Roman Veliki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Susret Papinog izaslanika i kneza Romana Mstislaviča, autor: Nikolaj Nevrev (1875.)

Roman Veliki ili Roman Mstislavič (ukr. Роман Мстиславич); (1152.-1205.); je srednjovjekovni ukrajinski knez koji je ukupno politički predvodio četiri staroruska središta; ono novgorodsko (1168.-1170.), vladimir-volinjsko (1170.-1187., 1188.), galičko (1188., 1199.) i glavno kijevsko. Roman je bio sin kijevskog kneza Mstislava II. Izjalsaviča i poljske kneginje Agnes. Najveću slavu i priznanje stekao je kroz niz uspješnih borbi sa Kumanima u razdoblju između 1197. i 1204. godine te kroz uspješno oslobođenje Kijeva. Ti vojni, ali i pojedini politički uspjesi donijeli su mu opisni naziv «Roman Veliki». Osnovao je srednjovjekovnu dinastiju Romanoviče.[1]

Politička uloga

Nakon što je u zapadnoj kneževini Galiciji izumrla dinastijska grana Rostislavič iz kijevske dinastije Rurik, knez Roman Mstislavič[2] je 1199. objedinio Galičku i Vladimir-Volinjsku kneževinu u jednu državu pod svojim vodstvom odnosno stvara Galičko-Volinjsku državu (rut. Галицько-Волинське королівство) ili Galičko-Volinjsku Rus'.[3] Knez Roman Mstislavič počeo je graditi bliske odnose s Nijemcima te se žestoko borio protiv Kumana na istočnim granicama ukrajinske države. Nakon što je neočekivano ubijen u borbi s vojskom poljskog plemstva 1205. iza sebe je ostavio dva sina Danila i Vasiljka, koji su bili djeca i nisu odmah mogli preuzeti vodstvo države. Uz pomoć i intervenciju rođaka kneza Mstislava Hrabrog iz Novgoroda, sinovi Romana stasaju u nestabilnim političkim odnosima i preuzimaju nasljedstvo 1219. godine.

Izvori

Vanjske poveznice