Sevdalinka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži


Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni glazbeni izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima sevdalinka se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melankolično raspoloženje, dok je u bošnjačkom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada. Omer Pobrić, veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedeću definiciju ovog glazbenog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ 'bosanska' geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ 'gradska' urbanost, a riječ 'ljubavna' sadržajnu tematiku."

Sevdalinka je bosanskohercegovačka gradska i narodna pjesma, mada je popularna širom jugoistočne Europe, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. Ne može se odrediti točno vrijeme njenog nastanka, ali se pretpostavlja da je nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne, kada nastaju nova gradska naselja, a stara rastu. Razvoj gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi i sl.), kao i stambenih gradskih četvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. Stambene četvrti (mahale), gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, bile su jako zatvorene za sve koji u njima ne žive. A kuće su se dijelile na ženski dio - haremluk i muški dio - selamluk. Tako su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo zatvoreniji način života od onoga na selu. Kuće su također imale vrtove i dvorišta s mnogo različitog cvijeća, a neke i fontane (šadrvane). Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak zatvorenih gradskih četvrti i razdvajanje žena i muškaraca uzrokovali su povećanu ljubavnu čežnju i uvjetovali nastanak i razvoj sevdalinke.

Autori sevdalinki nepoznati su, tj. ona je nastajala u narodu te se naraštajima prenosila i uobličavala, a do nas je došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.

Glazba[uredi VE | uredi]

U Glazbenom pogledu sevdalinku odlikuje lagani, spori ili umjereni tempo (rubato), te razvijena melodija s mnogo melizama (ukrasa) što ostavlja melankoličan osjećaj kod slušatelja. Svojom strukturom sevdalinke su vrlo složene pjesme, nabijene osjećajima, a tradicionalno se izvode sa dosta strasti i duševnosti. Vokalni izvođač sevdalinke često nameće ritam i tempo pjesme, koji može varirati u njenom tijeku. U današnje vrijeme obično je izvodi manji orkestar, koji može imati harmoniku (najistaknutiji instrument u ansamblu), violinu, (mahom klasične) gitare s plastičnim žicama i/ili ponekad druge žičane instrumente, flautu ili klarinet, kontrabas i doboš. Između strofa se skoro uvijek može čuti harmonikaški ili violinistički solo. Međutim, u svom izvornom obliku sevdalinka se pjevala uz tradicionalni žičani instrument saz ili bez instrumentalne pratnje. Možda je prisutnost saza i utjecala na formiranje sevdalinke, odnosno "ravne pjesme", jedne forme u okviru sevdalinke, te način njenog izvođenja. Inače, termin "ravna pjesma" ne znači silabična pjesma, odnosno jednostavna melodija na koju se iznosi veliki broj stihova, već je to sinonim za široku pjesmu, tj. postoji jedan melodijski obrazac, a više tekstova. Uz saz sevdalinku su izvodili isključivo muškarci, dok su žene sevdalinku pjevale bez instrumentalne pratnje, najčešće u kućama. Tekstovi sevdalinki su obično posvećeni zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, ali je sevdalinka opjevala i mnoge povijesne osobe, gradove, rijeke, planine i događaje.

Najistaknutiji izvođači[uredi VE | uredi]

Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. stoljeću kod nas su: Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Meho Puzić, Zekerijah Đezić i Omer Pobrić a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se: Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum i Silvana Armenulić.

Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bosanskohercegovačke glazbene i kulturne tradicije svih njezinih naroda, popularna je i van granica Bosne i Hercegovine. Tako je legendarna pjesma Emina djelo mostarskog pjesnika Alekse Šantića, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i Nedeljko Bilkić. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog glazbenog žanra druge polovine 20. stoljeća zvanog novokomponirana narodna muzika, koji je miješao različite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.

Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanskohercegovački pjevači narodne glazbe, sevdalinka se znala probiti i do glazbenika koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tijekom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke "Omer Beže"), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, "Amanet" iz 2003. godine), Jadranka Stojaković, Toše Proeski i Zdravko Čolić, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra dobio je ime po stihu iz sevdalinke "Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra".

1990-ih godina ansambl Mostar Sevdah Reunion okuplja se u Mostaru i tijekom ranih 2000-ih snima u novoj verziji niz popularnih bosanskohercegovačkih sevdalinki, čime rade na njenoj širokoj popularizaciji na svjetskoj glazbenoj sceni. Ansambl surađuje s velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa Esmom Redžepovom, Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler), te prima značajne nagrade, predstavljajući sevdalinku mnogim ljudima širom svijeta.

Mladi bosanskohercegovački glazbenici nastavljaju bogatu tradiciju sevdaha, njegujući svoju tradicionalnu glazbu. Treba istaknuti sljedeće: Damir Imamović trio, Etnotrans, Urban sevdah band, Etnovizija bend...

Slični članci[uredi VE | uredi]

Vanjske veze[uredi VE | uredi]