Revolucija ruža

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Revolucija ruža (ponekad prevođena i kao Ružičasta revolucija) (gruzijski ვარდების რევოლუცია - vardebis revolucia) je naziv za događaje u Gruziji 2003. godini koji su doveli do smjene tadašnjeg predsjednika Eduarda Ševarnadzea.


Režim Eduarda Ševarnadzea[uredi VE | uredi]

Eduard Ševarnadze je bio ministar vanjskih poslova SSSR od 1985. do 1990. godine, kada je podnio ostavku na to mjesto.

Iako on uz rusku pomoć staje na čelo Gruzije, njegova politika je jasno prozapadna. O tome svjedoče i optužbe iz Rusije da se gruzijski teritorij rabi kao baza čečenskih terorista za djelovanja protiv Rusije.

Njegov režim su često potresale korupcionaške afere, a razina kriminala u zemlji je jasno stajala na putu gospodarskom razvitku zemlje koja je ovisila od stranih ulaganja.

Gruzija, kao kavkaska zemlja, ima veliki strateški značaj kao zemlja kroz koju bi mogao proći alternativni naftovod kojim bi se zaobišla Rusija u transportu kaspijske nafte u Zapadnu Europu.

Osnutak instituta Liberti (Sloboda)[uredi VE | uredi]

Liberti (Sloboda) institut u Gruziji osnovan je 1996. godine, a glavni inicijator njegovog osnutka bilo je gašenje od države financijski nezavisne televizije Rustavi 2.

Pored mnogobrojnih aktivnosti na području ljudskih prava, borbe protiv korupcije i slobode govora, institut je pružao podršku i poticao nastanak studentskih parlamenata iz kojih će kasnije nastati KMARA!. Oko 800 studentskih aktivista je uz pomoć instituta Liberti (Sloboda) obučeno za aktivnosti u pokretu KMARA!.

Nastanak KMARA![uredi VE | uredi]

Na sveučilištu u Tbilisiju je 2000. godine stvorena studentska organizacija čiji je cilj bila borba protiv korupcije na državnim sveučilištima.

Ova studenstka grupa početkom 2003. godine uz pomoć i instrukcije ogranka američkog instituta Liberti u Gruziji postaje pokret KMARA!(DOSTA!).

Preko instituta Liberti i Soroševog Fonda za otvoreno društvo pripadnici KMARA! se povezuju sa aktivistima OTPOR!a koji ih obučavaju i daju im uputstva u vezi sa svojim iskustvima u aktivnostima borbe protiv Slobodana Miloševića. Pored članova KMARA!, kontakte sa sudionicima 5. listopadske revolucije ostvaruje i vođa, tada već, udružene opozicije Mihael Sakašvili.

Ujedinjenje opozicije[uredi VE | uredi]

Nekadašnji članovi Ševarnadzeove Građanske Unije Gruzije:

bili su vođe opozicije koje su na parlamentarnim izborima u studenom 2003. godine stajale nasuprot Ševarnadzeu i Abašidzeu, iako nisu stajale u zajedničkoj koaliciji.

Izbori[uredi VE | uredi]

Na izborima je prema državnoj izbornoj komisiji pobjedu ostvario Ševarnadzeov blok. Sakašvili je na osnovu svojih rezultata sebe i svoju stranku proglasio pobjednicima i pozvao narod da mirnim prosvjedima obrani pobjedu, u tom pozivu i u potvrdi njegove izborne pobjede pridružili su mu se i vodstvo druge opozicijske skupine Burjanadze-Demokrate (Zurab Žvanija i Nina Burjanadze).

Njegovu izbornu pobjedu i izbornu krađu potvrdili su i od države nezavisni promatrači.

Prosvjedi[uredi VE | uredi]

Mirni narodni prosvjedi trajali su dva tjedna. U njima su pored vodstva opozicije (Sakašvili, Burjanadze i Žvanija) aktivno sudjelovali i aktivisti pokreta KMARA! i ogranak američke NVO Liberti (Sloboda) institut u Gruziji. Pored glavnog grada Tbilisija, prosvjedi su zahvatili i veće gradove u zemlji. Simbol prosvjeda bile su ruže kojima su Sakašvili i njegove pristalice prikazivale svoju odlučnost nenasilnim sredstvima boriti se za demokraciju.

Dana 22. studenog 2003. u vrijeme kada je održavana konstitutivna sjednica novog saziva skupštine Sakašvilijeve pristaše su probili policijski kordon i upali u skupštinu. Usred konstitutivne sjednice u dvoranu su upali pristaše opozicije s ružama u rukama i prekinuli zasjedanje, a Ševarnadzeu je uz pomoć tjelohranitelja uspio bijeg iz dvorane, a kasnije i iz zgrade skupštine. Oružane snage Gruzije odbile su da intervenirati protiv prosvjednika.

Sutradan su se uz posredovanje ruskog ministra vanjskih poslova Igora Ivanova sa Ševarnadzeom sastali Sakašvili i Žvanija. Na tom sastanku Ševarnadze je podnio ostavku i predao vlast opoziciji.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]