Safvet-beg Bašagić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Safvet-beg Bašagić
Safvet beg Bašagić.jpg
Puno ime Safvet-beg Bašagić
Rođenje 6. svibnja 1870.
Nevesinje
Smrt 9. travnja 1934.
Sarajevo
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1896. - 1934.
Književne vrste pripovijetke, poezija, povjesnice

Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 6. svibnja 1870. - Sarajevo, 9. travnja 1934.), bošnjački i hrvatski književnik i hrvatski narodni preporoditelj. Safvet-beg Bašagić jedna je od najmarkantnijih ličnosti moderne hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, povjesničar, političar i začetnik. Ima velike zasluge za upoznavanjehrvatske književnosti s turskom, arapskom i perzijskom literaturom.[1]

Bio je uvjereni hrvatski nacionalist i istaknuti član Hrvatske nacionalne zajednice, starčevićanske stranke koju je 1910. godine pokrenuo dr. Ivo Pilar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Safvet-beg Bašagić-Redžepašić rodio se u Nevesinju 1870. godine.[2] Otac mu je bio Ibrahim-beg i bio je jedan od zadnjih bosansko-hercegovačkih Hrvata, koji su pjevali turskim jezikom a pod pjesničkim imenom Edhem.[2] Djed mu je bio Lutfullah-beg, zvani Bašaga po kojemu se ova grana Redžepašića prozvala Bašagić.[2] Po majci je Almashanumi bio unuk Dervišpaše (Dedage) a praunuk Smail-age Čengića[2]. Poslije mekteba i ruždije upisao je i pohađao gimnaziju u Sarajevu a istu je svršio 1895. godine.[3] Godine 1894. godine još kao gimnazijalac odaziva se pozivu i sudjeluje u polaganju kamena temeljca Starčevićevom domu u Zagrebu,[4] zbog čega je prisiljen položiti maturu na Bečkom sveučilištu. 1895. godine upisao se je na bečko sveučilište i tu je do 1899. godine slušao predavanja iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika i povijesti.[5]

Predavao je arapski jezik na Sarajevskoj velikoj gimnaziji od 1900. do 1906. godine i osnivao muslimanska društva Gajret, El-Kamer i Muslimanski klub. 1900. godine pokrenut je list Behar, list koji je bio za kulturno podizanje muslimanske obitelji i njezino osvješćivanje u hrvatskome duhu i Bašagić mu je bio prvim urednikom.[6] U Beču je 1910. godine doktorirao orijentalne jezike i povijest islama. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu,[nedostaje izvor] u međuvremenu je izabran za zastupnika i potpredsjednika Bosanskoga sabora. Bio je i dva puta predsjednik Bosanskoga sabora. Nakon Prvoga svjetskog rata, Bašagić je radio u sarajevskome Zemaljskom muzeju do umirovljenja, zbog bolesti, 1927. godine.

Umro je u Sarajevu, 9. travnja 1934. godine. Pokopan je sutradan, 10. travnja 1934. godine, na počasnom mjestu,[7] kod Gazi Husrevbegove džamije.

Književno i znanstveno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Još kao đak 2. razreda gimnazije, 1886. godine, pokušava pisati stihove hrvatski i taj početak pokazuje kakav će biti njegov daljnji rad, o pradjedovima, o njihovoj čestitosti, o junaštvu.[8] Njegove pjesme su jednostavne formom, duši bliske sadržinom u kojima opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni razapeta na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada.[8] Tipičan je pjesnik bosanskoga ponosa i to bosansko-begovskoga ponosa kako u lirskoj pjesmi tako i u dramama (Abdullah paša i Boj pod Ozijom a jedna njegova drama nosila je naslov Bosanski ponos).[2] 1894. godine posalo je Matici hrvatskoj u Zagreb zbirku od 68 lirskih i epsko-lirskih narodnih pjesama koje je zabilježio a koje su dobrim dijelom već uvrštene u Matičine zbirke narodnih pjesama.[5] 1900. godine izdao je Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (Muhamed Hadžijahić) bila standard proučavanja povijesti Muslimana. Posljednje mu je djelo Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je u neku ruku nadopuna Kratkoj uputi... i Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti. U leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925.- 1925. tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000-godišnjice hrvatskoga kraljevstva napisao je 79 životopisa.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Trofanda iz hercegovačke dubrave (1890-1894), Vlastita naklada, Zagreb, 1896. (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928.)
  • Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463-1850), Vlastita naklada, Sarajevo, 1900. (prijetisak, Zagreb, 1989.)
  • Abdullah-paša. Dramski spjev u 4 čina iz XVIII vijeka. Vlastita naklada, Sarajevo, 1900.
  • Pod ozijom ili krvava nagrada. Dramski spjev iz XVIII vijeka u 3 čina (5 slika). Vlastita naklada, Sarajevo, 1905.
  • Misli i čuvstva, (Nove pjesme), Vlastita naklada, Sarajevo, 1905.
  • Gazi Husrevbeg (U spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu), Braća Bašagić, Sarajevo, 1907.
  • Uzgredne bilješke I. Pričice i dosjetke za mladež pribrao -. Braća Bašagić, Sarajevo, 1907.
  • Najstariji ferman begova Čengića, Vlastita naklada, Sarajevo, 1907.
  • Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti I, Vlastita naklada, Sarajevo, 1912.
  • Izabrane pjesme, Vlastita naklada, Sarajevo, 1913.
  • Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Vlastita naklada, Sarajevo, 1917.
  • Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924.
  • Mevlud. Po muteber ćitabima spjevao, Vlastita naklada, Sarajevo, 1924. (2. dop. izd. Sarajevo, 1924., 3. dop. izd. Sarajevo, 1931., 4. dop. izd. Sarajevo, 1941., 5. dop. izd. Sarajevo, 1942; - Al-Mawlid 'An-Nabawiaš-Šarif. Bayrut, 1962. s. 21.
  • Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931.[1]

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Odabrane pjesme, Matica Hrvatska, Sarajevo, 1944.
  • Izabrana djela - priredio Muhsin Rizvić. I knjiga: Muhsin Rizvić: Pjesničko djelo Mirze Safveta; Lirika: II Prepjevi; O književnosti, Bibliografija i literatura. Svjetlost, Sarajevo, 1971, str. 266/302.
  • Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (i) Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. (Prvi dio priredio i predgovor napisao Džemal Čehajić. Drugi dio priredio i napomene Amir Ljubović.), Svjetlost, Sarajevo, 1986, str. 452.

Prijevodi[uredi VE | uredi]

  • Nizamul-Alem. Prijevod Safvet-bega Bašagića, a napisao Hasan Ćafi Pruščak. Sarajevo, 1919.
  • Omer Chayyam: Rubaije. Prijevod. Knjiga I. Vlastita naklada. Sarajevo, 1928. (2. izd. Vlastita naklada, Sarajevo, 1928., 3. izd. Priredio i predgovor napisao Alija Bejtić, Mladost, Zagreb, 1954.)

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925.- 1925., Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. Emilij Laszowski, Zagreb, 1925., str. 20.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934), str. 143.
  3. Alija Nametak, Sarajevske uspomene, (tekstove odabrao i za tisak priredio dr. Fehim Nametak), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-169-001-4, str. 20.-21.
  4. Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934), str. 147.:"
    "Još kao gimnazijalac sudjelovao je u polaganju kamena temeljca Starčevićeva doma u Zagrebu, čime je udario na se neizbrisivi pečat hrvatstva za čitav svoj život. Još je značajnija crta njegova karaktera, da nikad u javnom životu i radu nije zatajio svoje hrvatstvo."
  5. 5,0 5,1 Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934), str. 144.
  6. Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934), str. 147.
  7. Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934), str. 148.
  8. 8,0 8,1 Alija Nametak, Sarajevske uspomene, (tekstove odabrao i za tisak priredio dr. Fehim Nametak), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-169-001-4, str. 21.
  9. Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 271.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Safvet-beg Bašagić