Savska banovina
Savska banovina je bila banovina (pokrajina, regija) Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1939. godine. Banovina se nalazila na području današnje Hrvatske (najvećim dijelom Slavonije) i dobila je ime po rijeci Savi. Administrativno područje Savske banovine je bio Zagreb.
1939. godine, Savska banovina je zajedno sa Primorskom banovinom i manjim dijelovima susjednih banovina pripojena Banovini Hrvatskoj.
1941. godine, u Drugom svjetskom ratu, Sile osovine su okupirale područje Savske banovine. Manji dijelovi su pripojeni fašističkoj Italiji i Mađarskoj, dok je ostatak pripao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Poslije završetka Drugog svjetskog rata, područje je pripalo Republici Hrvatskoj u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Prijevozna politika [uredi]
Između 1918. i 1938. na području Savske banovine je izgrađeno 84,9 km banovinskih i 30 km općinskih cesta, što je porast od 0,36 % – održavanje cesta je također vrlo ograničeno, a prijevoz se po njima povećao, i otežao uvođenjem teškoga prijevoznoga strojevlja – istaknula je Trgovačka komora u Zagrebu početkom 1939. godine.[1]
Banovi [uredi]
- Josip Šilović (1929.-1931.)
- Ivo Perović (1931.-1934.)
- Marko Kostrenčić (1934.-1936.)
- Viktor Ružić (1936.-1938.)
Izvori [uredi]
- ↑ Stulli, Bernard. Željezničko pitanje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do 1941. godine // Posebni otisak iz knjige »Varaždinski zbornik 1181 – 1981« : zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog u Varaždinu od 1. do 3. listopada 1981. godine : povodom obilježavanja 800. godišnjice grada, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Skupština općine Varaždin, Varaždin, 1983., str. 293. b
|
||||||||||
