Serdar
 Ovo je glavno značenje pojma Serdar. Za druga značenja, pogledajte Serdar (grad). |
Serdar, djelatna vojna i počasna titula.
Porijeklo pojma [uredi]
Prefiks ser ima porijeklo u perzijskom jeziku i znači glava a sufiks dar na arapskom znači domoljub.
Riječ serdar je na južnoslavenska područja preuzet iz turskoga jezika, gdje serdar ili sirdar označavaju prvorangiranog vojnog zapovjednika.
Ekvivalent je serdaru u 18. stoljeću čin general.
Crnogorski serdari [uredi]
Prvi pomeni crnogorskih serdara, zapovjednika pojedinačnih plemenskih i nahijskih postrojbi, potječu iz 17. stoljeća. Sredinom 18. stoljeća povjesnica je dokumentirala dvojicu crnogorskih serdara, Sava Petrovića i Vuka Radonjića. Koncem 18. stoljeća postojalo je petorica crnogorskih serdara.
U vrijeme Petra II. Petrović Njegoša, serdarske su obitelji bile: Petrovići-Njegoš, Vukotići, Đuraškovići, Martinovići, Perovići, Plamenci, Drekalovići, Mijuškovići, Boškovići, Božovići, Dulovići, Medenice, Vlahovići i Laketići.
Koncem 19. stoljeća, jačanjem vojnih i državnih ustanova crnogorske države, serdar postaje sve manje djelatna a sve više počasna titula koju dodjeljuje monarh Nikola I. Petrović.
Do konca neovisnosti Kraljevine Crne Gore bilo je preostalo ukupno šest serdara: Janko Vukotić, Joko Jovićević, Rade Plamenac, Ilija Begović, Miro Gagović i Mašan Božović.
