Razgovor:Trojstvo

Trojstvo ili Presveto Trojstvo je u kršćanstvu naziv za Boga kada se želi naglasiti nauk da je on jedan, a istovremeno se sastoji od tri osobe: Oca, Sina i Duha Svetog. To je jedna od temeljnih dogmi kršćanstva.[[predlažem ovdje izmjenu teksta:umjesto "temeljnih istina" "temeljnih dogmi" jer je to objektivnije i nepristrano.--Antipa (razgovor) 12:49, 10. kolovoza 2010. (CEST)]]
Prema AtanazijevomAtanazije [[1]] vjerovanju, postoje tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti) i svaka je od njih vječna, svaka je svemoguća, nijedna nije ni veća ni manja od druge, svaka je Bog za sebe, a opet sve one zajednički čine samo jednog Boga. Drugi članci te dogme naglašavaju da te tri “osobe” nisu zasebne ni različite, već da predstavljaju tri očitovanja božanske biti. Zbog toga neki zagovornici Trojstva tvrde da je Isus Krist Svemogući Bog, odnosno da se Jahve, Bog iz Starog zavjeta pojavio kao utjelovljen Isus Krist u Novom zavjetu.
"Katolička vjera znači ovo, da obožavamo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu. (...) Prema tome, Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog. A ipak nisu tri Boga, nego samo jedan Bog...osobe su jednako vječne i jednako velike: nijedna nije stvorena i sve su svemoćne”. Tim riječima Atanazijsko vjerovanje opisuje temeljnu doktrinu crkava kršćanstva — Trojstvo. ^↓1 Gotovo sve ostale crkve kršćanstva zastupaju isto gledište. Iako postoje zajednice koje sebe smatraju kršćanskima i nemaju ovaj nauk (npr. Jehovini svjedoci), većina kršćanskih crkava vjeru u Trojstvo drže definicijom kršćanstva: kršćanin je onaj tko vjeruje u Presveto Trojstvo i tko je kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Riječ trojstvo i sl. se ne spominje u Bibliji, ali ipak crkve koje podržavaju ovu doktrinu u Bibliji nalaze temelje za vjerovanje. U djelu The New Encyclopaedia Britannica stoji: “Ni riječ ‘Trojstvo’ ni neki takav izričiti nauk ne pojavljuje se u Novom zavjetu. Osim toga ni Isus ni njegovi sljedbenici nisu namjeravali proturječiti Šemi, zapisanoj u Starom zavjetu, koja glasi: ‘Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš Jahve je jedan!’ (Ponovljeni zakon 6:4). (...)  ^↓2--Antipa (razgovor) 12:52, 10. kolovoza 2010. (CEST)
Mnogi koji vjeruju u Trojstvo smatraju ga tajnom. U razumijevanju Trojstva, logika i logično razmišljanje ne pomaže, štoviše , često se zahtijeva njeno isključivanje. Katolički izučavatelji Karl Rahner i Herbert Vorgrimler u svom djelu Theological Dictionary (Teološki rječnik) pišu: ”Trojstvo je tajna... u strogom smislu... koju se ne može spoznati bez otkrivenja, a čak ni nakon otkrivenja ne može biti u potpunosti shvatljiva. Monsignore Eugene Clark je rekao: ”Bog je jedan i Bog je trojedan. Budući da u djelima stvaranja ne postoji ništa slično, to ne možemo razumjeti, možemo samo vjerovati.” Kardinal John O’Connor piše: ”Mi znamo da je to velika tajna u koju ne možemo proniknuti.” A papa Ivan Pavao II je govorio o ”nedokučivoj tajni trojednog Boga”. Slično tome Encyclopedia Americana zapaža da je nauka o Trojstvu ”za ljude neshvatljiva”. {{Želio bih ovom članku dati jedan objetkivniji; kritički pristup, da nepristran čitatelj može čuti argumente pro i contra, da ne bude da je Wikipedia samo Katekizam ili promicanje vjerovanja jedne strane ili opcije.--Antipa (razgovor) 12:49, 10. kolovoza 2010. (CEST)}}

1. REDIRECT [[2]] Alegorija Sv Trojstva: Tri glave spojene u jednu; srednjovjekovna freska u Perugi.

Trojstvo – kako ga vide druge religije?

Ovakvo poimanje Boga predstavlja otklon od druge dvije klasično monoteističke religije(Judaizma i Islama). Katolički teolog Hans Küng u svojoj knjizi Christianity and the World Religions (Kršćanstvo i religije svijeta) zapaža da je nauka o Trojstvu bila razlogom zbog kojeg crkve nisu mogle napredovati u dijalogu s nekršćanskim narodima. On piše: ”Čak dobro obaviještenim muslimanima nikako nije jasno, a dosad ni Židovima nikad nije bilo jasno Trojstvo... The New Encyclopædia Britannica kaže: ”Trinitarsko vjerovanje kršćanstva (...) odvaja kršćanstvo od dvije druge klasično monoteističke religije [judaizma i islama].“ --

1. {{fusd|1}Prema djelu The Catholic Encyclopedia, izdanje 1907, svezak 2, stranica 33.
2. ^↑2  Micropaedia 1976,svezak X, str 126