Roh Moo-hyun

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Roh Moo-hyun
Roh Moo-hyun
16. predsjednik Južne Koreje
u službi
25. veljače 2003. – 25. veljače 2008.
Premijer(i) Goh Kun
Lee Hae Chan
Han Myung-sook
Han Duck-soo
Prethodnik Kim Dae-jung
Nasljednik Lee Myung-bak
Rođenje
Politička stranka Naša otvorena stranka
(2003. - 2007.)
Milenijska demokratska stranka
(1997. - 2003.)
Demokratska stranka
(1990. - 1997.)
Ujedinjena demokratska stranka
(1988. - 1990.)
Supruga Kwon Yang-sook

Roh Moo-Hyun (1. rujna 1946. - 23. svibnja 2009.), južnokorejski političar i državnik, 16. predsjednik Južne Koreje.

Rodio se u malom mjestu blizu Busana na jugoistoku zemlje.Školovao se i završio osnovnu i srednju školu. Nikad nije pohađao fakultet. Već u 14. godini 1960. pobunio se protiv obveznih eseja koji su slavili tadašnjeg predsjednika Singmana Rheea. Protivio se svakoj autoritarnoj vlasti, te je bio jedan od vođa pobunjenika protiv generala Parka, ali i u ostalim režimima je vidio prijetnju. Po zanimanju je bio odvjetnik za ljudska prava prije nego je otišao u politiku.

Sudjelovao je u radu Narodne Skupštine, ali je prozivao vlast za nesposobnost i korupciju. Nekoliko puta dobivao je i gubio mjesto u Skupštini. Natjecao se i za druge političke funkcije, ali je redovito gubio. Jedan od njegovih protivnika bio je sadašnji predsjednik Lee Myung-bak. Kim Young-sam, prvi civilni predsjednik, pozvao ga je u vladu, ali se s njim vrlo brzo posvadio. Jedno vrijeme nije mu bio drag ni Kim Dae-jung, ali ga je podržao na izborima 1997. kada se Kim popeo na vlast. Nakon njegovog mandata, Roh je simbolizirao promjenu, a njegov program osobito se svidio mladima koji su ga doveli na vlast. 25. veljače 2003. Roh je pobijedio na izborima. Razlika je bila samo 2% glasova. Međutim, Roh je vrlo brzo razočarao "generaciju 386".(rođeni 1960-ih, studirali 1980-ih, a bili u 30-ima kada je termin skovan) Nezaposlenost je rasla, osobito među mladima, strani kapital je pobjegao, a popularnost mu je drastično padala. U pet godina vladsti promijenio je isto toliko premijera. Imao je i niz gafova.Poslao je korejske vojnike u Irak na zahtjev SAD-a, iako su ga smatrali anti-Amerikancem. Imao je nezavidne diplomatske odnose s Japanom. Njegova uprava konstantno je bila optuživana za korupciju i nesposobnost vođenja ekonomije. 12. ožujka 2004. parlament ga je opozvao, ali je već 14. svibnja vraćen na položaj. No, nakon ponovnog ustoličenja, on nije promijenio svoju politiku. Optužen je za podmićivanje i primanje 6 milijuna dolara mita nakon silaska s vlasti.

Osramoćen i odbačen, povukao se u rodno selo i u 62. godini počinio samoubojstvo. Iza sebe je ostavio ženu i sina. Bio je posrnuli katolik.