Rudolf Vimer

Izvor: Wikipedija
Rudolf Vimer
Rođen 21. ožujka 1863.
Bjelovar
Umro 28. listopada 1933.
Zagreb
Zaređen 1885.
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima
 
Polje Teologija (biblijska teologija i egzegeza)
Filologija
Institucija Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poznat po Isus Krist: život našeg Spasitelja,
Život svetoga Pavla
Portal o životopisima

Rudolf Vimer (Bjelovar, 21. ožujka 1863.Zagreb, 28. listopada 1933.) bio je hrvatski katolički svećenik, istaknuti bibličar, rektor Sveučilišta u Zagrebu, teološki pisac i dobrotvor.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Obitelj i školovanje[uredi | uredi kôd]

Rodio se kao deveto dijete u bjelovarskoj obitelji austrijskog porijekla. Njegova majka imala je brata svećenika, koji mu je pomogao u školovanju. Osnovnu školu završio je u Bjelovaru, a kao pitomac Nadbiskupijskog sjemeništa u Zagrebu završio je gimnaziju s odličnim uspjehom. Bogoslovne nauke je studirao u Zagrebu, a završio ih je na bečkom Pazmaneju (Collegium Pazmanianum). Zaređen je za svećenika vrlo mlad s 22 godine i služio je svoju mladu misu u Bjelovaru 1885. u župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.

Pastoralna služba[uredi | uredi kôd]

Službovao je kao kapelan u Karlovcu, a zatim u Zagrebu, u župi sv. Petra. Istovremeno je bio prefekt u Nadbiskupijskom sjemeništu i vjeroučitelj u osnovnim školama. Od godine 1890. vjeroučitelj je na Gornjogradskoj gimnaziji te dugogodišnji prefekt u Plemićkom konviktu.

Znanstveni i spisateljski rad[uredi | uredi kôd]

Nakon doktorata iz bogoslovije u Beču 1892. godine imenovan je docentom Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu na katedri za orijentalne jezike (arapski, sirijski i kaldejski). Godine 1895. stipendijom Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije odlazi na znanstveno putovanje po zemljama Bliskog istoka. Putovao je po Palestini, Siriji i Egiptu i sudjelovao u ekspediciji na brdo Sinaj.

Postao je redovni profesor uvodnih znanosti u Novi zavjet i tumačenja Sv.pisma na Bogoslovnom fakultetu. Zbog svog ugleda kao znanstvenik bio je dekan tog fakulteta, rektor Zagrebačkog sveučilišta (1900./1901.) te dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Poznavao je većinu europskih jezika te latinski, grčki i orijentalne jezike. Obišao je najveće knjižnice Europe i Bliskog istoka.

Vimer je u svoje doba bio najučeniji svećenik Zagrebačke nadbiskupije, vrlo revan u svojim svećeničkim dužnostima i omiljen među vjernicima. Bio je i plodan pisac biblijske tematike. Napisao je najbolji hrvatski životopis Isusa Krista u tri knjige te Život svetoga Pavla.

Dobrotvor[uredi | uredi kôd]

Poznat je i kao veliki dobrotvor. Pomagao je sirotinju, humanitarne i kulturne institucije, a svoju bogatu knjižnicu darovao je Bogoslovnom fakultetu. U starosti, ostavio je sto tisuća austrijskih kruna s namjerom da se u Bjelovaru izgradi franjevački samostan, što je i ostvareno. Umro je u Zagrebu 1933. godine i sahranjen je u zajedničkoj kaptolskoj grobnici na Mirogoju.

Djela[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

  • Uvod u svete knjige Novoga zavjeta (1903.)
  • Život svetoga Pavla (1907.)
  • Muka Gospodina našega Isusa Krista (1910.)
  • Istočni običaji i Sveto Pismo (niz članaka u Bogoslovskoj smotri, 1911. – 1913.)[1]
  • Isus Krist: život našeg Spasitelja (I–III, 1925. – 27.)

Spomen[uredi | uredi kôd]

U crkvi sv. Antuna Padovanskog i franjevačkom samostanu u Bjelovaru postavljena mu je spomen-ploča, kao utemeljitelju samostana.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. poveznica (pristupljeno 28. studenog 2012.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta