Safavidsko Carstvo

Izvor: Wikipedija
Safavidsko Carstvo

سلسلة صفويان


 

1501.1736.
 

Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Safavidskog Carstva
Lokacija Safavidskog Carstva
Zemljovid Safavidskog Carstva
Glavni grad Tabriz (1501.1555.),
Kazvin (1555.1598.),
Isfahan (1598.1722.)
Jezik/ci Azerski Perzijski
Religija šijitski islam
Vlada
Šah
 - 1501.1524. Ismail I. (prvi)
 - 1524.1576. Tahmasp I.
 - 1576.1577. Ismail II.
 - 1577.1587. Muhamed Hodabanda
 - 1587.1629. Abas I. Veliki
 - 1629.1642. Safi I.
 - 1642.1666. Abas II.
 - 1666.1694.
 - 1694.1722.
 - 1729.1732.
 - 1732.1736.
Sulejman I.
Sultan Husain
Tahmasp II.
Abas III. (zadnji)
Povijest novi vijek
 - Rođenje safavidske dinastije (osnivač Safi-ad-din Ardabili) 1301.
 - uspostavljena 1501.
 - Početak ratova protiv Osmanskog Carstva 1514.
 - Invazija Hotakija 1722.
 - Osvajanja Nader-šaha 1726.1729.
 - ukinuta 1736.
Površina
 - 1600. 2.850.000 km²
Valuta toman, abasi, šahi

Safavidsko Carstvo (azerski: Səfəvilər Dövləti , صفوی ایمپیراتورلوغو, perzijski: سلسلة صفويان) je naziv za novovjekovnu iransku državu pod safavidskom dinastijom i jedno od najmoćnijih Perzijskih Carstava u islamskoj eri. Safavidi su vladali Iranom od 1501. do 1736. godine, a prilikom njihovog vojno-političkog vrhunca carstvo se protezalo i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, istočnog Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Rusije i istočne Turske, te istočne obale Arapskog poluotoka.

Sama safavidska dinastija bila je kurdskog podrijetla, a njenim eponimskim osnivačem smatra se Safi-ad-din iz Ardabila. Stvarni utemeljitelj carstva bio je Ismail I., mladi osvajač koji je još kao tinejdžer pod svoju krunu ujedinio goleme teritorije Velikog Irana i obnovio političku homogenost iranskog stanovništva regije koje je bilo uzdrmano konstantnim turkijskim i mongolskim prodorima iz pravca Središnje Azije.

U približno dva i pol stoljeća vladavine Iranom, razdoblje safavidske dinastije ostalo je upamćeno po spektakularnim arhitektonskim ostvarenjima u njihovim prijestolnicama Tabrizu, Kazvinu i Isfahanu kao i drugim gradovima, po žestokim ratovima protiv Osmanskog Carstva na zapadu i Uzbecima na sjeveru odnosno savezništvom s Mogulskim Carstvom na istoku, po učinkovitom državnom aparatu i bankarskom sustavu, te ponovnoj uspostavi trgovačkih veza između Orijenta i Zapadnog svijeta.

Vladavina Safavida važna je i iz vjerske perspektive jer je šijitski oblik islama postao državnom religijom koja je utjecala na širu regiju odnosno opstala u Iranu do današnjeg dana. Dinastija je oslabljena zbog unutrašnjih ratova s paštunskim plemenom Hotaki, a raspuštena je prilikom osvajanja Nader-šaha koji se proglasio nasljednikom posljednjeg safavidskog vladara pri čemu je osnovao novo, Afšaridsko Carstvo.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • (engl.) Algar, Hamid. 15. prosinca 2006. Iran ix. Religions in Iran (2) Islam in Iran (2.3) Shiʿism in Iran Since the Safavids. Encyclopædia Iranica. New York
  • (engl.) Marcinkowski, M. Ismail. 2005. From Isfahan to Ayutthaya Contacts Between Iran & Siam in the 17th Century. Ibex Publishers. Washington DC. ISBN 9971774917
  • (engl.) Matthee, Rudi. 28. srpnja 2008. Safavid dynasty. Encyclopædia Iranica. New York
  • (njem.) Roemer, Hans Robert. 1989. Persien auf dem Weg in die Neuzeit: Iranische Geschichte von 1350-1750. F. Steiner. Stuttgart. ISBN 3515051147
  • (engl.) Savory, Roger. 1980. Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. ISBN 0521224837

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Safavidsko Carstvo