Simon Petljura

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ukrajinski političar Simon Petljura (1879.-1926.)

Simon Petljura (ukr. Симон Васильович Петлюра - Symon Vasyljovyč Petljura); (10. svibanj 1879., Poltava – 25. svibanj 1926., Pariz); je ukrajinski vojni i politički dužnosnik, jedan od glavnih vođa i zagovaratelja ukrajinske neovisnosti u Ruskoj revoluciji. Petljura je ujedno bio publicist, pisac i novinar. Za vrijeme ukrajinske neovisnosti od 1918. do 1920. Petljura se nalazio na čelu Ukrajinske države. Na njega je izvršen atentat u Parizu, od strane židovskog anarhista Šoloma Schwartzbarda, nakon čega je Petljura preminuo.

Ranija biografija[uredi VE | uredi]

Simon Petljura je rođen u tradicionalnoj ukrajinskoj obitelji kod oca Vasilja Petljure i Olhe Marčenko. Simon je u mladosti pohađao paroške škole te je odlučio postati pravoslavni svećenik. Od 1898. polazi seminare Ruske pravoslavne crkve u središnjoj Ukrajini odnosno Poltavi koja se nalazi u sklopu Ruskog Carstva. Nakon toga priključuje se Ukrajinskoj revolucionarnoj stranci, i pod prijetnjama da bi mogao biti uhićen, 1902. bježi u Jekaterinodar na ruskom Kubanu gdje su većinu stanovnika činili Ukrajinci odnosno Kubanski kozaci.

Na Kubanu svojim aktivnim radom na stvaranju autonomije lokalnog stanovništva i Kubanske vojne organizacije, prilikom čega je potpomogao očuvanje 200 tisuća ukrajinskih povijesnih dokumenata, biva uhićen 1903. godine. Iz pritvora je pušten 1904. i kratko se nastanjuje u Kijevu. Nakon kratko provedenog vremena u Kijevu seli se u grad Lavov, u zapadnoj Ukrajini koja se nalazila u sklopu Austro-Ugarske. U Lavovu je nastavio svoj proukrajinski rad pod pseudonimom Svjatoslav Tagon.

U zapadnoj Ukrajini Petljura je uspješno surađivao sa ukrajinskim piscima Ivanom Frankom i Volodimirom Hnatjukom. Surađivao je na izgradnji nekoliko proukrajinskih časopisa te je djelovao u sklopu "Znastvenog društva Taras Ševčenko". Godine 1905. Petljura se kratko vratio u Kijev, a potom je otputovao u Sankt Peterburg odnosno središte Ruskog Carstva kako bi zagovarao neovisnu Ukrajinu kroz socijal-demokratski časopis Slobodna Ukrajina. Kratko vrijeme boravio je i u Moskvi gdje je upoznao i oženio Olgu Bilsku (1885.) s kojom je imao kćer Lesju (1911.).

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Zbirnyk pamiaty Symona Petliury (1879–1926); (Prague, 1930)
  • Lototskyi, O.; Symon Petliura (Warsaw, 1936)
  • Zhuk, A.; (ed). Symon Petliura v molodosti: Zbirka spomyniv (Lviv, 1936)
  • Ivanys, V.; Symon Petliura—prezydent Ukrainy, 1879–1926 (Toronto, 1952)
  • Symon Petliura: Statti, lysty, dokumenty, 3 vols (New York, 1956, 1979; Kyiv, 1999)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]