Seget
 Ovo je glavno značenje pojma Seget. Za gradsko naselje Umaga, pogledajte Seget (Umag). |
|
|
|
|---|---|
 |
|
  Seget
|
|
| Županija | Splitsko-dalmatinska |
| Načelnik općine | Vinko Zulim |
| Naselja u sastavu općine | Bristivica, Ljubitovica, Prapatnica, Seget Donji, Seget Gornji, Seget Vranjica |
| Površina | 77,90 km² |
| Stanovništvo (2001.) | 4.904 |
Seget je općina u Hrvatskoj.
Sadržaj |
Općinska naselja [uredi]
Općina se sastoji od 6 naselja (stanje 2006.), to su: Bristivica, Ljubitovica, Prapatnica, Seget Donji, Seget Gornji i Seget Vranjica.
Zemljopis [uredi]
Nalazi se pokraj Trogira i funkcionira kao predgrađe.
Stanovništvo [uredi]
Stanovništvo ove općine je jedinstveno autohtono hrvatsko stanovništvo
Uprava [uredi]
Načelnik Općine Seget je Vinko Zulim. Pročelnik Općine Seget je Ivo Sorić.
Povijest [uredi]
Seget je osnovan 13.1.1564 godine odlukom mletačkog kneza i kapetana Trogira Augustina Bemba kojom je dopušteno Jakovu Rotondu pisaru trogirske gradske blagajne izgraditi kaštel u kojem će se skloniti i on i njegovi seljaci u slučaju ratne opasnosti.[1] Seget je jedno od više utvrđenja nastalih oko Trogira (sedam kaštela istočno i dva zapadno) u 15. i 16. stoljeću.
Pod pritiskom i turskih pustošenja i izričite naredbe mletačkih vlasti tijekom 16. i 17. stoljeća seljaci okolnih sela (Smokvica, Vraca-danas više ne postoje već su lokaliteti u Gornjem Segetu) su se naselili u ovaj novoizgrađeni kaštel kao što su se seljaci kaštelanskog polja uselili svoje kaštele. Kad je 300 poljičkih porodica pod vodstvom Janka Marjanovića godine 1570. prebjeglo s osmanskog teritorija na mletački, dio tih obitelji naseljen je na splitskom a dio na trogirskom području pa su tom prigodom stigli u Seget i poljički doseljenici.
Nakon Kandijskog rata godne 1699. je kršćanski narod iz turskog teritorija masovno i organizirano prelazio na mletački; tu su izbjeglice smještane na takozvanu Novu stečevinu (Aquisto Nuovo) - teritorij osvojen od Turaka čime se i teritorij trogirske komune proširio za područje današnjeg Segeta Gornjeg. Godine 1711. je na trogirskom području izvršen popis[2] vlasnika zemljišta i stoke. U Segetu je tada izbrojano ukupno 52 obitelji s ukupno 343 osobe. Iz broja komada krupne stoke koje su posjedovali segećani (29 konja, 106 volova, 158 krava, 58 telića i 3249 komada sitne stoke ) vidi se da su pretežito živjeli od stočarstva.
Godine 1743. zabilježeno je 90 obitelji i 649 osoba.
Austrijski popisi govore o daljnjem rastu broja stanovnika od 1021 stanovnika godine 1880.-te preko 1443 stanovnika godine 1900.te pa do 2035 stanovnika godine 1961. (Izvor: NARODNOSTNI I VJERSKI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKE 1880-1991. PO NASELJMA, REPBLIKA HRVATSKA DZS, ZAGREB 1998.) Tijekom ta dva stoljeća (od XVIII do XX) došlo je do gotovo potpunog preseljenja stanovništva iz Gornjeg Segeta u Donji Seget vjerojatno uzrokovanog prelaskom s glavne djelatnosti poljoprivrede i sitnog stočarstva na turizam.
Spomenici i znamenitosti [uredi]
Obrazovanje [uredi]
- Osnovna škola Kralj Zvonimir.
Kultura [uredi]
- Segetske mažuretkinje
Šport [uredi]
Izvori [uredi]
Vanjske poveznice [uredi]
Nedovršeni članak Seget koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
