Rođenje jedne nacije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rođenje jedne nacije
Birth-of-a-nation-poster-color.jpg
Naslov izvornika The Birth of a Nation
Redatelj D. W. Griffith
Producent D. W. Griffith
Harry Aitken
Scenarist Thomas F. Dixon Jr.
D. W. Griffith
Frank E. Woods
Glavne uloge Lillian Gish
Henry B. Walthall
Mae Marsh
Snimatelj G.W. Bitzer
Montaža D. W. Griffith
Joseph Henabery
James Smith
Rose Smith
Raoul Walsh
Distributer Epoch Film Co.
Godina izdanja 1915.
Trajanje 190 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Proračun $110,000
Profil na IMDb-u
Portal o filmu
The Birth of a Nation

Rođenje jedne nacije (eng. The Birth of a Nation) je slavna, ali i kontroverzna američka crno-bijela nijema povijesna drama iz 1915. koju je režirao D. W. Griffith, a koja govori o usponu Ku Klux Klana u SAD-u 19. stoljeća. Film je bio jedan od najpopularnijih i komercijalno najuspješnijih tijekom nijemog razdoblja, ali je još i tada bio na zlu glasu zbog pozitivnog portreta Klana i opravdavanja rasne segregacije.

Filmska ekipa[uredi VE | uredi]

Režija: D. W. Griffith

Glume: Lillian Gish (Elsie Stoneman), Robert Harron (Tod Stoneman), Henry B. Walthall (Ben Cameron), Mae Marsh (Flora Cameron), Ralph Lewis (Austin Stoneman) i dr.

Uvod[uredi VE | uredi]

Jedan od kontroverznih titlova filma: "Bivši neprijatelji sjevera i juga su ujedinjeni u obrani svojeg Arijevskog podrijetla"

Film je snimljen prema romanu “The Clansman” kojeg je napisao Thomas Dixon. To je bio prvi film u povijesti kinematografije koji je trajao preko 100 minuta te upotrijebio tehnike skokovite montaže i krupnog plana lica, a pri svojoj premijeri 1915. u Los Angelesu se je zvao po naslovu iz romana, da bi kasnije bio ipak preimenovan u “Rođenje jedne nacije”. Iako je film koštao tada astronomskih 110.000 $ u kinima je zaradio rekordnih 10 milijuna $, što je Griffithu omogučilo snimanje spektakla “Netrpeljivost”. Uz to, “Nacija” nema nijednog crnoputog glumca – svi glumci su bijelci koji su sa šminkom maskirani da su crnci.

Kontroverza filma leži u tome što se u njegovoj priči predstavlja da je rasistički Ku Klux Klan iznikao na jugu SAD-a kako bi uspostavio mir i štitio bijelce od “divljih” i “opasnih” crnaca. Takav stav je u to doba prevladavao kod američkih povijesničara, ali se je kasnije osporio. Stoga je nakon premijere film izazvao proteste i kod crnaca i kod bijelaca, makar je Griffith izjavio da je bio iznenađen teškim kritikama te da nije znao zbog čega su se odvijale. 1916. Ku Klux Klan je ponovno postao aktivan u državi a neki su ga povezali sa pojavom filma.

Steven Mintz je kritizirao film zbog njegove poruke da se crnci ne mogu intregirati u društvo te da su nasilni činovi Klana opravdani kako bi se uspostavila iskrena vlada[1].

Radnja[uredi VE | uredi]

SAD, 1861. Američke obitelji Stonemani, na sjeveru, te Cameroni, na jugu, žive u slozi. Obitelj Stoneman se sastoji od oca Austina, dva sina i jedne kćerke Elsie. Obitelj Cameron se sastoji od dvije kćerke, Margaret i Flora, te od tri sina, među kojima je i mladič Ben. Najstariji sin, Tod Stoneman, se zaljubi u Margaret a Ben u Elsie.

Klan linčuje crnoputog Gusa

No tada izbije Američki građanski rat i sinovi se pridruže borbi između sjevera i juga. Crnoputi militanti, koje predvodi bijelac, upadaju u kuću Camerona i napadaju žene, ali ih zaustavljaju konfederacijski vojnici dok u ratu pogibaju dvoje Cameronovih sinova i najmlađi Stonemanov sin. Ben biva ranjen i završi u sjevernjačkoj bolnici kod Elsie koja je postala medicinska sestra. Rat završi no Abraham Lincoln biva ubijen u kazalištu pa Austin Stoneman i drugi radikalni kongresmeni odluče kazniti jug i dati crncima slobodu.

Austin i njegov kolega, mulat Silas Lynch, daju crncima pravo da zavladaju jugom i bijelcima. Ben stoga osnuje Ku Klux Klan kako bi vratio mir i red u to područje, iako se Elsie buni protiv toga. Crnac Gus, bivši rob i ubojica, zaprosi bjelkinju Floru, na što ona skoči sa litice, radije birajuči biti mrtva nego da ju dira crnoputi muškarac. Klan stoga ubije Gusa a Lynch naredi da se ta organizacija iskorijeni. Uz to, Lynch pokušava natjerati Elsie da ga oženi. Ipak, Klan osnaži i dobije nove članove, spasi kuću Camerona od crnoputih militanata te zabrani crncima da glasuju. Phil i Margaret, te Ben i Elsie se udaju na kraju.

Kritike[uredi VE | uredi]

Većina kritičara hvali film, ističuči kako je od iznimna važnosti za povijest kinematografije makar priznaju da ne barata vješto sa svojim rasističkim ideologijama. John Gilchist pak je branio film od takvih optužaba: „Ovo je film koji bi se trebao koristiti za učenje protiv rasizma, i trebao bi se čuvati a ne odbacivati. Poklonici ovog filma se često karakteriziraju ili kao rasisti ili tvrdokorni filmski ljubitelji koji ignoriraju kontroverznu prirodu priče...Čak i ako je Griffith imao upitna vjerovanja, njegov talent se nije mogao zanijekati...Većina američke mračne povijesti se ignorira. To me zbunjuje. Da li mi skrivamo nacističku propagandu jer je prebolna za gledanje? Mi nikada ne bismo ni pomislili to učiniti jer grijesi počinjeni tada nikada ne bi trebali biti zaboravljeni. Zašto bi onda grijesi naše vlastite zemlje bili uopće drugačiji?“ Dennis Schwartz je utvrdio: „Ukliješten od kontroverze zbog svojeg očitog rasizma, monstruoznog portreta crnaca, zagovaranja Klana, odobravanja ropstva, poremečenog romantičnog pogleda na stari Jug kao mjesto gdje su se majstor i rob slagali baš dobro te izjave da su crnci silovatelji bijelih žena. Ipak, to je svejedno jedan od najutjecajnijih filmova zbog vještine na koji je mijenjao jezik i tehnike kinemtaografije“.

Slavni Roger Ebert je napisao: „Griffith i „Rođenje jedne nacije“ nisu bilu ništa više prosvijetljeni od Amerike koja ih je stvorila. Film predstavlja u kojoj je mjeri bijeli amerikanac mogao biti rasist a da nije ni znao da je uopće rasist. To vrijedi znati. Crnci su to već znali i iskusili, no „Nacija“ je to demonstrirala u jasnoj perspektivi. On je ogledalo svojeg vremena i to mu je, na žalost, jedna od njegovih vrlina. Da bismo razumjeli „Naciju“ moramo prvo razumijeti razliku između toga što mi donesemo filmu, te što film donese nama. Svi filmski ljubitelji moraju prije ili kasnije doći do točke gdje vide film za ono što je, a ne za ono što oni osjećaju o njemu. „Nacija“ nije loš film jer zagovara zlo. Poput i filma Leni Riefenstahl „Triumf des Willens“ koji je velik film iako zagovara zlo. Da razumijemo kako to ostvaruje moramo naučiti puno o fimu, te čak i nešto o zlu...Glavna je pretpostavka da umjetnost mora služiti ljepoti i istini. Ja bi rado mislio da bi to trebala, no postoji i umjetnost koja ne služi nijednom a opet daje dubok uvid u ljudsku prirodu, pomažući nam razumijeti dobro i zlo“.

S druge strane, nezadovoljni Ken Hanke je zaključio: „Važan film, da, ali da li je zbilja tako dobar? Ne“ Alex Sandell: “Revolucionaran film, ali previše rasistički da se u njemu uživa“.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Rođenje jedne nacije