Rodos (grad)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rodos
Ρόδος
Rodos
Osnovni podaci
Država Flag of Greece.svg Grčka
Periferija Južni Egej
Prefektura Dodekanez
Stanovništvo 53.709 (2001)
Površina 19.481 km²
Visina 0-28 m
Koordinate 36°26′N 28°13′E / 36.433°N 28.217°E / 36.433; 28.217Koordinate: 36°26′N 28°13′E / 36.433°N 28.217°E / 36.433; 28.217
Vremenska zona Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2)
 - Ljeto (DST) Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Poštanski broj 851 00
Pozivni broj 2241
Registarska oznaka PO,PK,PY
Gradonačelnik Hatzis Hatziefthimiou
Službena stranica www.rhodes.gr
Karta
Rodos na karti Grčka
Rodos
Rodos

Položaj grada na karti Grčke


Rodos (grčki: Ρόδος, je upravno sjedište grčkog otoka Rod, u jugoistočnom Egeju. Grad ima oko 53 709 stanovnika, i glavni je grad Prefekture Dodekanez.

Rodos je slavan grad još od antičkih vremena po jednom od sedam svjetskih čuda staroga vijeka - Kolosa s otoka Roda. Citadela Rodos, izgrađena od strane Vitezova s Rodosa je jedna od najbolje očuvanih srednjevjekovnih utvrda - gradova u Europi, 1988. godine uvrštena je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Danas je grad Rodos jedno od najpopularnijih turističkih odredišta na svijetu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Antički izgled Rodosa s Kolosom
Utvrda Svetog Nikole na ulazu u lučicu Mandraki (danas je to svjetionik)
Viteška ulica u srednjovjekovnom dijelu grada.

Srednjovjekovni grad Rodos

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Srednjovjekovni grad Rodos
Flag of Greece.svg
Godina uvrštenja: 1988. (12. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/493 UNESCO
Ulazna vrata u srednjovjekovnu gradsku utvrdu.
Ulica u starom gradu.
Rodoske vjetrenjače

Otok Rod je uvijek bio raskrsnica puteva između Europe, Male Azije i Afrike. Takav položaj, i takva uloga grada davali su mu uvijek obilježja različitih kultura, u arhitekturi, jeziku, odjeći stanovnika.[1]

Grad u antičko doba[uredi VE | uredi]

Grad Rodos, osnovan je od otočnog saveza gradova Lindos, Kameiros i Ialisos 408 god. pr. Kr.[1]Grad je cvao slijedeća tri stoljeća koji su ostali poznati kao Zlatno razdoblje, kad se Rodos razvio kao trgovačko središte i centar brodogranje. U to vrijeme kao dokaz snage i moći grada podignut je Kolos s otoka Roda. Taj kip podigao je Har iz Lindosa (304. - 293 god. pr. Kr.), gradnja kipa trajala je 12 godina, dovršen je 282. god. pr. Kr., i ubrzo je postao jedno od sedam svjetskih čuda[1]. Kip je predstavljao boga sunca Heliosa, ta monumentalna statua stajala je na ulazu u luku. Antički Rodos bio je pomno projektirani grad, to je radio slavni Hipodamus iz Mileta, grad je imao kanalizaciju, kao i dobro izvedenu vodoopskrbnu mrežu. Veliki potres pogodio je grad Rodos oko 226. god. pr. Kr., grad je bio teško oštećen, a statua Kolosa je pala i porušila se.[1]Slijedećih osam stoljeća, ostatci Kolosa ležali su posvuda, sve dok ih nije otkupio židovski trgovac kojem je trebalo 900 deva da preveze ostatke Kolosa.

Razdoblje rimske uprave[uredi VE | uredi]

164. god. pr. Kr., Rodos je postao dio rimske provincije Asie.[2] Grad je i nadalje zadržao mnoge od svojih dotad stečenih prednosti, tako da je bio mjesto gdje su bogati rimljani slali svoju djecu na školovanje.

Razdoblje bizantske uprave[uredi VE | uredi]

Za srednjega vijeka grad Rodos bio je i ostao značajno trgovačko središte u tom dijelu Sredozemlja, naročito između tada najvećih gradova Aleksandrije i Konstantinopolisa. Jedan mali period nakon propasti Bizanta 1204. god., lokalni plemić Leo Gavalas uspio je steći kontrolu nad gradom i otokom. Ali odmah po njegovoj smrti otok i grad vraćeni su pod vlast Nicejskog carstva a time i Bizanta.

Razdoblje viteške uprave[uredi VE | uredi]

Vitezi Ivanovci zauzeli su grad Rodos i napravili od njega svoje glavno uporište na Sredozemlju, nakon napuštanja Italije 1307. god. Papa Klement V. potvrdio je Ivanovcima njihovo pravo na Rod, 1309. god. Rodoski vitezovi vladali su otokom slijedeća dva stoljeća.

Snažne zidine grada Rodosa izdržale su napade sultana iz Egipta 1444. god. Nakon pada Konstatinopolisa 1453. god. Otomansko carstvo počelo se naglo širiti na sve strane, tako je 1480. godine sultan Mehmed II. Osvajač poduzeo veliki napad na grad Rodos, kojim je komandirao Mesić paša. Branioci su se uspjeli odbraniti od napadača, kombiniranim otporom s mora i kopna. Ovaj poraz zaustavio je moguću otomansku invaziju na talijanski poluotok i upad u Zapadnu Europu.

Nakon pobjede nad Otomanskim snagama 1480. god. Viteški veliki magistar , Fabrizio Del Carreto, poduzeo je radove na jačanju obrambenih zidova što je trajalo nekoliko decenija. U vrijeme njegove smrti 1521. god. Rodos je bio najbolje utvrđena kršćanska utvrda. Iz luke grada Rodosa poduzimani su pomorski napadi na trgovačke brodove muslimanskih trgovaca. To je tako trajalo do 1522. god. kada je novi turski sultan Sulejman Veličanstveni poduzeo drugu opsadu Rodosa 1522.. Vitezovi sa Rodosa pružili su dugotrajni i grčeviti otpor napadačima, ipak 1. siječnja 1523. godine posljednji Vitezovi sa Rodosa napustili su grad i prepustili ga otomanskoj kontroli.

Razdoblje Otomanske uprave[uredi VE | uredi]

Nova turska vlast gradila je nove zgrade, mošeje, javne kupelji i palače za svoje dostojnike. Grčko stanovništvo je iseljavano iz prostora utvrđenog grada ( citadele) u predgrađa a na njihovo mjesto doseljavani su Turci. Za vrijeme Otomanske vlasti Rodos je izgubio svoj kozmopolitski karakter. Grad je postao lokalno trgovište za poljoprivredne proizvoda sa otoka i obližnjeg arhipelaga.

Vremenom kako se učvršćivala vlast, otomanskih vlasti oni su isto tako pretvarali brojne kršćanske objekte u islamske mošeje ili im davale obilježja drugačije - islamske kulture. Najbolji primjeri ovakve nove adaptacije starijih objekata su dogradnja kupaona (obično u stražnjem dijelu kuće) i dogradnja zatvorenih drvenih balkona (čardaka). Ipak ovakve nove adaptacije starijih objekata su očuvale mnoge stare objekte u vrlo dobrom stanju do današnjeg dana.

Razdoblje talijanske uprave[uredi VE | uredi]

1912. god. Talijanska vojska zaposjela je otok Rod, kao i ostale otoke Dodekaneza, i uspostavila talijansku koloniju poznatu pod imenom - Isole Italiane dell'Egeo, 1923. god.[3]

Talijani su porušili kuće koje su izgrađene oko zidina grada za vrijeme otomanske vlasti[3] Italijani su jako poradili na očuvanju i rekonstrukciji onog što je preostalo iz vremena Vitezova sa Rodosa a rušili su ono što je izgrađeno od strane otomanske vlasti. On su vrlo pažljivo i temeljito rekonstruirali Palaču Velikog viteškog magistra Rodosa.[3] Dapače, osnovali su jedan Institut koji je trebao raditi na izučavanju povijesti i kulture ove regije, i tako pomoći podizanju moderne infrastrukture na otocima.[3]

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Demografska kretanja[uredi VE | uredi]

I grad i otok imaju stalni porast stanovništva, službeno grad ima oko 54 000 stanovnika, ali neslužbeno se procjenjuje da grad Rodos ima između 75 000 - 80 000 stanovnika. Ovo je i stoga što mnogi stalni stanovnici Rodosa, navode kao mjesta svog trajnog boravišta svoja mjesta rođenja.

Godina Stanovništvo Promjene +/-
1951 24,280 -
1961 28,119 +3,839
1971 33,100 +4,981
1981 41,425 +8,325
1991 43,558 +2,133
2001 53,709 +10,151

Konzulati[uredi VE | uredi]

Grad Rodos ima velik broj stranih konzulata[4]

Zbratimljeni gradovi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 History of Rhodes: Classical Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr (2007). pristupljeno 2007-03-31
  2. History of Rhodes: Roman Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr (2007). pristupljeno 2007-03-31
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 History of Rhodes: Italian Period. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr (2007). pristupljeno 2007-03-31
  4. Tourists Information: Foreign States Consulates. Municipality of Rhodes. www.rhodes.gr (2006). pristupljeno 2007-03-31

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]