Rudolf Serkin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rudolf Serkin
Rođen/a 28. ožujka 1903.
Umro/umrla 8. svibnja 1991.
Guildford, država Vermont, SAD
Žanr/ovi komorna glazba, koncertna glazba
Zanimanje instrumentalist, pijanist
Instrument klavir
Djelatno razdoblje 1915-1988
Producentska kuća EMI, CBS, Deutsche Grammophon
Nagrade
Grammy Award za komornu glazbu (s Mstislavom Rostropovičem
Značajni instrumenti
klavir

Rudolf Serkin (Cheb, 28. ožujka 1903. - Guildford, 8. svibnja 1991.) bio je austrijski, pa američki pijanist ruskoga židovskog porijekla.

Životopis[uredi VE | uredi]

Počeci[uredi VE | uredi]

Rođen je u Chebu, u siromašnoj obitelji izbjegloga ruskog pjevača M. Sërkina (Sjorkina), koja se 1912. preselila u Beč.

Rano se pokazao njegov pijanistički talent, pa je kao »čudo od djeteta« debitirao kao solist s Bečkom filharmonijom 1915 izvevši Mendelssohnov Koncert za klavir i orkestar u g-molu op. 25. U to je doba učio klavir u Richarda Roberta a skladanje u Josepha Marxa i Arnolda Schönberga. Stoga se Serkin glazbeno formirao u duhu austrijske glazbene tradicije i prakse.

Njemačka[uredi VE | uredi]

Kao 17-godišnjak u Berlinu upoznao je Adolfa Buscha s kojim je ostvario prijateljsko i umjetničko jedinstvo. Nastupao je uz gudački Busch-Quartett (a kasnije je s njime i bratom Hermannom Buschom formirao Busch-Serkin-Trio).

Budući da je Busch od 1926. radio u Baselu, 1927. je i Serkin otišao za njim u Švicarsku, te su nastupali po Europi i kao duo. Zajedno su 1931. u Londonu za EMI, u njezinu studiju na adresi Abbey Road, snimili svoje od tada glasovite interpretacije Beethovenovih, Bachovih i Schubertovih djela.

SAD[uredi VE | uredi]

Serkina su, kao Židova, pogodili 1933. nacistički rasni zakoni, koji su židovskim umjetnicima zabranili javne nastupe. Doduše, Hermann Göring je Serkinu ponudio povlašten položaj u odnos spram drugih Židova, ali je Serkin radije odabrao dragovoljno izgnanstvo. Otišao je i Adolf Busch, koji nije bio Židov. Serkin se 1939. stalno naselio u Sjedinjenim Državama Amerike, gdje je već ranije nastupao: 1933. i 1934. bio je solist na Coolidgeovu Festivalu u Washingtonu uz pratnju Newyorške filharmonije pod ravnanjem Artura Toscaninija, također bjegunca pred fašizmom, a 1937. je održao svoj prvi solistički koncert u newyorškome Carnegie Hallu. Nastupao je sve do 1988. Ostavio je za sobom niz izvrsnih snimaka glazbe za klavir, ponajprije Mozartove i Beethovenove. Osobito je na glasu izbor iz Mozartovih koncerata za klavir i orkestar uz London Symphony Orchestra, pod ravnanjem Claudija Abbada.

Pedagoški rad[uredi VE | uredi]

Od 1939. predavao je glasovir na Curtis Instituteu u Philadelphiji dal 1939, gdje je bio i ravnatelj od 1968. do 1977.

Zahedno s Pablom Casalsom vodio je Marlboro Music School and Festival , nastavivši tako rad koji je započeo Adolf Busch utemeljivši Marlboro Music School nedugo prije svoje smrti, kako bi razvio interes za komornu glazbu u Sjedinjenim Državama Amerike.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Otac je pijanista Petera Serkina.

Kurioziteti[uredi VE | uredi]

  • Njemački naziv Cheba je Eger, pa se zbog homonimije stoga ponegdje pogrešno navodi da je Serkin rođen u madžarskom gradu Egeru.
  • Serkin se 1920. doselio živjeti s obitelji Busch, gdje je bila i 3-godišnja sestra dvojice glazbenika Irene, s kojom se oženio 15 godina kasnije.


Glavni snimci[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Grammy Award za interprete komorne glazbe:

Mstislav Rostropovič i Rudolf Serkin, za Brahmsove sonate za violončelo i klavir u e-molu, op. 38 i u F-duru, op. 99.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Jitka Chmelíková: Maestro Rudolf Serkin. Katalog Muzeja u Chebu, Cheb 2003 (na češkome).
  • Stephen Lehmann and Marion Faber: Rudolf Serkin. A Life Oxford University Press, New York 2002, ISBN 978-0-19-513046-1.

Poveznice[uredi VE | uredi]