Russellov čajnik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
dio serije čija je tema
ateizam
"αθεοι" (atheoi), grčki izraz za "bezbožnike", pojavljuje se u Poslanici Efežanima zapisanoj na papirusu iz trećeg stoljeća poznatom kao "papirus 46"
koncepti
antiteizam · ateizam i religija · implicitni i eksplicitni ateizam · kritika ateizma · negativni i pozitivni ateizam
povijest
državni ateizam · novi ateizam · povijest ateizma
argumenti za ateizam
argumenti protiv Božje egzistencije · argument inkompatibilnih svojstava · argument inkonzistentnih otkrivenja · argument nevjerovanja · argument oskudna dizajna · argument slobodne volje · ateistova oklada · Bog praznina · gambit ultimativna boeinga 747 · Hitchensova britva · paradoks omnipotencije · problem pakla · problem zla · Russellov čajnik · sudbina neukih · teološki nonkognitivizam · zaborav
ljudi
demografija · diskriminacija/progon ateista · istaknuti ateisti
srodni koncepti
agnosticizam
agnostički teizam · agnostički ateizam · ignosticizam · apateizam · slabi agnosticizam · jaki agnosticizam · popis agnostika
ireligija
antiklerikalizam · antireligija · kritika religije · parodija religije · postteizam · slobodoumlje · Zaklada za slobodu od religije
naturalizam
humanistički · metafizički · metodološki · religijski
sekularizam
sekularnost · sekularni humanizam · sekularističke organizacije
Atheism template.svg kategorija ateizam
v · r · u

Russellov čajnik, poznat i kao "nebeski" ili "kozmički čajnik" je analogija filozofa Bertranda Russella koja ima za cilj slikovito objasniti stav da teret filozofskog dokaza uvijek leži na osobi koja iznosi znanstveno neopovrgljivu tvrdnju, a ne na osobi koja istu tvrdnju niječe. Russell je, naime, objasnio da ako on iznese tvrdnju da se negdje u svemiru nalazi porculanski čajnik u orbiti oko Sunca, bilo bi apsurdno očekivati od drugih osoba da mu vjeruju samo zato jer nitko ne može dokazati da je on u krivu. Na njemu je teret da iznese dokaze glede postojanja tog čajnika. Ovu analogiju često koriste skeptici glede religijskih tvrdnji. Ateisti tvrde da je teret dokaza postojanja Boga uvijek na vjerniku, nikako na osobi koja to postojanje niječe.

Russellov argument[uredi VE | uredi]

Ovu je analogiju Russell naveo u članku "Ima li Boga?" ("Is there a God?"), kojeg je predao časopisu Illustrated 1952., ali članak nikad nije objavljen:

Wikicitati „Mnogi pravovjerni ljudi smatraju kako je posao skeptika da obore usvojene dogme, a ne dogmatika da ih dokažu. Ovo je, naravno, greška. Ako bih rekao da porculanski čajnik kruži eliptičnom putanjom oko Sunca, između Zemlje i Marsa, nitko ne bi mogao osporiti moju tvrdnju, pod uvjetom da pažljivo napomenem kako je čajnik tako malen da se ne može vidjeti ni pomoću najmoćnijih teleskopa. Ako nadalje kažem da je, s obzirom na to da moju tvrdnju nitko ne može osporiti, nedopustivo da ljudski razum u nju sumnja, s pravom bi se moglo reći da govorim besmislice. Međutim, ako bi postojanje ovakvog čajnika bilo potvrđeno u drevnim knjigama, ako bi se svake nedjelje slavio kao sveti predmet i ideja o njemu utiskivala u umove djece u školama, oklijevanje u vjerovanju u postojanje takvog predmeta postalo bi znak ekscentričnosti, a sumnjivac bi privukao pažnju psihijatra u doba prosvjetiteljstva ili inkvizicije u ranijim vremenima.[1]
()

Russell je dodatno elaborirao analogiju čajnika 1958. kao razlog vlastitog ateizma:

Wikicitati „Trebao bi sebe nazivati agnostikom, ali u praktičnom smislu ja sam ateist. Ne vjerujem da je postojanje kršćanskog Boga vjerojatnije od postojanja bogova iz Olimpa ili Valhalle. Uzmimo drugi slikoviti primjer: nitko ne može dokazati da u eliptičnoj orbiti između Zemlje i Marsa ne kruži porculanski čajnik, ali nitko ne misli da je to dovoljno vjerojatan argument da se uzme u obzir u praksi. Ja mislim da je kršćanski Bog isto tako nevjerojatan.[2]
()

Parodije[uredi VE | uredi]

Ideja Russellovog čajnika preuzeta je u eksplicitnijem obliku parodijskih religija kao što su Nevidljivi ružičasti jednorog i Leteće špageti čudovište.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]