Rodna ideologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gender neutrality sign.png

Rodna ideologija ili "rodne studije" je naziv za skup ideja, ustanova i djelatnosti usmjerenih na izučavanje odnosa "spola" i "roda", na osnovu ideje - formirane u lezbijsko-feminističkim krugovima u New Yorku 1980.-ih godina - da ta dva pojma opisuju posve različite stvari. Predmet intelektualnog interesa znanstvenih radnika angažiranih na rodnim studijama i danas je izučavanje i promoviranje feminizma i LGBTIQ aktivizma.[1]

Danas znanstvenici na rodnim studijama, te politički aktivisti iz reda feminističkih i LGBT udruga ustrajno zagovaraju ideju da je spol puka biološka kategorija, dok je "rod" društveno uvjetovana kategorija[2] - prema njima, osoba može primjerice biti po spolu žena, a po rodu "butch", tj. "muška lezbijka" - te se pobornici takvih ideja zalažu za temeljiti "redizajn" ljudskog društva sukladno takvoj ideji[3], koju znatan broj sveučilišnih nastavnika zaposlenih na rodnim studijima smatra fundamentalnim antropološkim otkrićem.[4]

Hijra ima u Indiji poseban društveni identitet, koji se razlikuje od muškog i ženskog

U sociologiji, pojam rod (engl. gender) uvela je Ann Oakley kako bi naznačila razliku između "spola" (engl. sex) kao biološke podjele na muškarce i žene te "roda" kao kulturalno konstuiranih sadržaja koji društvo povezuje uz ženskost i muškost. Stoga se Oakley zalaže za odgoj djece koji se neće obazirati na činjenicu je li pojedino dijete po spolu muško ili žensko.[5] Judith Butler iznosi 1988. godine mišljenje da bi "rod" bio fluidna varijabla koja se mijenja u različitim prilikama i tijekom vremena, a pritom se ne mora poklapati s biološkim značajkama osobe. Rod može biti izveden na tradicionalan način (u skladu s uvriježenim konceptima muškosti i ženskosti) i netradicionalan način (izmjena rodnih normi, višestruki i miješani identiteti), tj. osobni doživljaj pojedinca kao muškarca ili žene (rodni identitet) može, ali ne mora korespondirati s njegovim aktualnim biološkim spolom.[6]. Jean Stockard i Miriam M. Johnson predložile su 1992. godine da se u raspravama o tjelesnim razlikama između muškaraca i žena upotrebljava naziv "spol" i "spolne skupine", a u raspravama o društvenim aranžmanima i očekivanom ponašanju nazivi "rod" i "rodne uloge".[7]

U životnoj praksi, "rod" je uvijek identičan sa seksualnom orijentacijom (koliko god heteroseksualna žena bila emancipirana ili pak ovisna o muškarcu, ona uvijek ostaje "heteroseksualna žena")[8]; stoga proizlazi da se govorom o "rodu" zapravo promovira socijalni značaj (uključivo i pravne implikacije) seksualnih sklonosti.[9]

Brojni kritičari ideja koje promoviraju rodne studije, nazivaju te ideje i sa njima povezan politički (uglavnom iz LGBTIQ i feminističkih krugova) aktivizam rodna ideologija; još i gender ideologija (od en. gender = rod) ili "dženderizam" (na njemačkom govornom području, "genderismus"[10], na francuskom "l’idéologie du genre"[11], na talijanskom "l' ideologia di gender"[[12] ili "l' idelogia di genere"[13]; španjolski "la ideología de género"[14], na engleskom se ponekad koristi termin "gender feminism"[15] [16]). Neki kritičari iz redova desnih konzervativaca u SAD svrstavaju ovu ideologiju pod tzv. kulturni marksizam.[17]

Početkom 21. stoljeća, ideje koje promoviraju rodne studije (tj., "rodna ideologija") - i pored sve ozbiljnijih protivljenja[18] [19] - bivaju ugrađene u brojne zakone i vladine politike širom svijeta, čineći rodnu ideologiju predmetom najvećih javnih prijepora; najuočljivije je nastojanje da se donesu zakoni kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom "brak" i da posvajaju djecu.[20] U SAD-u, zemlji gdje je dženderizam kao ideologija i nastao, do kolovoza 2014. godine je 13 saveznih država donijelo zakone takvih sadržaja; u drugih 40 saveznih država donesene su odredbe kojima se priznavanje statusa braka zajednicama homoseksualaca zabranjuje - od toga su u 31 saveznih država SAD-u temeljem ustavnih narodnih referenduma takve prohibitivne odredbe unesene u državne ustave.

Temelji[uredi VE | uredi]

"Rodna teorija"/"Rodna ideologija" smatra da je opravdano razlikovanje između spola (engleski: sex) i roda (engleski: gender).

Načelno, riječ spol koristi se, u primjeni na ljudsku vrstu, za sve one razlikovne osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok "rod'' označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem; iz takve koncepcije, proizlazi da su pojmovi "muškarac" i "žena" proizvoljni društveni konstrukti[21] [22]. Teoretičari rodne ideologije drže da je zapravo istinito, da se ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno: ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu - ili nešto treće (četvrto, peto ... "rodnih identiteta" može biti onoliko, koliko postoji varijanti seksualnih sklonosti). Dženderisti stoga zaključuju da se obiteljski odnosi (otac, majka, muž, žena) smatraju „rodno-specifičnima“; njihov daljnji zaključak jest, da bi bilo ispravno da se te "rodno-specifične" odnose i s njima povezane termine zamijeni „rodno-neutralnim“ odnosima i terminima. "Muž" i "žena" trebali bi postati "partneri", "tata" i "mama" bi trebali biti isključivo "roditelji", "kćer" i "sin" bi morali biti "potomci" itd.[23] [24]

Kao posljedica socijalnih i psiholoških promjena koje bi nastale dosljednim odvajanjem spola i "roda", smatraju pobornici takvih ideja, nastalo bi jedno daleko savršenije ljudsko društvo - u kojem bi praktično nestao svaki oblik diskriminacije, nejednakosti, eksploatacije i nepravde svake druge vrste.

Najodlučnije zagovornike teorija rodne teorije/rodne ideologije - dženderiste - nalazimo u redovima LGBTIQ aktivista i među pripadnicima feminističkih udruga.[25]

Povijest rodne teorije/rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Stanoviti zametak dženderističke ideje nalazimo u radu utjecajne američke feminističke spisateljice Adrienne Rich "Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence" iz 1980. godine. U tom eseju A. Rich tvrdi da je heteroseksualnost nasilna politička institucija koja služi ostvarivanju prevlasti muškarca nad ženom; dapače da je heteroseksualnost model i objektivni izvor svake postojeće eksploatacije među ljudima. A. Rich se tu zalaže za "lezbijsku egzistenciju" kao normalni načinu života za svaku ženu. U zaključkom odlomku tog svojeg eseja, A. Rich postavlja pitanje: "Trebamo li osuditi sve heteroseksualne odnose, uključujući one koje su najmanje obilježeni opresijom?" Na to pitanje, autorica ne želi dati izričiti odgovor; po njenom mišljenju tek žena koja se duboko oproba u "lezbijskoj egzistenciji" može biti doista osposobljena da u pravoj slobodi razmisli o eventualnom upuštanju u heteroseksualne odnose.[26]

Prvo ozbiljno korištenje "džender" terminologije u znanstvenoj periodici i pravi početak rodne ideologije nalazimo odmah 1981. godine kod američke psihologinje Sandre Lipsitz Bem (predavač na Sveučilištu Cornell u New Yorku): ona ide dalje od A. Rich, te tvrdi da nije dovoljno da žena optira za lezbijstvo. Prema S. L. Bem, potrebno je posve dekonstruirati pojmove "muškarac" i "žena" - prava ravnopravnost među ljudima će nastupiti tek kada se posve dekonstruiraju muški i ženski identitet, kada ljudi budu odgojeni da nemaju baš nikakvih predodžbi o tome što bi trebalo biti "muško" i "žensko".

Kao psiholog, S.L. Bem upozorava da je temeljno pitanje "rodne teorije" koju nastoji izgraditi - pitanje što će se na mentalnom polju smatrati "zdravim" i "bolesnim" ("normalnim" i "nenormalnim"). Ona se zalaže da u budućnosti ne bi trebalo smatrati homoseksualnost nenormalnom - nego bi prema njoj isključiva heteroseksualnost bila bolesna, nenormalna i neprihvatljiva orijentacija.Ta autorica u svojem fundamentalnom radu „Gender Schema Theory“ iz 1981. godine [27] iznosi: „Politički, naravno, androginost je bio koncept čije je vrijeme došlo, koncept koji je naočigled osiguravao oslobođenu i humaniju alternativu tradicionalnim, spolno pristranim standardima mentalnog zdravlja. I istina je da se koncept androginosti može primijeniti kako na muškarce, tako i na žene, te da ohrabruje pojedince da prigrle kako muško tako i žensko u sebi... međutim, koncept androginije nije dovoljno radikalan iz feminističke perspektive jer nastavlja predstavljati da postoje muško i žensko u svima nama, da koncepti muškosti i ženskosti imaju neovisan i opipljiv realitet .... Naprotiv, koncept rodno baziranog shematskog procesuiranja omogućuje 'podizanje svijesti' ... može dovesti, na primjer, do toga da opazimo kako je muško – žensko razlikovanje insinuirano na posve neutemeljene načine u društvenom odgoju djece.“ Taj stav dalje elaborira S. L. Bem u svojem radu „Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society“[28] iz 1983. godine, gdje „liberalnim feminističkim roditeljima“ predlaže "cenzuru spolno-stereotipiziranih materijala koja je nephodna da odgodi inicijalni rast spolno povezane asocijativne mreže kada su djeca mala", koju cenzuru se može završiti kada djeca nauče "lekciju kulturnog relativizma", tj. kada ih roditelji odgoje da svatko ima svoju istinu (ne da bi bilo različitih pogleda na istinu; S. L. Bem savjetuje "liberalnim roditeljima" da djecu poduče kako istina zapravo i ne postoji - da postoje samo različita mišljenja različitih ljudi).

Za popularizaciju dženderističke ideje u redovima feminističkih i LGBTQ intelektualaca, ključna je bila "Gender Trouble", knjiga američke filozofkinje Judith Butler, objavljena 1990. godine[29]. J. Butler dalje razvija ideje S. L. Bem, nalazeći u njima neku sličnost sa idejama poznate francuske filozofkinje Simone de Beauvoir (koja, međutim, u svoje vrijeme - umrla je S. de Beauvoir 1986. godine - nije bila došla do tako dalekosežnih zaključaka kao S. L. Bem i J. Butler).

Glavni ciljevi rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Rodna ideologija teži uspostavi socijalnih odnosa u kojem odnosi između ljudi neće biti obilježeni podjelom na "muško" i "žensko"; njeni pobornici smatraju da takva podjela opterećuje čovječanstvo i da život čovjeka čini lošim.[30]

Za dženderiste je spol puki društveni konstrukt i osnova diskriminacije i neravnopravnosti; njega valja zamijeniti "rodom", koji predstavlja individualni konstrukt vlastitog identiteta/izražavanja koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškaraca i žena kao i cijelu binarnu osnovu "muškog" i "ženskog"..[31] [32] [33]

Ovakva nastojanja izazivaju dalekosežne posljedice u odnosu na brak i obitelj; zapravo je neskrivena težnja dženderista da posve razgrade tradicionalni poredak vrijednosti u području braka i obitelji, spolnosti i prokreacije.[34]

Osobitu pozornost dženderisti posvećuju uspostavi nadzora nad rađanjem, koje se postiže zalaganjem za što veću dostupnost abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima, putem medija i kroz školske programe u koje su ugrađeni mehanizmi rodne ideologije.[35] Pritom se uobičajilo govoriti o "seksualnim pravima"[36] (ne postoji neki međunarodnopravni dokument o "seksualnim pravima") djece i mladih, podučava se da eksperimentiranje u području spolnosti predstavlja dobrodošli dio puta osobnog sazrijevanja. Nastoji se djecu i mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje sa spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, transseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem[37] (Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj od 2012.). [38] U pristupu mladima, u dženderističkoj se literaturi praktično nikad ne prikazuju poteškoće s kojima se u intimnom životu suočavaju osobe koje se pridruže zajednicama "alternativnog životnog stila" čak i neovisno o reakciji heteroseksualnog dijela društva, također se ne spominje opasnost od klizanja prema nekom od mentalnih poremećaja iz grupe parafilija.[39]

Nastanak institucionalnih "rodnih studija"[uredi VE | uredi]

Institucije pod imenom "Rodne studije" (en. "Gender studies") su se razvile u okružju tzv. "ženskih studija“ [40], sveučilišnih projekata feminističkih krugova pokrenutih krajem 1960.- ih godina u SAD, i prihvaćeni u doba procvata tzv. "liberalizma" (izraz udomaćen u američkoj kulturi; kod nas se to razdoblje prepoznaje po aspektima poput širenja pacifizma, studentskih prosvjeda, širenja uporabe raznih opojnih droga i tzv. "seksualne revolucije") u mreži američkih sveučilišta - napose onih financiranih državnim novcem. Do danas je veza između feminizma i rodnih studija ostala vrlo čvrsta, te na nekim sveučilištima rodni studiji djeluju pod nazivima "studije roda, feminizma i seksualnosti", „feminističke i rodne studije“, „ženske studije“ i slično. [41][42][43] Počev od prva dva takva sveučilišna projekta pokrenuta 1970. god. na Državnom sveučilištu New York (SUNY) i Državnom sveučilištu u San Diegu, veći broj sveučilišta u raznim zemljama [44] je organiziralo odjele koji se bave takvim izučavanjima.

Rodne studije su od samih početaka snažno povezane sa LGBTQ pokretom, zbog nezanemarivog doprinosa lezbijskih feministica njihovom radu. [45], te predstavljaju rodne studije teorijski oslonac LGBTQ pokreta. [46]

U Hrvatskoj za sada nijedno sveučilište nije organiziralo program ženskih studija, ali u Zagrebu djeluje ambiciozno postavljen „Centar za ženske studije“, koji je povezan sa nizom srodnih udruga i sveučilišnih programa u okolnim zemljama i šire u svijetu.[47] [48]

Teorijske postavke rodnih studija postale su s vremenom prijeporno kulturalno pitanje; njihovi kritičari koriste za njih naziv “rodna ideologija“. Osobito snažni izvor kritike su krugovi vezani uz Katoličku crkvu. [49] [50] [51] [52]

Kritike rodne ideologije u društvu[uredi VE | uredi]

Primjer društvene kritike rodne ideologije u Hrvatskoj možemo naći kod Ivice Šole, koji u promjeni težišta suvremenih ljevičara sa zaštite radnika na zaštitu rodnih manjina naziva 'zapaterizam', misleći pritom na bišeg španjolskog premijera Joséa Zapatera: „Zapaterizam ide dalje. Dok divljanje cijena goriva tjera na ulice španjolske ribare i šofere, dok hrana i energenti svednevice poskupljuju, a prava homoseksualaca su postala normalna stvar oko koje se javnost sve manje glođe, ljevica u Španjolskoj vadi nove adute vlastitog političkog djelovanja i ljevičarskog 'identiteta'".[53]

Primjer kritike sa libertarijanskih pozicija nalazimo kod britanskog intelektualca Brendana O'Neila (kolumnist kod "The Daily Telegraph"[54]), koji progovara u svibnju 2013. godine o aktualnom poslu donošenja zakona kojim se zajednicama homoseksualaca daje status braka: "...što zapravo ministri i aktivisti, koji govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? ... Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je samo ljubav bitna i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer prakticiranja nejednakosti. ...

Zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Institucija braka već diskriminira, čak i osobe koje se vole. Na primjer, muškarac može biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. Žena može beznadno voljeti dvojicu različitih muškaraca, ali ne postoji način da se uda za obojicu. Neki će se od nas možda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko ušiju zaljubljeni u svog vršnjaka ili vršnjakinju, ali nismo se mogli s njima vjenčati. Brak je institucija koja diskriminira, čak i ljude koji se vole...ako proučite glavne argumente koje zagovornici ˝bračne jednakosti˝ nude, vidjet ćete da često imaju snažnu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osjećaju bezvrijednima, zanemarenima od društva, povrijeđenima....Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pružanje terapije i pomaganje ljudima da se osjećaju bolje u vezi svojih životnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zadaću: pružanje jednakih mogućnosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u svakodnevnom javnom životu. No, vlada ne može pružiti jednakost ishoda, osiguravajući da svatko uspije u životu; ni jednakost iskustava; osiguravajući svakome sretan i ispunjen život; niti jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravajući da se svi osjećaju jednako cijenjenima u društvu. To su stvari koje mi sami moramo ostvariti, koristeći svoju autonomiju u izboru životnog puta za koji osjećamo da nam najbolje odgovara....današnja lažna jednakost ne oslobađa ljude, nego ih čini više ovisnima o trenutnoj volji države i ne poboljšava društveno tkivo, naprotiv otežava svim građanima i institucijama da vode vlastiti moralni život."[55]

U redovima znanstvene zajednice postoje kontroverze o utemeljenosti rodne ideologije na znanstvenim dokazima kao i o njenoj logičkoj koherentnosti; tako švedska autorica Helen Lindberg nalazi da su feminističke teorije visoko ideologizirane i da je ideološki obojeni "feministički pristup" adekvatan samo za postavljanje pitanja za znanstveno istraživanje - a ne i za davanje znanstvenih odgovora, koji predmnijevaju znanstvenu nepristranost. Ta autorica ukazuje na sličnosti povijesnog marksizma i rodne ideologije, koja se očituje u načinu razvoja ovih znanstveno-ideoloških projekata i njihovom načinu političkog djelovanja usmjerenom ka općoj ideji "oslobađanja".[56]

Pobornici stajališta "rodnih ideologa", sa druge strane, iznose mišljenje da je nedopustivo da država i društvo poduzimaju išta čime bi se heteroseksualnim zajednicama i heteroseksualnosti davalo bilo kakvu prednost u društvu.[57] [58] [59]

Kritike iz feminističkih redova[uredi VE | uredi]

Christina Hoff Sommers bila je prva feministica koja se u knjizi "Tko je ukrao Feminizam?" iz 1994. suprotstavila "feminizmu trećeg vala" i prozvala ga "gender feminizam"

Od 1970.- ih godina je pokret za prava žena u Sjedinjenim Američkim Državama bio duboko i strastveno podijeljen oko pitanja podrške lezbijkama. Podijeljenost je počela nestajati nakon Konferencije (Američkog) Nacionalnog pokreta za žene održanog u Houstonu 1977. godine, gdje se ugledna feministička predvodnica Betty Friedan - koja je do tada bila protivnica uvođenja 'lezbijskog pitanja' među preokupacije pokreta za prava žena - zauzela za prihvaćanje deklaracije o seksualnoj preferenciji kakvu su lezbijke već dugo bile predlagale. Deklaracija je bila prihvaćena za 292 glasa "za" i 291 glasom "protiv", na glasovanju koje je uslijedilo nakon što je 50 predstavnica koje su bile protivnice pobačaja (i koje su, također, redom bile protiv deklaracije o "seksualnim preferencijama") demonstrativno napustile salu.[60] Nakon ovog događaja je oporba rodnoj ideologiji - kao teorijskom doprinosu lezbijskih feministica - u redovima pokreta za ženska prava (najprije u SAD, a poslije i drugdje) počela ubrzano opadati.

Već 1994. godine Christina Hoff Sommers, američka feministica i (tada) profesorica filozofije na Clark University, u knjizi "Who Stole Feminism? How Women Have Betrayed Women" konstatira novu teorijsku i praktičnu orijentaciju u pokretu za ženska prava, te iznosi mišljenje da "gender femistice" (njena kovanica) upropaštavaju postignuća naraštaja feministica koje su se borile za jednakost spolova i koje i nadalje žele tako činiti (tu ona ubraja i sebe). C. H. Sommers u toj svojoj zapaženoj knjizi iznosi mišljenje da je kontraproduktivno uvjeravati svijet i žene same da nisu sposobne biti slobodne osobe ako ne prestanu biti žene. Ona tvrdi da su (već početkom 1990.- ih godina) te "gender feministice" zauzetim radom uspjele u SAD uzeti u ruke ključeve bilo kakvih financiranja zalaganja za ženska prava, kako iz državnih, tako iz privatnih izvora. Opisuje ona kako postaje nemogućim napredovati u sveučilišnom svijetu bez podrške feministica koje su pobornice te nove ideologije.[61]. C. H. Sommers se do danas zauzima za "klasični equity feminizam", gdje se traži jednakost i pravičnost za žene, te tvrdi kako se pokazuje da "što su stvari bolje za žene, to su profesorice sa ženskih studija srditije ... Doista ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da već imamo dobru viziju, koju zovem 'equity feminizam'. To je klasični feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je donio pravičnost (engl. 'equity') u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost šansi. To je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neku filozofski izraz jer su to već sasvim lijepo bile učinjile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony. To je baština žena u ovoj zemlji. Stoga nisam imala potrebu da piše novu filozofiju feminizma ... Ono što sam morala učiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu školu feminizma koju ja zovem gender feminizam".[62]

C. A. Sommers se ovom knjigom uvrstila u novu kategoriju tzv. "disidentskih feministica", koje su vrlo kritične prema glavnoj struju modernog feminizma nastalog 1980.-ih godina u SAD-u. Među tim "disidentskim feministicama" ističe se Camille Paglia -kulturalna kritičarka, feministička publicistica i profesorica sociologije na University of the Arts u Philadelphiji[63].

Među zapaženim disidenticama koje se protive suvremenom "feminizmu trećeg vala" ističe se također kanadska univerzitetska profesorica Janice Fiamengo: usprkos desetljetnom pisanju o ženskim pravima i feminizmu, njeno predavanje na Univerzitetu u Ottawi u ožujku 2013. godine je fizički prekinula velika grupa feminističkih aktivistica - jer sadržaj njenog predavanja nije bio u skladu sa njihovom ideologijom.[64]

Kulturalni i politički sukobi u svezi rodne ideologije[uredi VE | uredi]

"Rodna teorija" je - kao projekt promoviranja političkih ciljeva "feminizma trećeg vala" - od početka visoko ideologizirana; stoga kritičari i govore o "rodnoj ideologiji". Oponenti iz znanstvenih krugova su nerijetko izloženi aktivističkim i političkim pritiscima, u kojima sudjeluju i znanstvenici koji su pobornici rodne ideologije. Bilježe se tako teški pritisci na svjetski poznatog istraživača istospolne seksualnosti (koji sam sebe prezentira kao "gay friendly") Michaela M. Baileya, zbog njegovog pisanja o transseksualnosti i biseksualnosti koje stanoviti broj LGBT aktivista i znanstvenika ocjenjuje "politički nekorektnim".[65]

U najnovije vrijeme čak i "mainstream" političari na Zapadu počinju govoriti o dženderizmu kao potencijalnom začetniku totalitarističke budućnosti: tako Gordon Wilson, dugogodišnji član britanskog parlamenta i bivši predsjednik Škotske nacionalne partije (vladajuća partija u Škotskoj, 2013. godine) govori o uvođenju "gay braka" kao "koraku prema fašizmu".[66].

Katolička crkva je svoje službeno protivljenje rodnoj ideologiji uvrstila i u toč. 224 Kompendija socijalnog nauka Crkve [67] [68]: „Suočeni sa teorijama koje smatraju rodni identitet za puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitet i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, muškarac i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke, moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladni prirodnom pravu, prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u braku.“ Slijedom ovako izraženih stajališta,katolici su naglasniji protivnici dženderizma - makar očito ne i jedini.[69][70].

Povodom ozbiljne društvene polemike povodom uvođenja tzv. "četvrtog modula" zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj 2012.- 2013. godine[71][72], gdje su se oponenti posebno protivili uvođenju podučavanja o rodnoj teoriji školskoj djeci.[73] [74], kritikama iz katoličkih redova pridružile su se i druge veće vjerske zajednice u RH - tako i Islamska zajednica. Od njenih predstavnika je objašnjeno da se teorije ugrađene u "četvrti modul" protive islamskom nauku o spolnosti i obitelji: "U svrhu zaštite ljudskog tijela od zaraznih bolesti, islam zabranjuje svaku vrstu odnosa između muškarca i žene koji su stranci jedno drugom, ali i sve ono što vodi takvom odnosu. Uzvišeni Alah u Kur’anu posebno ističe spuštanje pogleda: 'Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, to im je čednije, jer Alah zna ono što oni rade.' (En-Nur, 30) 'A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja…' (En-Nur, 31) U islamu momak i djevojka postaju dozvoljeni jedno drugome samo onda kada su se šerijatski vjenčali ili javno sklopili brak. Svaka veza izvan braka smatra se bludom o čemu Časni Kur’an kaže: 'I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put.' Posljedice omogućavanja braka između muškarca i muškarca mogu biti strašne i nesagledive. Ne možemo i ne želimo odgajati svoju djecu u zabludi da su istospolni brakovi nešto normalno i prihvatljivo. Ta pojava ne može biti normalna, jer nije prirodna; kao takva, ona onemogućava produžetak i razvoj života."[75]

Društvena rasprava povodom uvođenja poduke iz rodne ideologije u Hrvatskoj 2013. godine bila je iznimno žučljiva, uz razmjenjivanje uvrjedljivih optuživanja za "fašizam" i slično.[76] [77]

Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo u svibnju 2013. god. čitav program Zdravstvenog odgoja, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ponovo donijelo gotovo jednaki program Zdravstvenog odgoja, a oponenti ponovo predlažu preispitivanje njegove ustavnosti. [78] [79]

Kritičari upozoravaju da rodna ideologija promiče ne samo što šire korištenje sredstava protiv začeća, nego potiče na pobačaj (uključujući eugenički, gdje se istrebljuju nerođeni nositelji bolesti poput Downovog sindroma i Tay - Sachs bolesti [80] [81]) - sve pod egidom "prava na izbor" i brige za zdravlje žene; tako je npr. u Španjolskoj ljevičarska Zapaterova vlada istodobno promovirala "gay brak" i abortus za maloljetnice bez suglasnosti i znanja roditelja.[82] Zagovornici rodne ideologije nastoje stvoriti preduvjete da u skoroj budućnosti homoseksualnim parovima bude zakonski omogućeno posvajanje djece, te da se širom svijeta omogući rađanje djece pomoću surogatnih majki (što je za sada u u većini zemalja zabranjeno[83][84]).

Pobornici rodne ideologije prepoznaju nauk velikih vjerskih tradicija kao glavnu prepreku širenja njihovih pogleda i ostvarivanju njihovih političkih ciljeva; stoga sa svoje strane pokazuju suprotstavljenost tradicionalnom moralu, koja je analogna protivljenju vjerskih zajednica njihovim stajalištima.[85] [86]

Od 2012. godine osobito masovni "antidženderistički" pokret pod imenom "La Manif Pour Tous" nastao je u Francuskoj, povodom zakonskih promjena kojim se zajednicama osoba istog spola daje status i sva prava braka, te su istovremeno iz Građanskog zakona izbačeni termini "otac", "majka", "muž", "žena" i slično, te zamijenjeni "rodno neutralnim izrazima".[87]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Rodna ideologija


Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. CARLETON COLLEGE, Womens's and Gender Studies: Courses. Pristupljeno 28.11.2014.
  2. "Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske unije", Susan Jakopec, izdanje Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Zagreb 2007., str. 72. i 87.
  3. "Mreža anarhosindikalistkinja" (manifest), web-stranice Udruge "Zagreb Pride", pristupljeno 28.8.2014
  4. "Social cognitive theory of gender development and differentiation", Bussey K., Bandura A., Psychol Rev. 1999 Oct;106(4):676-713
  5. Ann Oakley, tekst uvoda u knjigu "Sex, Gender and Society (1972), pristupljeno 01.01.2013.
  6. "Performative Acts and Gender Constitution: An Essay in Phenomenology and Feminist Theory", Judith Butler, "Theatre Journal", Vol. 40, No. 4, Dec. 1988. str. 519-531 (v. osobito str. 528), izdanje "The Johns Hopkins University Press"
  7. "Sex and gender in society", Jean Stockard, Miriam M. Johnson, Prentice Hall, 1992.
  8. v. npr. poglavlje „Sex and/or gender identity and human rights“ u dokumentu „Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex Equality“ od 01.01.2013., kod (državne) Australske komisije za ljudska prava
  9. Rječnik LGBTIQ pojmova
  10. Genderismus: Wegen Erfolglosigkeit in Konkurs, "Kathpress" 04.09.2012., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  11. "Médias-Presse-Info", "L’enseignement de l’idéologie du genre financé par l’Union européenne", 15.04.2014.
  12. http://www.tempi.it/tag/ideologia-gender#.U_C-qMV_uQA "I Tempi", "članci sa tagom 'ideologia gender'"], pristupljeno 17.08.2014.
  13. "Corrispondenza Romana", "Gli studi sul cervello contestano l’ideologia di genere", 08.01.2014.
  14. Gabriel Cortina de La Concha za "El Diario Exterior", "'La ideología de género', por Jorge Scala", 07.06.2010.
  15. Vicot Conde, "A Handbook of International Human Rights Terminology", "Nebraska Press" 2004, članak "Gender Feminism", str. 96
  16. Barry X. Kuhle, "Evolutionary psychology is compatible with equity feminism, but not with gender feminism: A reply to Eagly and Wood (2011)", Evolutionary Psychology 10(1): 39-43 (2011)
  17. "How Many Cultural Marxists Can Dance On The Head Of A Phallus?", Rod Dreher za "The American Conservative", 8.1.2014.
  18. "Huge anti-gay-marriage protest march in Paris" BBC 26.5.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  19. [1], "Oslobađanje se nastavlja" Ivan Miklenić (glavni urednik) u "Glas Koncila" Zagreb 9.6.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  20. Human Rights Watch: LESBIAN, GAY, BISEXUAL, AND TRANSGENDER RIGHTS. Pristupljeno 28.8.2014.
  21. "Race, Ethnicity, Gender & Class", Healey, J. F. (2003.). "Race, Ethnicity, Gender and Class: the Sociology of Group Conflict and Change".
  22. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  23. [http://www.washingtontimes.com/news/2012/oct/11/parent-1-and-parent-2-could-legally-replace-mom-an/?page=all "‘Parent 1’ and ‘parent 2’ could legally replace mom and dad in France", Maya Vidon-White za "The Washington Times", 11.10.2012.
  24. [http://www.dailymail.co.uk/news/article-2323196/Education-department-eliminates-terms-mother-father-favor-gender-specific-parent-1-parent-2.html "Education department eliminates the terms 'mother' and 'father' in favor of less gender-specific 'parent 1' and 'parent 2'", David McCormack za elektronsko izdanje "Daily Mail", 11.5.2013.
  25. [2] Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama, N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  26. [3] Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence, Adrienne Rich 1980, str. 140 - 141.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  27. [4] Bem, S. L. (1981). "Gender schema theory: A cognitive account of sex typing source". Psychological Review, 88, 354 - 36.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  28. [5] Bem, S. L. (1981). Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society, Bem, S. L. (1983).], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  29. [6] Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity By Judith Butler, 1990 (izdanje Rutledge NY 1999), pristupljeno 11. svibnja 2013.
  30. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=3969 "Rod i spol", Hrvoje Lorković, Matica Hrvatska, "Hrvatska revija" 2, 2007. (analiza rada A. Zaharijević i J. Kodrnja "Filozofija i i rod" objavljenog u Filozofska istraživanja br. 98/1)
  31. Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama, N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  32. "Ženska soba: Pojmovi", pristupljeno 01.09.2014.
  33. "Queer.ba: Spol", pristupljeno 01.09.2014.
  34. "Deregulacija temelja", Adriana Zaharijević, "Filozofska istraživanja", Vol. 25 No. 4 Prosinac 2005
  35. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  36. [7] "Deklaracija o seksualnim pravima", sa stručnog savjetovanja seksologa održanog 1994. godine u Hong Kongu
  37. "'Queering' gender: Heteronormativity in young children",Kery H. Robinson, „Australasian Journal of Early Childhood“ 2005. (AJEC Vol. 30 No. 2, June 2005, pp. 19-28
  38. "Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda", Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
  39. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012], pristupljeno 28. kolovoza 2014.
  40. [8], "Ženski i rodni studiji"
  41. [9] web stranica Studija roda i feminizma na Stanford University, pristupljeno 8.6.2013.
  42. [10] web stranica Feminističkih i rodnih studija na Colorado College, pristupljeno 8.6.2013.
  43. [11] web stranica Studija roda, seksualnosti i feminizma na Oberlin College, Ohio, pristupljeno 25.6.2013.
  44. ATGENDER: The European Association for Gender Research, Education and Documentation, pristupljeno 22.1.2014.
  45. [12] „Lesbian feminism“, tekst autorice Yamissette Westerband o lezbijskoj historiji, na službenim stranicama Sveučilišta u Michiganu, pristupljeno 8.6.2013.
  46. [13] „Rethinging the Gay and Lesbian Movement“, (knjiga) Marc Stein, Routledge 2012.
  47. http://www.zenstud.hr/hr/korisni-linkovi/zs-regija-europa
  48. http://www.zenstud.hr/hr/novosti/71-vday/314-eve-ensler-goa-centra-za-enske-studije
  49. [14] "Pismo poljskih biskupa vjernicima: Gender ideologija je destruktivna – borite se protiv nje!", prijevod "Bitno.net" 30.12.2013.
  50. [15] Izjava stalnog promatrača Svete Stolice pri UN nadbiskupa C. Migliorea od 8.10.2010., pristupljeno 8.6.2013.
  51. [16] „Feministička teologija“, tekst Branka Sekulića na portalu H-ALTER od 12.12.2012., pristupljeno 8.6.2013.
  52. [17] članak „Jadranka Rebeka Anić: feministička teologija“, kod katolik.hr, pristupljeno 8.6.2013.
  53. "'Roditelji su me prihvatili kao gaya i bili u oduševljeni što sam, kao i moji partneri, član SDP-a' D.K. za "Dnevno.hr", 14.4.2013. v. također "Aleksandar - 20" kod "Moj iskorak" http://moj.iskorak.hr/archives/385#more-385, pristupljeno 22.1.2014.
  54. http://blogs.telegraph.co.uk/news/author/brendanoneill2/
  55. [http://uimeobitelji.net/2013/06/10/govor-koji-je-odjeknuo-engleskom-homoseksualni-brakovi-borba-za-jednakost-ili-rat-protiv-razlicitosti/
  56. Helen Lindberg "Only Women Bleed?: A Critical Reassessment of Comprehensive Feminist Social Theory", "Örebro Studies in Political Science", Vol. 24., 2009.
  57. [18] ("Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  58. [19] "Grbin: Glasovat ću protiv raspisivanja referenduma", SEEBiz/H 11.6.2013)
  59. [20] "Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  60. ["The Second Stage - With a New Introduction", Betty Friedan], American Women: A Library of Congress Guide for the Study of Women's History and Culture in the United States", Library of Congress, 2001.
  61. "Women Have Betrayed Women", Christina Hoff Sommers, "Simon @ Schuster, 1994., str. 133 "Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  62. Scot London: "The Future of Feminism: An Interview with Christina Hoff Sommers", (prerada radijskog intervjua), pristupljeno 17.08.2014.)
  63. The Wall Street Yournal, "Camille Paglia: A Feminist Defense of Masculine Virtues", by Bari Weiss, 28.12.2013)
  64. VIDEO sa snimkom akcije feminističkih aktivistica, kod "A Voice for Male Students"
  65. Criticism of a Gender Theory, and a Scientist Under Siege", Benedict Carey za "The New York Times", 21.8.2017.
  66. [21] "Ex-SNP leader Gordon Wilson attacks gay marriage", BBC Scotland Politics 14.10.2012.
  67. Uzorak prikladnog kratkog govora u svezi "homoseksualnog odgoja"
  68. Kompendij socijalnog nauka Crkve iz 2004. (v. toč. 224), pristupljeno 11. svibnja 2013
  69. [22] VIDEO: Znanstvenici homoseksualci empirijski dokazali lažnost i šarlatanstvo rodne ideologije]
  70. Pogrješka u citiranju: Nije zadan tekst za izvor phys
  71. [23] Kurikulum zdravstvenog odgoja], pristupljeno 15. prosinca 2012.
  72. Odluka MZOS, pristupljeno 15. prosinca 2012
  73. [24] "Ustavni sud ukinuo zdravstveni odgoj", AlJazeera Balkans 22.5.2013.
  74. [25] Integralni tekst Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-II-1118/2013 od 22.5.2013, objavljen u "Narodnim novinama" br. 63/2013
  75. "Džuma 22.02.2013. – Zdravstveni odgoj u školi? (Mersad ef. Kreštić)", mrežne stranice Islamske zajednice u Hrvatskoj
  76. "'VJERONAUK U ŠKOLAMA IZVOR JE ŠOVINIZMA U HRVATSKOJ' Redatelj Oliver Frljić", Ivana Mikuličin za "Jutarnji list", 07.12.2013.
  77. "Crkvo-mrzac Jovanović prijeti dopisom ravnateljima škola radi referenduma o obitelji", "Dnevno.hr", 14.11.2013.
  78. [26]"GROZD i Reforma: 'Zdravstvenim odgojem kvazi znanstvenici i dalje promiču rodnu ideologiju. Ne štiti se pravo roditelja'", HKV 27.12.2013.
  79. [27] "628 PODNOSITELJA PRIGOVORA OKUPILI SE PRED HNK - Grupa splitskih roditelja: Pod krinkom brige za zdravlje djece provodi se homoseksualna propaganda", D. Šarac za "Slobodna Dalmacija" 9.11.2013
  80. http://www.arcc-cdac.ca/postionpapers/25-Abortions-for-Genetic-Reasons.pdf
  81. http://www.theatlantic.com/sexes/archive/2013/01/the-social-construction-of-selective-abortion/267386/
  82. http://www.euronews.com/2011/11/20/zapatero-s-seven-years-in-madrid/
  83. [28] European Centre for Law and Justice, Report "Surrogate Motherhood: A Violation of Human Rights", travanj 2012
  84. [http://www.thesurrogacysource.com/ip_fees.htm
  85. [29] "Recept za lijek protiv homofobije", Izvještaj na H-Alter 17.5.2010.
  86. [30]"Catholics assaulted, spat upon, and spray-painted as they defend cathedral from feminists", Matthew Cullinan Hoffman za LifeSiteNews.com 12.10.2012.
  87. "Our message: The French must stand up..." (eng.) službene stranice "La Manif Pour Tous", pristupljeno 01.09.2014.