Sanda Rašković Ivić
| Sanda Rašković Ivić | |
| |
| Rođenje | 8. siječnja 1956. |
|---|---|
| Politička stranka | nezavisni poslanik |
| Zanimanje | psihijatar i psihoterapeut |
Sanda Rašković Ivić (Zagreb, 8. siječnja 1956.) srbijanska je političarka, psihijatrica i psihoterapeut. Bivša je predsjednica Demokratske stranke Srbije, a trenutačno nazavisni narodni poslanik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Rođena je u Zagrebu kao jedino dijete u obitelji Jovana Raškovića i Tanje (rođene Stipišić). Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Šibeniku, a na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1980. godine. Specijalistički ispit iz psihijatrije položila 1986. godine, poslijediplomske studije iz psihoterapije godine 1989., a 1993. godine doktorirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
Psihijatrijski rad[uredi | uredi kôd]
Radila je kao liječnica u zagrebačkoj bolnici Rebro. Godine 1990. odlazi u Srbiju. Autor je mnogih stručnih radova iz područja psihijatrije i psihoterapije. Sudjelovala je na mnogim kongresima i simpozijima u Srbiji i inozemstvu. Član je Svjetskog udruženja psihoterapeuta, Srpskog ljekarskog društva i humanitarne organizacije "Žene pomažu ženama".
Politički rad[uredi | uredi kôd]
Od veljače 2001. do veljače 2003. bila je republički predstavnik za izbjeglice Republike Srbije. Član je Demokratske stranke Srbije od 2003. godine. Bila je član Odbora za europske integracije i član Parlamentarnog sabora Centralno-Europske inicijative. Od 2005. godine predsjednica je Koordinacijskog središta za Kosovo i Metohiju, Komisije za primjenu Vojnotehničkog sporazuma i Koordinacijskog tijela za Jug Srbije. Bila je i veleposlanica Srbije u Italiji. Od 12. listopada 2014. godine je bila predsjednica DSS-a. 29. srpnja 2016. godine, nakon unutarstranačkih previranja, podnosi ostavku na mjesto predsjenika stranke, a članstvo u stranci joj se briše 21. listopada iste godine,[1] te od tada djeluje kao samostalna poslanica u Skupštini Srbije. Jedna je od rijetkih srbijanskih političara koja je osudila Genocid u Srebrenici.[2]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Bila je udana za inženjera Pavla Bujasa s kojim ima dvoje djece. Rastala se 1990. godine i preselila u Beograd. Kasnije se udala za srpskog akademika Aleksandra Ivića s kojim ima jedno dijete. Govori engleski, francuski i talijanski.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ N1: Sanda Rašković Ivić isključena iz DSS-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. listopada 2016. (Wayback Machine), objavljeno 21. listopada 2016. godine, pristupljeno 7. kolovoza 2017. godine
- ↑ Alternativna televizija, emisija "Apostrof", 28. februara 2014. godine
- Politički uspon psihijatrice s "Rebra" Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine), Jutarnji list, 19. listopada 2014., www.jutarnji.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Kći Jovana Raškovića: Hrvatska je imala pravo vratiti "SAO Krajinu", Slobodna Dalmacija, 22. studenoga 2013.