San Gimignano

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
San Gimignano
Općina San Gimignano
Map of comune of San Gimignano (province of Siena, region Tuscany, Italy).svg
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija: Toskana
Pokrajina: Siena (SI)
Koordinate: 43°28′N 11°03′E / 43.467°N 11.05°E / 43.467; 11.05Koordinate: 43°28′N 11°03′E / 43.467°N 11.05°E / 43.467; 11.05
Visina: 324 m
Površina: 138 km2
Stanovništvo: 7,806 (31. prosinca 2010.)
Gustoća stanovništva: 56,57 stan./km2
Poštanski broj: 53037
Pozivni broj: 0577
ISTAT-broj: 052028
Svetac zaštitnik: Sveti Geminianus Sveta Fina
San Gimignano na karti Italija
San Gimignano
San Gimignano
San Gimignano (Italija)
Službena stranica: comune.sangimignano.si.it

San Gimignano je mali utvrđeni srednjovjekovni grad na brdu u pokrajini Siena (Toskana, središnja Italija). Najslavniji je po svojoj srednjovjekovnoj arhitekturi, osobito po svojim tornjevima, koji se mogu vidjeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Gradić je poznat i po svom bijelom vinu, Vernaccia di San Gimignano, koje se dobiva samo od loze koja raste u okolici.

Slavna veduta tornjeva San Gimignana

Povijest[uredi VE | uredi]

Trg s bunarom (Piazza del Cisterna) sa zvonika katedrale
Tornjevi Salvucci, Pettini, Chigi i Rognosa s katedralnog trga

San Gimignano je osnovan u 3. st. pr. Kr. kao etruščansko selo. Prvi zapisi o gradu potječu iz 10. stoljeća kada je prihvatio ime biskupa Svetog Geminianusa, koji ga je obranio od Atilinih Huna.

U srednjem vijeku i renesansi, bio je putna postaja katoličkih hodočasnika na njihovom putu (Via Francigena) prema Rimu i bazilici sv. Petra. Grad se razvijao i zahvaljujući razvijenoj trgovini brojnim poljoprivrednim proizvodima zahvaljujući plodnim okolnim brdima. God. 1199., za vrijeme njegovog najvećeg razvoja, grad se osamostalio od biskupa iz Volterre. Politička podjela (Gvelfi i Gibelini) mučila je upravu ove srednjovjekovne komune, ali je opet uspjela preživjeti zahvaljujući razvitku arhitekture i umjetnosti.

Sveta Fina, poznata i kao Serafina, je svetica rođena u San Gimignanu oko 1238. godine. Po njezinoj smrti 12. ožujka, 1253. godine, taj dan je postao gradskim blagdanom, a njena kuća je postala glavnim njezinim svetištem.

Dana 8. svibnja 1300. godine, San Gimignano je ugostio Dantea kao Gvelfskog toskanskog veleposlanika. Grad se nastavio razvijati do 1348. godine kada se kuga, koja je poharala cijelu Europu, nakon desetkovanja Firence pojavila u gradu. San Gimignano je do 19. stoljeća postao drugorazrednim mjestom, a tada je razvitkom turizma prepoznat kao vrijedna atrakcija.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Povijesno središte San Gimignana

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Povijesno središte San Gimignana
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 1990. (14. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/550 UNESCO

Dok su u drugim gradovima (Bologna ili Firenca) u ratovima, katastrofama ili urbanim obnovama srušena većina tornjeva, San Gimignano je uspio sačuvati većinu (14 ukupno) svojih koji su svojom različitom visinom postali prepoznatljiv internacionalni simbol.

Postoje i mnoge crkve u gardu od koji su najvažnije: Collegiata, bivša katedrala, i Sant'Agostino, u kojima se nalaze djela brojnih renesansnih umjetnika. Gradska palača, nekad sjedište podestà, je danas gradska galerija s djelima brojnih umjetnika (Pinturicchio, Benozzo Gozzoli, Filippino Lippi, Domenico di Michelino, Pier Francesco Fiorentino, i dr.). Iz Danteove dvorane se dolazi do freske Majesta (Lippo Memmi), ali i do Torre del Podestà ili Velikog tornja (Torre Grossa), iz 1311. godine koji je visok 44 metra.

U središtu grada nalaze se četiri trga: Piazza della Cisterna, Piazza Duomo gdje je katedrala Collegiata, Piazza Pecori i Piazza delle Erbe. Glavne ulice su Ulica sv. Mateja (Via San Matteo) i Ulica sv. Ivana (Via San Giovanni), koje se protežu do sjevera ka jugu kroz cijeli grad.

Kultura i utjecaj[uredi VE | uredi]

San Gimignano je rodno mjesto pjesnika Folgorea (1270.-1332.).

E. M. Forster je u svom djelu Gdje se anđeli ne usude iz 1905. god., opisao fiktivnu verziju San Gimignana nazvanu Monteriano.

M. C. Escher, slavni nizozemski grafičar, je 1923. god. izradio drvorez San Gimignana[1] na kojemu se nalaze slavni tornjevi.

Čaj s Mussolinijem, drama o engleskim i američkim ženama u Italiji tijekom II. Svjetskog rata iz 1999. god., je dijelom snimljen u San Gimignanu. Freske koje žene u filmu spašavaju su one u katedrali.

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

San Gimignano je zbratimljen sa:

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: San Gimignano