Samostan Svetog Stjepana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kompleksi armenskih samostana u Iranu

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Kompleksi armenskih samostana u Iranu
Flag of Iran.svg Iran
Samostan sv. Stjepana na karti Iran
Samostan sv. Stjepana
Samostan sv. Stjepana
Lokacija samostana sv. Stjepana u Iranu
Godina uvrštenja: 2008. (33. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1262 UNESCO

Samostan Svetog Stjepana (arm. Սուրբ Ստեփանոս վանք, Maghartavank) je stari samostan Armenske apostolske crkve koji se nalazi u planinskom području sjeverne iranske pokrajine Zapadni Azarbajdžan, oko 15 km sjeverozapadno od grada Džolfe.

Panorama Samostana sv. Stjepana
Magnify-clip.png
Panorama Samostana sv. Stjepana

Smješten je u dubokom klancu rijeke Aras, s iranske strane na granici s Azerbajdžanom. Izgrađen je u 9. stoljeću i oštetilo ga je nekoliko potresa tijekom stoljeća, ali i ratovi Bizantskog Carstva sa Seldžucima od 11.-12. stoljeća. Obnovljen je kada su Iranom vladali Ilhanidi, oko 1320. godine. Samostan je tada doživio sjajan kulturni i intelektualni vrhunac; u to vrijeme nastaju brojna umjetnička i književna djela, slike i iluminirani rukopisi, o temama vezanim uz religiju, povijest i filozofiju. Mnogo od ikonografske i književne izvorne produkcije Samostana svetog Stjepana danas se čuva u Erevanu (Armenija).

U ranom 15. stoljeću, novi iranski vladari Safavidi potvrđuju svoju zaštitu armenskih kršćana obnovom njihovih samostana. Međutim, ovo područje postaje mjesto osmanskih osvajanja, koji kontroliraju središnju i zapadnu Armeniju od 1513. godine. Iranski šah Abas I. zbog strateških je razloga 1604. godine odlučio preseliti 250-300 tisuća Armenaca prema središtu Irana, zbog čega su samostani ostali zanemareni. Međutim, u kontekstu obnove vlasti protiv Turaka, Safavidi su 1650. godine poduzeli obnovu ovih samostana, i njihova vjerskog života. Tako je 1700. godine Samostan sv. Stjepana opisao francuski putopisac Jean-Baptiste Tavernier kao relikt armenske kulture.

Samostan Svetog Stjepana je jedan od tri armenska samostanska kompleksa u Iranu (druga dva su Samostan sv. Tadeja i kapela Dzordzor) koji su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2008. godine kao "svjedočanstvo jedinstvenih vrijednosti armenske arhitekture i tradicije ukrašavanja koje su preživjele skoro 2000 godina". Samostan svjedoči o međudjelovanju armenske arhitekture i umjetnosti s utjecajima iz drugih kultura: bizantskom, pravoslavnom, asirskom, iranskom i islamskom.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Samostan Svetog Stjepana
  • (hrv.) Armenski samostani u Iranu na iran.hr, Preuzeto 27. svibnja 2011.
  • (engl.) Samostan sv. Tadeja na Armeniapedia.org Preuzeto 27. svibnja 2011.
  • (perz.) Hamid-Rezā Hosseini, Sound of the Ancient Bell (Avā-ye Nāghus-e Kohan - آواى ناقوس کهن), Jadid Online, 31. rujan 2008.: [1]
    Kraća engleska verzija: Iran's World Heritage Monastery, Jadid Online, 25. prosinca 2008.: [2]
    Slide show (s podnaslovima na engleskom): [3] (5 min 41 sec)

Koordinate: 38°58′45.75″N 45°28′23.71″E / 38.979375°N 45.4732528°E / 38.979375; 45.4732528