJ-a objedinio razne pravopisne kodifikacije, a akademik Katičić, čije se riječi navode (referencija je slaba, jer treba napisati da je to na 18. stranici), polazi od pretpostavke pod II. o nasilnom nametanju, koja je gore opovrgnuta. Iz nastavka citata razvidno je da akademik Katičić drži da bi se te male nesigurnosti i dvostrukosti same u jeziku slegle, ali je to činjenično neuvjerljivo jer dvostrukosti su uvedene još 1994., a neke od njih (pogreška-pogrješka) ostale su i u zaključcima Vijeća za normu iz 2006. godine, pa je nejasno kako i kada bi došlo do "slijeganja" kad su te nepravilnosti i nesigurnosti toliko žilave da su i u vrijeme davanja tog intervjua 2013. itekako bile kamenom hrvatske pravopisne smutnje.

V.) To da javna rasprava nije dobila potreban odziv je neutemeljeno. Javilo se više od 400 ljudi, među kojima 30 jezikoslovaca i još toliko visokoobrazovanih stručnjaka raznih profila, neke izdavačke i medijske kuće, službe i ustanove. Pretpostavi li se zamor od pravopisnih pitanja i inertnost ljudi te uopće zaokupljenost važnijim, vitalnim pitanjima u vrijeme neviđene krize, riječ je o sasvim solidnom odzivu.

VI.) "Velikom broju govornika bila je onemogućena ikakva kritika" - apsolutno netočno. Pisao je tko je što htio i gdje je htio. Samo je jedan od onih koje se u tekstu na mnogo mjesta citira (A. R. Bagdasarov) napisao više od 30 tekstova protiv institutskoga pravopisa. Autor članka citira Nenada Piskača kao dokaz da „je velikom broju govornika bila onemogućena ikakva kritika“! To nije nikakav dokaz. Riječ je o Piskačevoj impresiji, a ne činjenicama.

U dogledno vrijeme preinačit ću tekst i kvalitetno ga referencirati kako bih potkrijepio ono što ću napisati. --ReCreation (razgovor) 18:34, 24. listopada 2014. (CEST)

1/8

"Inicijativu za izdavanje Institutskoga pravopisa zastupala je u Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika tadašnja ravnateljica Instituta i tajnica Vijeća dr. sc. Dunja Brozović-Rončević.[26] Nove su okolnosti nastupile u nadolazećem razdoblju. Bez isteka mandata promijenjeni su prijašnji članovi Upravnoga vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i postavljeni novi ljudi.[27] Pravopis nije bio prije uključen kao službeni institutski projekt, jer nije imao svoj službeni broj, potvrdu (odobrenje) MZOS, te projektnu dokumentaciju, niti je bio u rubrici projekata IHJJ.[27][28]."

0.) U jezičnom smislu pogrešno je reći da je netko 'zastupao inicijativu' jer inicijativa znači poticaj, pobuda, poduzetnost. Nijedan od tih sinonima ne može se zastupati (*zastupati poticaj, *zastupati pobudu). Netko je eventualno potaknuo neku ideju, pokrenuo inicijativu, bio autor pobude i tome slično.

I.) Faktografski gledano, što je puno bolje objašnjeno i referencirano na drugom mjestu, daleko je relevantnije od ovoga iz prve rečenice odlomka to što je Radoslav Katičić, kao predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika pisao ministru Draganu Primorcu. Evo relevantnijeg teksta "Radoslav Katičić, kao predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uputio je 19. listopada 2006. godine ministru Draganu Primorcu dopis u kojem traži od njega raspisivanje natječaja za temeljne jezične priručnike, među kojima je i pravopis[1]. Dunja Brozović-Rončević kao predstavnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika, predlagala je pisanje jedinstvenoga pravopisa kao neautorskoga djela jer je to "jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj" [2], ali do toga nije došlo.

[1] "Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika", dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 110-111: "Pod drugom točkom dnevnoga reda 'Razno' predsjednik je konstatirao da će, kako je u raspravi na prethodnim sjednicama već rečeno, rad Vijeća biti zaokružen tek ako potakne pisanje i izdavanje temeljnih jezičnih priručnika (pravopisa, gramatike, rječnika, jezičnoga savjetnika, a možda i kojega drugog), koji će utemeljiti novo razdoblje hrvatskoga standardnog jezika onako kako su isto takvi priručnici utemeljili proteklo razdoblje"

[2] "Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika", str. 111.

II.) Referencija br. 26 nije relevantna jer ne govori o konkretnoj stvari. Dakle, referencija "Mislav Ježić, »Naše pravopisne dvojbe često su tek naši psihički problemi«, 30. travnja 2013. razgovor s Tomislavom Čadežom. U knjizi: Tomislav Čadež, Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013., EPH Media, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-338-068-1, str. 102. – 117., navod sa str. 108. (NSK)" odnosi se u tekstu na Dunju Brozović Rončević, a to je po mom mišljenju pogrešno jer se čini kao da je referenca potpuno krivo ubačena i da služi samo zato da je jedna referenca više. Više bi odgovarala referencija [2] koju sam ovdje postavio jer govori upravo to.

III.) Rečenica "Nove su okolnosti nastupile u nadolazećem razdoblju." preopćenita je i sasvim je neutralna, a služi kao svojevrstan uvod u sljedeću rečenicu, zapravo temu: "Bez isteka mandata promijenjeni su prijašnji članovi Upravnoga vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i postavljeni novi ljudi." Jezično je pogrešno reći 'bez isteka mandata'. To nije ispravna rečenica hrvatskoga jezika. Eventualno 'prije isteka mandata' ili tome slično. Istinitosti radi, ako je to baš potrebno, iako se ovdje pokušava implicirati da je sve unaprijed teledirigirano s izborom novog ravnatelja, što naravno ne stoji, treba reći da su u Upravno vijeće Instituta imenovana samo tri od pet članova UV-a, odnosno samo vanjski članovi dok su oni iz Instituta (njih dvoje) ostali isti. To je potpuno u ingerenciji MZOS-a koji može razriješiti i postaviti tri člana UV-a IHJJ-a kad god to poželi jer je osnivač i pri tome ne mora davati objašnjenje. IHJJ nije iznimka. Promijenjena su gotovo sva upravna vijeća javnih znanstvenih Instituta nakon promjene vlasti, uglavnom u prvoj polovici 2012. godine. Bitno je za cijelu priču u IHJJ-u možda i to tko je imenovan umjesto kojih ljudi u UV. Umjesto Mirka Valentića, Stjepana Damjanovića i Koraljke Sopte (koji Dunji Brozović Rončević nisu omogućili treći mandat na čelu IHJJ-a zbog krivotvorenja bibliografije, zbog čega je kasnije izgubila i članstvo u HAZU) imenovani su Ivo Pranjković, Josip Silić i Alemko Gluhak, dakle, svi odreda jezikoslovci, a ne činovnici iz MZOS-a. Oba kandidata na natječaju za mjesto ravnatelja iz travnja-svibnja 2012. bila su iz IHJJ-a (oba voditelji projekata i odjela, oba mlađi kadrovi IHJJ-a).

Uopće je ta interpolacija o Upravnom vijeću nepotrebna kad se govori o Hrvatskom pravopisu IHJJ-a, a pogotovo je nepotrebna jer pokušava sugerirati da je riječ o nekakvoj narudžbi MZOS-a, koje je zato i postavilo novo Upravno vijeće, dočim nije jasno zašto se onda u uvodu govori da je riječ o inicijativi Dunje Brozović Rončević.

Dakle, riječ je o proturječju jer izgleda da je DBR htjela pokrenuti pitanje izrade pravopisa, ali očito nije, pa je onda MZOS imenovao novo UV koje je 'omogućilo' pisanje pravopisa.

IV.) Rečenica 'Pravopis nije bio prije uključen kao službeni institutski projekt, jer nije imao svoj službeni broj, potvrdu (odobrenje) MZOS, te projektnu dokumentaciju, niti je bio u rubrici projekata IHJJ.' govori da pravopis nije bio institutski projekt, što je točno, ali to nikad nitko nije niti rekao. Nabrajanje 'nije bio prije uključen kao službeni institutski projekt', 'nije imao svoj službeni broj', 'nije imao potvrdu (odobrenje) MZOS-a', 'nije imao projektnu dokumentaciju', 'nije bio u rubrici projekata IHJJ-a' služi kako bi se pojačalo da je riječ o projektu koji je došao izvana, vjerojatno od MZOS-a, ali to nije točno. U Strategiji Instituta 2010.-2015. (str. 10., na drugome mjestu ponuđena poveznica) jasno piše da je izrada pravopisa i sve radnje koje će dovesti do toga jedan od temeljnih zadataka Odjela za hrvatski standardni jezik IHJJ-a. Mnogo je važnije naglasiti da je riječ o jednoglasnoj odluci Znanstvenog vijeća IHJJ-a od 13. lipnja, na kojoj je svoj glas za pisanje pravopisa dala i Dunja Brozović Rončević. Zato predlažem da prvi od osam paragrafa ovoga teksta glasi:

"Radoslav Katičić, kao predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uputio je 19. listopada 2006. godine ministru Draganu Primorcu dopis u kojem traži od njega raspisivanje natječaja za temeljne jezične priručnike, među kojima je i pravopis[2]. Dunja Brozović-Rončević kao predstavnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika, predlagala[3] je pisanje jedinstvenoga pravopisa kao neautorskoga djela jer je to "jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj" [4], ali do toga nije došlo."

Dodale bi se tri relevantne referencije.

Na taj način dobili bismo punu informaciju, relevantnu, objektivnu, jezično smislenu i zaokruženu bez nepotrebnih impliciranja i nagađanja koja nisu ni na čemu utemeljena.

Očekujem konstruktivnu raspravu --ReCreation (razgovor) 00:06, 22. listopada 2014. (CEST)

Mišljenja suradnika wikipedije koji rade na člancima nisu važna, a članak je ispravan i vjerodostojan onoliko koliko su ispravni i vjerodostojni stučnjaci iz pojedine grane koji se time bave, jer se podaci temelje na njihovim izvorima.

Ovdje ne radimo vlastita istraživanja, i izneseni podaci moraju biti referencirani adekvatnim izvorom. To je sve. --Zeljko (razgovor) 00:30, 22. listopada 2014. (CEST)

Zahvaljujem, ali napominjem da sam imao izvjesnih problema s prijašnjim uređivanjem teksta, ali dobro sad. --ReCreation (razgovor) 16:55, 22. listopada 2014. (CEST)