Samarija (grad)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Samarija je bio grad na području Kraljevstva Izrael u razdoblju od početka 9. st. pr. Kr., pa do 721. pr. Kr.

Grad Samariju započinje graditi kralj Omri, a završio ju je njegov sin Ahab. Grad, a zatim i cijelo Sjeverno Kraljevstvo naziv „Samarija“ dobili su po prijašnjem vlasniku brežuljka na kojem je grad izgrađen. On nije bio Izraelac, a zvao se Šemer. Asirci 722. pr. Kr. Zauzimaju Sjeverno Kraljevstvo i ruše Samariju. Kasnije se ponovno gradi, a Herod Veliki daje mu novo ime Sebasta, što znači Augusta u čast caru Augustu. Arapsko selo nastalo na ruševinama Sebaste zove se Sebastija.

Godine 358. područje Palestine podijeljeno je na tri upravna okruga, na Palestinu Primu, Secundu i Tertiu. Samarija je pripala Secundi. Samarijanci su se pokušali osamostaliti pa su se dobivši od Perzijanaca obećanje da će im u tome pomoći dva puta pobunili najprije 485., a potom i 529. godine. Nakratko su ustanovili vlastitu državu čije je postojanje nasilno ugušeno. Kroz pokrajinu Samariju prolaze važni prometni putevi Via Maris i Kraljevski put.

U Svetom pismu grad Samarija spominje se u Knjizi proroka Amosa zbog nereda koji u njoj vlada. Kaže da će je opkoliti neprijatelji i uništiti, a sinovi Izraelovi će se spasiti. Također se spominje u Prvoj knjizi o Kraljevima, gje se spominje oholost kralja Omrija. Nadalje se spomonje u Drugoj knjizi o Kraljevima gdje se govori o podrijetlu Samarijanaca i njihovom štovanju poganskih kultova uz štovanje Jahve. Spominje se i kod proroka Hošee gdje se spominje tele koje se nalazilo u svetištu na Gerizimu.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • KOCHAW Sarah, Izrael-Sveta zemlja i njezin sjaj, White Star S. r. l.- Vercelli, Italija, 1995.
  • LUJIĆ Božo, Božji tragovi, Svijetlo riječi, Stj. Radića bb, Livno, 1996.
  • REBIĆ Adalbert, Biblijske starine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg 14.
  • Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, Marulićev trg 14.