Shin'ichirō Tomonaga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Shin'ichirō Tomonaga
朝永 振一郎
Tomonaga.jpg
Rođenje 31. ožujka 1906.
Flag of Japan.svgTokijo, Japan
Smrt 8. srpnja 1979.
Flag of Japan.svg Tokijo, Japan
Državljanstvo Flag of Japan.svg japansko
Narodnost Japanac
Polje fizika
Institucija Institut za napredne studije
Sveučilište u Tsukubi
Alma mater Carsko sveučilište u Kjotu
Poznat po kvantnoj elektrodinamici
Istaknute nagrade Nobel prize medal.svg Nobelova nagrada za fiziku
(1965)

Shin'ichirō Tomonaga, negdje i Sin-Itiro Tomonaga (japanski: 朝永 振一郎; Tokijo, 31. ožujka 1906. - Tokijo, 8. srpnja 1979.), japanski fizičar, posebno utjecajan na polju kvantne elektrodinamike, te dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1965., koju je podijelio s Richardom Feynmanom i Julianom Schwingerom.

Biografija[uredi VE | uredi]

Tomonaga je rođen 31. ožujka 1906. u Tokiju, kao drugo dijete i najstariji sin u obitelji uglednog japanskog filozofa, Sanjūra Tomonage. Godine 1926. upisao se na Carsko sveučilište u Kjotu. Jedan od njegovih razrednih kolega u tom periodu bio je i Hideki Jukava, također fizičar i nobelovac. Tokom diplomskog studija, Tomonaga je tri godine radio kao asistent, a nakon diplomiranja, pridružio se istraživačkoj skupini Joshija Nishine na RIKEN-u. Godine 1937., dok je radio u Leipzigu, surađivao je s istraživačkom skupinom koju je vodio Werner Heisenberg. Dvije godine kasnije, vraća se u Japan zbog početka Drugog svjetskog rata, ali uspijeva dovršiti svoju doktorsku disertaciju o nuklearnim materijalima, koristeći rezultate rada što ga je odradio u Leipzigu.

Po povratku u Japan, ubrzo je dobio posao profesora na Tokijskom edukacijskom sveučilištu. Tokom rata se bavio proučavanjem magnetrona, Jukavine teorije o mezonima, ali i vlastite teorije o vremenu. Godine 1948., zajedno sa svojim studentima, ponovo je analizirao rad Sidneyja Dancoffa iz 1939. koji je pokušao, ali bez uspjeha, dokazati da se beskonačni kvantiteti u kvantnoj elektrodinamici mogu međusobno poništiti. Kako bi ubrzao i razjasnio kalkulacije, Tomonaga je primijenio svoju vlastitu teoriju i relativističku metodu baziranu na nerelativističkoj metodu koju su razvili Wolfgang Pauli i Markus Fierz. Tu su njegovi studenti i on otkrili kako je Dancoff previdio jedan termin u perturbacijskom nizu. S tim pojmom, teorija je davala konačni rezultat; tako je Tomonaga, neovisno o Julianu Schwingeru, otkrio renormalizaciju i, istovremeno, izračunao fizikalne veličine poput Lambove promjene.

Sljedeće godine, J. Robert Oppenheimer ga je pozvao u Princeton da radi na Institutu za napredne studije. Sljedeće godine, vraća se u Japan i predlaže Tomonaga-Luttingerovu tekućinu. Godine 1965., Švedska akademija uručila mu je Nobelovu nagradu za fiziku, zbog njegovog rada na polju kvantne elektrodinamike, posebice zbog otkrića renormalizacije. Nagradu je podijelio s Richardom Feynmanom i Julianom Schwingerom. Tomonaga je preminuo 8. srpnja 1979. godine u Tokiju, od posljedica raka grla.

Godine 1940., Tomonaga se oženio Rijōko Sekiguchi. Zajedno su imali dva sina i jednu kćer.

Djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]