Razgovor:Svrake (Vogošća, BiH)

Semizovac je kao naselje nastao poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Kako navodi Hamdija Kreševljakoviću u svom djelu „Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini“, Sarajevo 1957., Semizovac se prvi put pominje 1867. godine. Na mjestu gdje je sada Semizovac, prije 1878. godine bila su 4 hana: Ćurčijin han nalazio se u blizini Ćurčijinih (Jovanovićevih) kuća. Prepravljen je 1928. godine, a danas ne postoji. Ćebin han bio je u blizini Ćebinih kuća. Ni on više ne postoji. Na lijevoj obali Ljubine, u blizini njenog ušća nalazio se Semizov han po kome se cijelo naselje prozvalo Semizovac. Porodica Semiz iz Sarajeva, trgovala je gvozdenom robom koju je nabavljala u Varešu, a kiridžije su je pregonile u Sarajevo. Na putovanju bi odsjedali su Semizovom hanu u Semizovcu i tu konačili. Prema istom izvoru, ovaj han je sagrađen je izmedju 1760. i 1777., a sagradio ga je sarajevski bogataš Hadži – Salih Semiz, sin Hadži – Ibrahimov.

Han je od tada pa sve do 1947. bio vlasništvo porodice Semiz. 1947. srušen je prilikom izgradnje omladinske pruge Šamac – Sarajevo. Posljednjih godina postojanja ovog hana u njemu je bio handžija Pašan Lisak. Blizu tog nekadašnjeg Semizovog hana nalazila se manja stara zgrada u kojoj je do iza II svjetskog rata imao dućan Mehaga Turnadžija.

Najpoznatiji begovi u Semizovcu bili su Semizi i Ruždići.

U doba austro-ugarske uprave na području Semizovca je izgradjeno nekoliko građevina. Semizovac je u ovom periodu bilo željezničko - industrijsko naselje na pruzi Sarajevo – Bosanski Brod. Bio je poznato mjesto i izmedju dva svjetska rata. Od 1946. godine u njemu je bilo sjedište Sredanjskog sreza. U njemu se prije rata nalazio i Sokolski dom u kome je bila sokolska četa poznata u cijeloj sarajevskoj okolini, a gostovali su i u inozemstvu.

Semizovac je željeznička stanica na pruzi Šamac – Sarajevo. Nekada je prugom bio povezan i sa Ivančićima, odnosno sa Čevljanovićima, sa rudnikom manganove rude sve do 1962. godine i to uskotračnom željezničkom prugom. Ova pruga bila je gradjena 1884. i 1885. godine. Bila je dugačka oko 28 kilometara, a izgradjena je radi eksploatacije manganove rude i drvne gradje sa planina Zvijezde i Ozrena. Pruga je 1962. godine prestala da radi i demontirana je.

Za Semizovac je vezana i jedna povijesna zanimljivost koju malo ko zna. Naime, u Semizovcu je daleke 1890. godine zasvijetlila prva električna sijalica na ovim prostorima, i to samo devet godina nakon Njujorka u kome se to desilo 1881. godine, a znatno prije Sarajeva i drugih evropskih metropola. U to doba u Semizovcu se nalazio pogon za separaciju rude mangana i oko tog pogona nalazilo se nekoliko stambenih objekata u kojima su stanovali inženjeri i tehničari (Austrijanci, i Česi) i koji su na rijeci Ljubini koja protiće kroz Semizovac, izgradili mini hidrocentralu koja je davala struju za potrebe separacije, ali i osvjetljavala njihove objekte za stanovanje te jedinu saobračajnicu koja je prolazila kroz naselje.

Stara željeznička stanica u Semizovcu je izgradjena 1906. godine, a nalazila se sve do 1947. ispod nekadašnjeg Rastovačevog hana. Zgrada još postoji, ali ne služi više prvobitnoj namjeni. Prilikom gradnje nove željezničke stanice i pruge u Semizovcu je pronadjeno više starih grobova.

Godine 1929. u Semizovcu je bilo 13 muslimanskih, 9 pravoslavnih i 3 katoličke kuće.

Početkom 1966. godine u 16 raznih zgrada koje su u društvenoj svojini stanovale su slijedeće obitelji: Mikići, Šutali, Hanjalići, Kruezi, Barišići, Sendići, Omanovići, Kondići, Stojadinovići, Glišići, Aždajići, Solde, Šeremeti, Delići, Lazarevići, Jeremići, Krtolice, Rajevići, Mirosavljevići, Bojići, Osmanovići, Hete, Dragovići, Beganovići i Stažići.

U Semizovcu (u užem smislu) stanovale su 1966. godine obitelji (ovo nije kompletan spisak): - Kraljevići (1 kuća) došli poslije II svjetskog rata od Kreševa. – Lučići (1 kuća) došli od Kreševa 1964. - Čarapine došli iz Ljubine prije nekoliko godina, a porijeklom su iz Hercegovine. – Jozići (1 kuća, a 2 domaćinstva) došli iz Kamenice prije nekoliko godina. – Filipovići (1 kuća) došli iz Hercegovine poslije II sv. rata. - Zečevići (1 kuća) došli su iz Sarajeva poslije II svjetskog rata. Slijede obitelji (spisak je dat abecednim redom i nije kompletan): Begić, Bratić, Bubić, Čabaravdić, Čakal, Čolović, Dević, Gladanac, Hasanović, Iseni, Janjić, Jovičić, Jovičević, Kožljak, Kulo, Kubatlija, Lonco, Lukić, Maunaga, Milanović, Poračanin, Prkić, Prutina, Rakić, Rizvo, Šuman, Vidić….

Sa lijeve strane toka rijeke Bosne nalazi se naselje Svrake, koje je prema administrativnoj podjeli ranije pripadalo Semizovcu, ali je 60-tih godina prošlog stoljeća formirana nova mjesne zajednice Svrake. U Svrakama je tih godina stanovale sljedeće obitelji (spisak nije kompletan i dat je abecednim redom): Abaz, Ahmiš, Alić, Abadžija, Antić, Arnautović, Avdagić, Bajraktarević, Bajrić, Berović, Bešić, Crnogorac, Čebo, Čehović, Četković, Čutura, Dedić, Delić, Dervišević, Dević, Duraković, Durić, Durmić, Dušanić, Fejzović, Hajro, Halač, Halvadžija, Hasanović, Herić, Hido, Hrnjić, Ikanović, Jelešković, Kapikul, Kerla, Konjhodžić, Kulo, Kumašin, Lisak, Milavica, Mumalo, Muračević, Nešić, Oglečevac, Pajkić, Piknjač, Prutina, Ribar, Ridžanović, Sejdić, Spahić, Šišić, Špirić, Tiro….

Meho Alić, 20/08/2009