Razgovor:Tin Ujević

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Tin Ujević.
Rad na člancima
Pismohrane:

Autoru teksta o Tinu jos nekoliko nadopuna: Spomenik mu je postavljen i u Milni, majcinom zavicaju, a izradio ga je Matko Mijic. Objavljena je i knjiga PJESNICI TINU UJEVICU / POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU 2 (Split-Sarajevo, 2005.), slijedi i treci nastavk koji priprema Mladen Vukovic. Splitski HKD Napredak objavio je i promo CD Orfejska kolajna (2000.) i Molitva u tamnici (2005.) s ukupno 58 uglazbljenih Tinovih stihova u klasičnoj, pop, rock i klapskoj izvedbi.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 78.3.112.184 (razgovordoprinosi) 21:49, 13. listopad 2008.

slobodno i sami dopunite tekst točnim podacima. --Dalibor Bosits © 22:00, 13. listopad 2008. (CEST)

O Leleku sebra i Kolajni[uredi kôd]

Čitav članak je urađen pristojno, ali postoji nekoliko netačnih navoda u vezi sa Lelekom sebra i Kolajnom. Naime, prvo što ova naša, najnovija, oštra jezička razgraničenja na srpski i hrvatski jezik u to doba nisu tako funkcionisala. Naprosto je neozbiljno projektovati današnje stanje unazad u istoriju. Drugo, nije tačno da su izvorno ove zbirke napisane na hrvatskom! One nisu napisane ni na srpskom, da ne bude zabune, one su napisane na nekom čudnom jeziku, koji se ne može tako banalno ukalupiti ni u jedan od ovih standarda, a mislim da treba verovati Tinu više nego nama danas u vezi sa tim kako je hteo da mu izgledaju knjige i kako ih je pisao. Pesme su izvorno napisane na ekavici (!), originali Tinovih rukopisa tih knjiga postoje i čuvaju se i dan danas u Narodnoj biblioteci u Beogradu!!! Oni su, nažalost svih nas, tek pre neku godinu objavljeni, odnosno korišćeni prilikom priređivanja izbora iz prve dve knjige. Taj izbor je radio Leon Kojen, koji je i "pronašao" rukopise. Intervencija izdavača, najuglednijeg inače u to doba u Kraljevini Jugoslaviji, sastojala se u tome što je rukopis podelio u dva dela, a o tome postoje svedočanstva u Tinovoj prepisci. Uostalom, svako ko se išta razume u poeziju, može i sam da vidi da su ijekavske verzije tih pesama slabije, iz jednostavog razloga što su stihovi metrički savršeno precizni u originalnim verzijama, dočim dodavanjem slogova nestaje ta pravilnost (dovoljno je prebrojati slogove u stihovima i uočiti pravilnost u ekavskoj, odnosno nepravilnost u ijekavskoj varijanti). Tin sam jeste neke od tih pesama ijekavizirao, ali knjige kao celine su za njegovog života izašle jedino u ekavskom obliku. Sve to naravno ne dovodi u pitanje njihovu pripadnost hrvatskoj poeziji, kao što postoje dobri razlozi da se one posmatraju i u kontekstu srpske poezije, i to ne samo zbog ekavice, nego zbog nekih dubljih razloga, ali bilo bi preopširno to analizirati ovde. Razume se, da je sam Tin bio tako glup pa sebe kao ovcu gurao u nacionalne torove, ove ili one, nikada ne bi postao Tin, i upravo zbog toga što je čitavu južnoslovensku tradiciju, kao i brojne evropske, poznavao tako dobro, on je i postao Tin. Današnje njegovo čupanje iz konteksta kojem je izvorno pripadao, možda od njega pravi boljeg Hrvata, mada nije jasno zbog čega i ovako nije dovoljno dobar, ali ništa manje pravi lošeg pesnika, a on to nije bio! Pri čemu, da ironija sudbine i istorije bude veća, oni koji su najglasniji u toj dodatnoj nacionalizaciji Tina, koji bi da objasne njemu šta je bio i kako je pisao, sami nisu u stanju da napišu ni jedan jedini red, koji bi bio i blizu Tinovog. Prijateljski pozdrav iz Beograda

Poslije drugog svjetskog rata[uredi kôd]

Što nije u redu sa

Poslije drugog svjetskog rata je bio isključen iz Saveza Književnika Jugoslavije za nekoliko godina[1].

Jeste li pogledali citiranu knjigu ili Engleski wiki članak?

Zelothes (razgovor) 22:55, 2. travnja 2010. (CEST)[odgovori]

Izvor vodi na stranicu na kojoj se ne može provjeriti taj navod. Ako se radi o knjizi onda je to literatura a ne oznake, a bilo bi poželjno napisati na kojoj stranici se taj navod spominje.--Braco (razgovor) 11:18, 3. travnja 2010. (CEST)[odgovori]

Izvori[uredi kôd]