Simonija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prikaz pape Nikole III. u paklu radi grijeha simonije, po Danteovoj Božanskoj komediji

Simonija je izraz kojim označavamo kupovanje dužnosti u nekoj službi (prije svega crkvenoj) za novac.[1]

Etimologija[uredi VE | uredi]

Naziv »simonija« dolazi od imena novozavjetnog lika Šimuna, koji je bio vrač i od apostola tražio da mu daju svoje moći, za koje je bio spreman i platiti (usp. Dj 8,18-19).

Povijest[uredi VE | uredi]

Pojava simonije osobito je bila proširena u srednjem vijeku, kada su se svjetovni vladari i vlastelini prema crkvenim službama odnosili kao prema upravnim položajima pod njihovom vlašću, jedan o primjera takve zlouporabe je i Aleksandar VI. Takve su postupke u Katoličkoj crkvi osudili mnogi pape, među kojima su se istakli Grgur Veliki u 6. st. i Inocent XI. u 16. st.

Ipak, simonija je nanijela velike štete Katoličkoj crkvi a snažno ju je kritizirao Martin Luther u svojih 95 teza iz 1517. Danas je sve što bi se moglo povezati sa simonijom, kao što je prodavanje crkvenih službi, blagoslova i sl. najstrože zabranjeno Zakonikom kanonskog prava.

Izvori[uredi VE | uredi]


Christianity symbols.svg Nedovršeni članak Simonija koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.