Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku
Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, bila je sestrinska deklaracija o hrvatskom jeziku Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljena u Sarajevu 28. siječnja 1971. godine.[1][2]
Potaknuo ju je Mile Pešorda, a potpisala su ju sedmorica hrvatskih književnika iz BiH (Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanko Bašić, zalažući se za hrvatsku nacionalnu i kulturnu suverenost i jednakopravnost s drugim narodima u BiH. Objavljena je u novinama pod naslovom Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu?.
Njene potpisnike su jugoslavenske vlasti progonile, kao i potpisnike zagrebačke Deklaracije, no za razliku od zagrebačke, o sarajevskoj se u medijima i danas šuti.[1][2]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
- Novosadski dogovor
- Hrvatsko proljeće
- Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
- Deklaracija o hrvatskom jeziku i školstvu u BiH
- Podgorska Deklaracija o hrvatskom jeziku
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Hrvatska matica iseljenika M.D., Dani hrvatskog jezika u Stuttgartu, Hrvatska matica iseljenika, 26. ožujka 2010. (u pismohrani archive.is), pristupljeno 3. rujna 2016.
- ↑ a b Malkica Dugeč, Misli uz 43. godišnjicu objave Deklaracije o nazivu položaju hrvatskog književnog jezika, str. 14., Südwestrundfunk, 15. ožujka 2010., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 8. ožujka 2016.), pristupljeno 12. srpnja 2021.
