Rokselana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hürrem
Tizian 123.jpg
Hürrem, portret iz 1550.
sultanija Osmanskog Carstva
Suprug Sulejman Veličanstveni
Djeca
Mehmet, Mihrimah, Selim II., Bajazit, Abdullah i Džihangir
Rođen 1506.
Preminuo 15. travnja 1558. (52 godine)
Vjera pravoslavlje / islam

Rokselana odnosno Hürrem (perz. خرم, tur. Hürrem, hurem — nasmijana, vesela); također i Sultannem Hürrem ili Hurem; rođena kao kršćanka Aleksandra Anastasija Lisovska (Ukrajina, Rohatyn, 1506.-1558. Carigrad, Osmansko Carstvo); je bila sultanija Osmanskog Carstva ukrajinskog porijekla, omiljena sultanija i jedina oslobođena žena osmanskog sultana Sulejmana I..

Također je bila poznata kao Rokselana (prema turkijskom "Ruslana": u prijevodu "Rus'ka žena"), zatim kao Rus'ka (stari naziv koji se odnosi na Ukrajinku), Ruzijak i Rosa. Rokselana je u turskoj povijesti ostala jedna od nacijenjenijih povijesnih ličnosti; osim što se izborila za svoju slobodu i ravnopravnost, utjecala je kao žena na kulturnu, socijalnu i vanjsku politiku Osmanskog Carstva što do tada nikada nije bilo zabilježeno.

Biografija[uredi VE | uredi]

Prema određenim istraživanjima[kojim?], sultanija Haseki Hurem je rođena u zapadnoj Ukrajini 1506. godine, u gradu Rohatynu, kao kršćanka Oleksandra Anastasija Lisovska. Oleksandra je ukrajinska verzija imena Aleksandra. Njezin otac je bio ukrajinski svećenik što se odrazilo na njezino snažno kršćansko uvjerenje te preobraćenje koje se prema svemu sudeći izvršilo samo službeno. Oteta u jednom od pohoda Krimskih Tatara, nakon čega je sa svojih 15 godina prebačena na poluotok Krim, odakle je prodana kao ropkinja te poslana u Istanbul.


Dolazak na dvor[uredi VE | uredi]

Ibrahim Paša (1493.1536.) je, iz zahvalnosti, svom prijatelju sultanu Sulejmanu I. poklonio mladu Rokselanu. Ona se našla u haremu koji je obuhvaćao oko 300 robinja. Rokselana, koja je imala vatreno crvenu kosu, opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, živahna i vesela, rado se smijala i šalila.

Kao i sve mlade haremske dame, ona je u početku dobijala lekcije turskog jezika i islama. Učila je čitanje i pisanje, sastavljanje nježnih ljubavnih pisama, šivanje i pletenje, pjevanje, ples, sviranje jednog glazbenog instrumenta, pa i vježbanje ljupkog i gracioznog hoda. Neobično lijepe i zanosne robinje, koje su imale šanse da postanu sultansultanove konkubine, učene su još i erotskim vještinama. Dvanaest najatraktivnijih i najtalentiranijih robinja su bile određene kao „gedikli“, to jest sultanove sobarice, koje su imale obavezu da oblače sultana, da ga kupaju i snabdjevaju ukusnim jelom. Kao moguće gošće u sultanovoj postelji mogle su također postati njegove miljenice, „ikbal“. U slučaju da su ostale trudne i rodile djecu svom gospodaru, dobile su počasno zvanje sultanske „konkubine“ ili „kadine“.

Rokselani nije bilo teško da privuče Sulejmanovu pažnju. Uostalom, njena karizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo dobila ime „Hürrem“ (nasmijana). Nije dugo trebalo da postane i sultanova ljubavnica. Pošto nije služila samo za seksualno zadovoljavanje i kao majka mogućih nasljednika, nego se pokazala i kao dobar sugovornik i iskrena prijateljica, pa čak i kao životna suputnica. Sulejman je bio oduševljen Ibrahimovim poklonom. S Hürrem je mogao pisati pjesme ili voditi političke diskusije. Hürrem je uz to bila u stanju da mu daje dobre savjete i imala je razumjevanja za njegove strahove koje je jedino njoj mogao priznati. Hürrem je bila u stanju, kao njegov prijatelj Ibrahim, da svojom veselošću otjera Sulejmanovu melankoliju. Sulejman je tako sve češće odlazio Hürrem i zanemarivao svoju glavnu ženu Mahidevran († 1580., porijeklom iz Albanije), koja je nosila nadimak Gülbahar „proljetni cvijet“ i koja mu je rodila četvoro djece, od kojih je samo sin Mustafa ostao živ.

Život na dvoru[uredi VE | uredi]

U to vrijeme u Sulejmanovom haremu nije baš vladao mir. Mletački (venecijanski) poslanik Pietro Bragadino obavestio je senat svoje republike u tajnoj depeši o jednoj gruboj raspravi između prve i druge sultanije, između Mahidevran Gülbahar i Hűrrem, u kojoj je prva drugoj čupala kosu i izgrebala lice. Sulejman je na to smjenio svog najstarijeg sina Mustafu, te ga poslao u Manisu za namjesnika tog grada u zapadnoj Anatoliji, koji je time bio dovoljno udaljen od centra moći. Njegova majka Mahidevran je shodno osmanskom protokolu morala putovati s njim.

Od tada je Sulejman bio zajedno samo s Hürrem. Svoje druge robinje je vremenom poudavao za svoje paše. Nastojao je ispuniti Hürrem sve želje i bio je spreman da oženiti ju, odnosno da je proglasiti ju sultanijom, što se za nekih 130 godina nije desilo kod osmanskih sultana. Godine 1530. bila je raskošna svadba, koju je Englez Sir George Yang komentirao: „Ove nedjelje se u gradu desio jedan sasvim izvanredan događaj, koji je dosad nespomenut u povijesti Carstva. Veliki gospodar Sulejman je jednu ukrajinsku robinju s Krima, neku Hürrem, načinio svojom caricom, i bješe bogato slavlje. Ceremonija je održana u saraju (dvoru) i veselje je prešlo sve do sada poznate mjere. Velike ulice bjehu noću osvetljene i bilo je mnogo glazbe, i gozbe je bilo dosta za sve ljude. Kuće su ukrašene cvjećem, i svuda su donjeti ležajevi u kojima ljudi satima sjedili na svoje veliko zadovoljstvo. U starom hipodromu je podignuta velika tribina na kojoj su mjesta za caricu i njene dame ograđene zlatnom ogradom. Tu su carica i njen dvor prisustovali jednom raskošnim turniru, u kome su učestovali kršćanski i muslimanski jahači, zatim akrobati i mađioničari, i jedna procesija divljih zvjeri i žirafa, čiji su dugi vratovi doskoro dodirivali samo nebo... Ljudi mnogo govore o svadbi i niko ne može da kaže šta ona u stvari znači.“

Obitelj[uredi VE | uredi]

Nakon svog uspona na osmanskom dvoru, Hürrem je u Europi postala poznatija kao Rokselana (Ruslana). Sa sultanom Sulejmanom I. je imala šestero djece: Mehmed (1521 — 1543), Mihrimah (1522 — 1578), Abdullah (1522 - 1524) Selim (1524. — 1574), Bajazit (1525 — 1561) i Džihangir (1531 — 1553). Svi sinovi osim Selima koji će naslijediti oca, boležljivog Džihangira i Abdullaha koji je umro još kao dijete, poginuli su u borbi za sultanov tron. Neke činjenice upućuju da je Sulejman najviše simpatizirao svoju kćer Mihrimah.


Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]