Schengenski sporazum

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Plava boja predstavlja države u kojima se primjenjuje sporazum, zelena države u kojima će se uskoro početi primjenjivati, a siva države koje nisu uključene u sporazum
Ulazak u Poljsku

Schengenski sporazum je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum je potpisan na brodu "Princeza-Mari Astrid", na mjestu Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu. Prema Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).

Schengenski sporazuma konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.[1]

Do danas su ovaj sporazum prihvatile 24 zemlje članice Europske unije, kao i Island, Norveška i Švicarska.

Sadržaj

Članstvo[uredi]

Implementacija sporazuma[uredi]

Državljani Andore, Monaka, San Marina i Vatikana, kao i teritorija Grenlanda i Farskih otoka mogu se slobodno kretati po državama potpisnicama Schengenskog sporazuma.

Izvori[uredi]

  1. http://dw.de/p/178WI Tereza Burianova/Arne Lichtenberg/M. Bašić/sm, Deutsche Welle, 26.12.2012. (pristupljeno 26. ožujka 2013.)
  2. "Switzerland links up to European police files" (engl.)

Vanjske poveznice[uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Schengenski sporazum


Society.svg Nedovršeni članak Schengenski sporazum koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.