Russellov čajnik

Izvor: Wikipedija

Russellov čajnik, poznat i kao "nebeski" ili "kozmički čajnik" je analogija filozofa Bertranda Russella koja ima za cilj slikovito objasniti stav da teret filozofskog dokaza uvijek leži na osobi koja iznosi znanstveno neopovrgljivu tvrdnju, a ne na osobi koja istu tvrdnju niječe. Russell je, naime, objasnio da ako on iznese tvrdnju da se negdje u svemiru nalazi porculanski čajnik u orbiti oko Sunca, bilo bi apsurdno očekivati od drugih osoba da mu vjeruju samo zato što nitko ne može dokazati da je on u krivu. Na njemu je teret da iznese dokaze glede postojanja tog čajnika. Ovu analogiju često koriste skeptici glede religijskih tvrdnji. Ateisti tvrde da je teret dokaza postojanja Boga uvijek na vjerniku, nikako na osobi koja to postojanje niječe.

Russellov argument[uredi | uredi kôd]

Ovu je analogiju Russell naveo u članku "Ima li Boga?" ("Is there a God?"), kojeg je predao časopisu Illustrated 1952., ali članak nikad nije objavljen:

Wikicitati »Mnogi pravovjerni ljudi smatraju kako je posao skeptika da obore usvojene dogme, a ne dogmatika da ih dokažu. Ovo je, naravno, greška. Ako bih rekao da porculanski čajnik kruži eliptičnom putanjom oko Sunca, između Zemlje i Marsa, nitko ne bi mogao osporiti moju tvrdnju, pod uvjetom da pažljivo napomenem kako je čajnik tako malen da se ne može vidjeti ni pomoću najmoćnijih teleskopa. Ako nadalje kažem da je, s obzirom na to da moju tvrdnju nitko ne može osporiti, nedopustivo da ljudski razum u nju sumnja, s pravom bi se moglo reći da govorim besmislice. Međutim, ako bi postojanje ovakvog čajnika bilo potvrđeno u drevnim knjigama, ako bi se svake nedjelje slavio kao sveti predmet i ideja o njemu utiskivala u umove djece u školama, oklijevanje u vjerovanju u postojanje takvog predmeta postalo bi znak ekscentričnosti, a sumnjivac bi privukao pažnju psihijatra u doba prosvjetiteljstva ili inkvizicije u ranijim vremenima.[1]«

Russell je dodatno elaborirao analogiju čajnika 1958. kao razlog vlastitog ateizma:

Wikicitati »Trebao bi sebe nazivati agnostikom, ali u praktičnom smislu ja sam ateist. Ne vjerujem da je postojanje kršćanskog Boga vjerojatnije od postojanja bogova iz Olimpa ili Valhalle. Uzmimo drugi slikoviti primjer: nitko ne može dokazati da u eliptičnoj orbiti između Zemlje i Marsa ne kruži porculanski čajnik, ali nitko ne misli da je to dovoljno vjerojatan argument da se uzme u obzir u praksi. Ja mislim da je kršćanski Bog isto tako nevjerojatan.[2]«

Parodije[uredi | uredi kôd]

Ideja Russellovog čajnika preuzeta je u eksplicitnijem obliku parodijskih religija kao što su Nevidljivi ružičasti jednorog i Leteće špageti čudovište.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Bertrand Russell: Is There a God?
  2. Garvey, Brian. 2010. Absence of evidence, evidence of absence, and the atheist's teapot (PDF). Ars Disputandi. svezak 10.: str. 9. – 22.
  3. Wolf, Gary. 14. studenoga 2006. The Church of the Non-Believers. Wired News