SM UB-8
| Karijera (Njemačko Carstvo) | 
|
|---|---|
| Ime: | UB-8 |
| Naručena: | 15. listopada 1914.[1] |
| Brodogradilište: | Germaniawerft, Kiel[2] |
| Broj gradnje: | 246[1] |
| Kobilica položena: | 4. prosinca 1914.[1] |
| Porinuta: | travanj 1915.[3] |
| Stavljena u službu: | 23. travnja 1915.[1] |
| Sudbina: | prodana Bugarskoj 25. svibnja 1916.[1] |
| Zapis o službi | |
| Dio: | Njemačke carske mornarice
|
| Zapovjednici: |
|
| Operacije: | 14 patrola[1] |
| Pobjede: | |
| Karijera (Bugarska) | 
|
| Ime: | Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18) |
| Stečena: | kupljena 25. svibnja 1916. |
| Stavljena u službu: | 25. svibnja 1916. |
| Sudbina: | predala se Francuskoj, rastavljena u Bizerti u kolovozu 1921. |
| Zapis o službi | |
| Dio: | Bugarske ratne mornarice |
| Zapovjednici: |
|
| Opće karakteristike | |
| Klasa i tip: | njemačka podmornica tipa UB I |
| Deplasman: | 127 t (140 kratkih tona) na površini[2] 142 t (157 kratkih tona) ispod površine |
| Dužina: | 28,09 m[5] |
| Širina: | 3,20 m[5] |
| Gaz: | 3,00 m[5] |
| Pogon: | 1 propelersko vratilo 1 Daimlerov 4-cilindrični dizelski motor, 60 bhp (45 kW)[5] 1 Siemens-Schuckertov električni motor, 120 shp (89 kW)[5] |
| Brzina: | 6,47 čvorova (11,98 km/h) na površini[2] 5,51 čvorova (10,20 km/h) ispod površine |
| Doplov: | 1 650 nautičkih milja @ 5 čvorova na površini (3 060 km @ 9,3 km/h)[5] 45 nautičkih milja @ 4 čvora ispod površine (83 km @ 7,4 km/h)[5] |
| Testirana dubina: | 50 metara[5] |
| Posada: | 14[5] |
| Naoružanje: | 2 pramčane torpedne cijevi od po 45 cm[5] 2 torpeda 1 strojnica od 8 mm |
| Bilješke: | vrijeme urona 33 sekunde[5] |
SM UB-8 bio je njemačka podmornica ili U-Boot tipa UB I u Njemačkoj carskoj mornarici (njem. Kaiserliche Marine) tijekom Prvoga svjetskog rata. Prodan je Bugarskoj 1916. godine i preimenovan u Podvodnik No. 18 (bug. Пoдвoдник №18), te je postao prva bugarska podmornica u povijesti.[4]
UB-8 bio je naručen u listopadu 1914. godine, a položen je u brodogradilištu AG Wesera u Bremenu u studenome. UB-8 bio je nešto kraći od 28 metara duljine i deplasmana između 127 i 141 metričkih tona (140 i 155 kratkih tona) ovisno o tome je li nalazio na površini ili ispod nje. Nosio je dva torpeda u svojim dvjema pramčanim torpednim cijevima, a također je bio naoružan s palubnim strojnicama. UB-8 bio je originalno jedan od para brodova UB I poslanih Austrougarskoj ratnoj mornarici radi zamjene austrijskoga para poslanog na Dardanele, pa je razlomljen u sekcije i prevezen željeznicom do Pule u ožujku 1915. na sastavljanje. Porinut je i stavljen u službu kao SM UB-8 u Njemačkoj carskoj mornarici u travnju kad su Austrijanci odbili sporazum.[Note 1]
Iako nakratko dio flotile Pole pri stavljanju u službu, UB-8 proveo je većinu svoje njemačke karijere patrolirajući Crnim morem kao dio flotile Konstantinopela. U-boot je potopio dva broda. Jednog od njih, SS Meriona, Britanski admiralitet maskirao je u bojnu krstaricu Kraljevske ratne mornarice kao dijela lažne operacije. U listopadu je pomogao odagnati rusko bombardiranje Bugarske.
U svibnju 1916. godine podmornica je prebačena u Bugarsku ratnu mornaricu kao Podvodnik No. 18 i stavljena u službu u ceremoniji kojoj je nazočio krunski princ Boris i princ Kiril. U Bugarskoj službi podmornica je patrolirala bugarskom crnomorskom obalom i u nekoliko prilika susretala se s ruskim plovilima. Nakon što je rat završio podmornica se predala Francuskoj u veljači 1919. godine i izrezana je u Bizerti u kolovozu 1921.
Dizajn i konstrukcija[uredi | uredi kôd]
Njemačka karijera[uredi | uredi kôd]
U ranoj 1916. godini UB-7 i UB-8 još su uvijek kružili Crnim morem izvan Varne.[6] Nijemci nisu imali dobru sreću na Crnom moru što nije imalo prioriteta za njih.[6] Bugari, koji su uvidjeli vrijednost podmornica u odbijanju ruskih napada, započeli su pregovore o kupnji UB-7 i UB-8.[7] Bugarski mornari su vježbali u paru brodova, a tehničari su poslani u Kiel na obuku u tamošnju njemačku podmorničku školu.[4][8] Prijenos UB-8 Bugarskoj ratnoj mornarici zbio se 25. svibnja 1916. godine,[4] no zbog neobjavljenih razloga u izvorima UB-7 ostala je pod njemačkom zastavom.[7]
Bugarska karijera[uredi | uredi kôd]
Potpoljeni ili oštećeni brodovi[uredi | uredi kôd]
| Datum | Ime | Tonaža | Nacionalnost |
|---|---|---|---|
| 29. svibnja 1915. | Merion | 19.380 | britanska |
| 30. srpnja 1915. | Peter Melnikoff | 1.265 | ruska |
| Ukupno: | 20.645 |
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ "SM" označava "Seiner Majestät" (hrv. Njegovo Veličanstvo), a zajedno s U za Unterseeboot moglo bi se prevesti kao podmornica Njegova Veličanstva.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h i Helgason, Guðmundur. WWI U-boats: UB-8. U-Boat War in World War I. Uboat.net. Pristupljeno 19. veljače 2009.
- ↑ a b c Tarrant, str. 172.
- ↑ ""6104979" (UB-8)" (potrebna pretplata). Miramar Ship Index. R.B. Haworth. Preuzeto 5. travnja 2009.
- ↑ a b c d Йорданов, str. 130–145.
- ↑ a b c d e f g h i j k Gardiner, p. 180.
- ↑ a b Gibson and Prendergast, str. 124–25.
- ↑ a b Miller, str. 46–47.
- ↑ Панайотов, Атанас. Началото на подводното корабоплаване и началото на бойното използване на подводницата в българския военен флот (bugarski). Съюз на подводничарите в Република България. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2009. Pristupljeno 5. travnja 2009.
- ↑ Helgason, Guðmundur. Ships hit during WWI: Ships hit by UB 8. U-Boat War in World War I. Uboat.net. Pristupljeno 5. travnja 2009.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Bonsor, N. R. P. 1978. [1955] North Atlantic Seaway Enlarged and completely revised izdanje. Brookside Publications. Saint Brélade, Jersey. ISBN 0905824016. OCLC 29930159 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
- Gardiner, Robert, ed. 1985. Conway's All the World's Fighting Ships, 1906–1921. Naval Institute Press. Annapolis, Maryland. ISBN 9780870219078. OCLC 12119866CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
- Gibson, R. H.; Maurice Prendergast (2003) [1931]. The German Submarine War, 1914–1918. Annapolis, Maryland: Naval Institute Press. ISBN 9781591143147. OCLC 52924732
- Grant, Robert M. 2002. [1964] U-boats Destroyed: The Effect of Anti-submarine Warfare, 1914–1918. Periscope Publishing. Penzance. ISBN 9781904381006. OCLC 50215640 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)
- Йорданов, Николай. 1999. Първата българска подводница ("The First Bulgarian Submarine") (bugarski). кн. 3. Военно-исторически сборник. София. str. 130–145
- Karau, Mark D. 2003. Wielding the Dagger: the MarineKorps Flandern and the German War Effort, 1914–1918. Praeger. Westport, Connecticut. ISBN 9780313324758. OCLC 51204317
- Koburger, Charles W. 2001. The Central Powers in the Adriatic, 1914–1918: War in a Narrow Sea. Praeger. Westport, Connecticut. ISBN 9780275970710. OCLC 44550580
- Messimer, Dwight R. 2002. Verschollen: World War I U-boat losses. Naval Institute Press. Annapolis, Maryland. ISBN 9781557504753. OCLC 231973419
- Miller, David. 2002. The Illustrated Directory of Submarines of the World. MBI Pub. Co. St. Paul, Minnesota. ISBN 9780760313459. OCLC 50208951
- Sondhaus, Lawrence. 1994. The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867–1918: Navalism, Industrial Development, and the Politics of Dualism. Purdue University Press. West Lafayette, Indiana. ISBN 9781557530349. OCLC 59919233
- Tarrant, V. E. 1989. The U-Boat Offensive: 1914–1945. Naval Institute Press. Annapolis, Maryland. ISBN 9780870217647. OCLC 20338385
- Williamson, Gordon. 2002. U-boats of the Kaiser's Navy. Osprey. Oxford. ISBN 9781841763620. OCLC 48627495
| |||||||||||
