Razgovor Wikipedija:Izabrane godišnjice/26. listopada

Prebačena rasprava

Prebačena uređivanja [1][2][3][4]

Na današnji dan 26. 10. 1944.

Čudno mi je da je to promaklo urednicima rubrike "Na današnji dan", jer osim obračuna kod OK Corrala, Ksavera Šandora Gjalskog, Carla Collodia i poplave u Zagrebu, pred 70 g. točnije 26. listopada 1944. drugi po veličini grad u RH je oslobođen od fašista.--N3k1ma1l 18:58, 26. listopada 2014. (CET)

A čuj, Split happens. Privari se i konj, a kamoli neće tovar.--_MaGa^{poruči mi} 19:37, 26. listopada 2014. (CET)

@N3k1ma1le, takva se pitanja postavljaju uz odgovarajući sadržaj: Wikipedija:Izabrane godišnjice/26. listopada, a ne ovdje u Wikipedijinom kafiću. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 19.50, 26. lukovščaka (listopada) 2014. (SEV)

Narod je iščekivao slobodu, oslobađanje od niza totalitarnih režima koji su se smjenjivali jedan za drugim (balkanski fašizam Kraljevine Jugoslavije, fašistička Italija, ustaški režim s njemačkim nacističkim okupacijskim snagama, kompromitiran suradnjom s četnicima). Nažalost, umjesto dolaska obećavane narodne demokratske vlasti, dočekali su novi totalitarizam. Nove krvave obračune s političkim neistomišljenicima. I dočekaše novu vlast koja je u svoje redove još prije primila konvertirane četnike.

Neki od političkih obračuna datirali su još od prije rata: [5] "u Splitu uoči Drugoga svjetskog rata za primat borili sindikati HSS-a i Komunističke partije, odnosno HRS (Hrvatski radnički savez) i URSSJ (Ujedinjeni radnički savez sindikata Jugoslavije)". URSSJ su bili komunistički sindikati koji nisu bili jaki do dolaska Tita na čelo Partije 1937., bili su poluilegala. "1938. i 1939. komunistički sindikati (URSSJ) organizirali dva velika štrajka, s ciljem destabiliziranja tek uspostavljene Banovine Hrvatske. ....HRS-ovi štrajkovi nisu bili štrajkovi nasilja, već se išlo mirnim putem, pregovorima s poslodavcima." URSSJ je posegnuo za nasilnim metodama i atentatima na političke konkurente (komunisti su ubili čelnika HRS-a u Splitu Luku Čulića), da bi odvukao članstvo konkurenata pod svoje skute. Komunisti su se pripremali za partizanski pokret (po nalogu KPSSSR) i trebala im je upravo ta mladost koja je bila u HRS-u. HSS je vodio politiku, kako reče Maček: “da mi, kao mali narod, ne možemo u Drugom svjetskom ratu ni o čemu odlučivati jer će o svemu odlučiti velike sile, ponajprije saveznička koalicija: Amerika i Engleska, a poslije i Francuska i Rusija. I to je tako i bilo! Pogledajte, recimo, Dansku i zemlje Beneluxa: nigdje tu nije bilo značajnijeg Pokreta otpora. I zato je Maček dao takav naputak jer je smatrao da je bespredmetno da mladi ljudi ginu kad će o svemu ionako odlučivati velike sile.” 1941. "organizacijski sekretar Komunističke partije Hrvatske Rade Končar i on kritizira Pokrajinski komitet da ne radi dobro u vezi s organizacijom partizanskog pokreta u Splitu i Dalmaciji. On tada stvara udarne brigade, a to znači da je želio terorizmom zastrašiti stanovništvo Splita, kako bi taj zastrašeni svijet jedini izlaz iz te situacije vidio u Komunističkoj partiji."[6] (komunisti su mirovali dok Hitler nije prekršio pakt s njihovim gospodarom Staljinom).

Uslijedila je nova prljava igra koja se ponavljala, od početka, tijekom i na kraju rata: mobiliziranje hrvatskih mladića u partizanske postrojbe, a koje su komesari slali nepripremljene i slabo naoružana na bojišta ili u već pripremljene zasjede, da ih što više izgine. "To se najbolje vidi po sudbini Prvoga splitskog partizanskog odreda koji je odmah 1941. stradao kod Sinja. Pusta mladost je tu strijeljana, a to je upravo ono što je Maček htio izbjeći. Smrt tih mladića imala je veliki odjek u tadašnjem Splitu, tako da se nakon toga stanovništvo Splita masovno priključuje partizanskom pokretu. A to je komunistima i bio cilj, tako da su možda ti mladići svjesno žrtvovani.".[7] To se ponovilo nekoliko puta tijekom rata, Tito traži "šaljite mi vojsku", hrvatski domoljubni partizani odazvaše se i svi izginuše kao topovsko meso. Kad su lokalni partizanski dužnosnici primijetili takve stvari i prigovorili, uskoro i oni nestadoše. Pretkraj rata "nova narodna vlast" mobilizirala je vojno neuvježbane hrvatske mladiće i slabo naoružane slala ih za topovsko meso na žestoka bojišta, Široki Brijeg i Knin i druga. I tu je pitanje koliko su ih ubili neprijatelji, a koliko su ih s leđa ubili "njihovi".

25. i 26. listopada 1944. [8][9] Listopada 1944.godine, "nova narodna vlast" uhitila je Petra Pericu, autora pjesme Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata. Nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan je na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika, skoro bez iznimke Hrvata, uglavnom uglednih intelektualaca i svećenika – 25. ili 26. listopada 1944. Među pogubljenima je bilo još šest svećenika. Tog je listopada "nova narodna vlast" pogubila je oko 190 ljudi. Zato još 2013. nitko nije htio ni kupiti ukleti otok.[10] Ekshumacijom 2009. pronađeno je 49 tijela, a pretpostavlja se da bi ih moglo biti još. [11]

Smaknuti Dubrovčani [12]"Smaknuti su bez suda, a javnost je o tome obaviještena plakatima kojima se htjelo kazati kako su pogubljeni kao «ustaše», «ustaški suradnici», «suradnici okupatora» i slično. Ubijanja su se nastavila idućih dana i tjedana. Zapravo nikakva dokaza za partizanske optužbe nije bilo. Znatan broj hrvatskih žrtava nije uopće pripadao ustaškom pokretu. Većinom su to bili pristaše HSSa koji su i nakon uspostave NDH nastavili obnašati svoje dotadašnje dužnosti, budući da tadašnje državne vlasti, unatoč spora s projugoslavenskim vodstvom stranke oko dr. Vladka Mačeka, u pokrajini nije poduzimalo mjere protiv članova HSSa, nego ih je, poglavito u anektiranim područjima ili u krajevima izloženima talijanskom presizanju, otvoreno pomagalo. Štoviše, ostalo je upamćeno kako su neki od ubijenih pomagali i partizane (pribavljajući im lijekove, poput fra Marijana Blažića) ili su simpatizirali s komunistima, ako su ovi za hrvatsku državu (ravnatelj dubrovačke gimnazije Maks Milošević). No, za ubilački stroj Jugoslavenske armije takve su razlike bile neznatne: XXIX. Hercegovačka divizija i njezine X. i XII. brigada, u savezu s II. Dalmatinskom brigadom nastavile su «čistiti» Dubrovnik i okolicu."

Smaknuća takve vrste tog mjeseca bilo je i na Orsuli, Montovjerni, Gospinom polju, Boninovu i Domobranskom groblju, ili na nekom od brojnih stratišta Jakljana, Slanoga, Korčule ('Šilovića dom', hotel 'Praha' i postojeći općinski zatvor), Mljeta, Pelješca... [13][14][15][16][17][18]

Takvih je scenarija bilo i u Splitu tog 26. listopada 1944., u mjesecima prije [19][20] (skojevci ubili HSS-ova uglednika Vojka Krstulovića Švoru) i poslije.

O tim događajima govori pismo moćnika Ante Jurjevića Baje koje je napisano u Dubrovniku 25. listopada 1944., u jeku smaknuća. "U njemu Jurjević izrijekom priznaje da su ljudi pobijeni bez suda i istraga, bez ikakva utvrđivanja relevantnih činjenica, tek na temelju partizanskih dojava. On također ocjenjuje postupak prema «narodnim neprijateljima«, osobito svećenicima: «bilo kako bilo ubit ih se mora». Iz pisma se jasno vidi kako je partizanska armija za koju i danas neki hoće da je oslobađala Hrvatsku na dubrovačke Hrvate gledala kao na Hrvate, dakle sumnjivce, čak i onda kad nisu ustaše. Radi toga su se na udaru našli i «nekompromitovani» pristaše Hrvatske seljačke stranke."[21]

Kolovoza 2011. godine ministar unutarnjih poslova RH Tomislav Karamarko izjavio je o ovim stvarima prigodom posjeta Daksi "- Ovakvih je stratišta od Slovenije do BiH i Srbije preko 730. Počeli smo obilježavati spomendan na sve takve žrtve, pa i žrtve režima koji je vladao 50 godina. Mnogo je opstrukcija u istraživanju zločina, ali u tom kontekstu nisam spominjao DORH nego sam naglasio kako još ne postoji kritična masa ni svijest koja kaže “mi doista moramo raščistiti sa svim zločinima i distancirati se od svih ideologija i tvornica smrti”. Mnogi su počinitelji već pokojni ali je bitno decidirano osuditi režim koji je doveo ubijanja ljudi i da se smatra časnim djelom ubiti klasnog i neprijatelja poraženog u ratu. Takav režim zaslužuje osudu, a mi moramo u koš za povijesno smeće staviti sve ikone i svetinja tog režima. ".[22]

Daklem, imajući u vidu gornje činjenice, stvar je jasna. Kubura (razgovor) 05:01, 27. listopada 2014. (CET)