Slatina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Slatina. Za druga značenja, pogledajte Slatina (razdvojba).
Slatina
Slatina (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Virovitičko-podravska
Površina
 - ukupna 156 km2
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 14.819 stan.
Gradonačelnik Ivan Roštaš
Poštanski broj 33520
Zemljovid
Slatina na karti Hrvatska
Slatina
Slatina
Slatina na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°42′N 17°43′E / 45.70°N 17.71°E / 45.70; 17.71

Slatina je grad u Hrvatskoj.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Grad Slatina sastoji se od 15 naselja (stanje 2006), to su: Bakić, Bistrica, Donji Meljani, Golenić, Gornji Miholjac, Ivanbrijeg, Kozice, Lukavac, Markovo, Medinci, Novi Senkovac, Radosavci, Slatina, Sladojevački Lug i Sladojevci.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Slatinska regija smjestila se u istočnom dijelu Virovitičko-podravske županije. To je prostor bivše općine Podravska Slatina, čija je površina 781 kvadratnih kilometara. Područje je prirodno omeđeno na sjeveru rijekom Dravom, na jugu grebenima Papuka (954 m) i Krndije (792 m). Široko je otvorena prema bilogorskoj Podravini na zapadu i istočnoj hrvatskoj ravnici na istoku, što joj daje obilježje prijelaznog prostora u prirodnom smislu.

Posebnost ovog dijela Podravine je izrazita prirodna zonalnost, koja se odrazila na gospodarsko vrednovanje kraja i ulogu Slatine. Klimatski prostor se nalazi u cirkulacijskom pojasu umjerenih širina, gotovo na "pola puta" dinamičnih zona kruženja hladnih polarnih i toplih tropskih zračnih masa. Posljedica su veoma česte i intenzivne promjene vremena. Prosječna godišnja temperatura zraka (za razdoblje od 1972.-1981. godine) iznosi 10,9 C°. U zimskim mjesecima: prosinac, siječanj i veljača zabilježene su srednje minimalne temperature - 13.4°C. Ljeta mogu biti vrlo topla, osobito srpanj i kolovoz, sa srednjim središnjim temperaturama od 33.9 C.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Grada Slatine je sve veće. Na ovom području većinu stanovništva čine Hrvati. Nacionalna struktura stanovništva bitnije je promijenjena od 1991. godine. Od ukupnog broja stanovnika prema popisu iz 1981. godine nacionalnu strukturu, u postotcima, činili su

  • Hrvati - 17.011, 53,12%
  • Srbi - 10.591, 33,07%
  • Jugoslaveni - 3.735, 11,66%
  • Mađari - 64, 0,2% i svi ostali 1,95% (Crnogoraca 56, nacionalno neopredijeljenih 43, Slovenaca 33, Muslimana 21, Albanaca 20, Makedonaca 16, itd., a kao nepoznate nacionalnosti vodilo se ukupno 377 osoba)
  • Prema podacima, prvi popis stanovništva Kotara Podravska Slatina po oslobođenju od njemačke okupacije obavljen je 1945. godine i prema Zapisniku br. 4097/945 popisano je ukupno 32.953 stanovnika. Od ukupnog broja Hrvata je bilo 19.415 ili 58.9%, Srba 12.425 ili 37,7% a svih ostalih 1.113 ili 3,4%. Muških je bilo 15.478 a žena 17.465. Pismenih žitelja je bilo 22.685. Zemljoradnika 20.922, radnika 578, obrtnika 643, trgovaca i gostioničara 122, intelektualaca i drugih 291.

Velika prijeratna (bivša) općina Podravska Slatina prostirala se na površini od 781 km2, a broj stanovnika je bio sljedeći:

Prema Popisu Stanovništva iz 2001. godine bilo je u gradu Slatini ukupno 14819 stanovnika, od toga:

  • Hrvati - 12718
  • Srbi - 1532
  • Albanci - 43
  • Bošnjaci - 10
  • Bugari - 1
  • Crnogorci - 21
  • Mađari - 37
  • Makedonci - 6
  • Nijemci - 3
  • Rumunji - 2
  • Rusi - 4
  • Slovaci - 3
  • Slovenci - 13
  • Talijani - 1
  • Ukrajinci - 4
  • Vlasi - 1
  • Ostali - 13
  • Nepoznato - 30

odnosno

  • Hrvati: 85.82 %
  • Srbi: 10.34 %
  • Ostali: 3.84 %

Slatina bez prigradskih naselja broji ukupno 10120 stanovnika.

Naselja u sastavu grada Slatine broje ukupno stanovnika:

  • Sladojevci - 813
  • Bakić - 604
  • Kozice - 556
  • Novi Senkovac - 366
  • Gornji Miholjac - 307
  • Donji Meljani - 241
  • Medinci - 234
  • Bistrica - 204
  • Markovo - 163
  • Radosavci - 111
  • Sladojevački Lug - 106
  • Lukavac - 99
  • Ivanbrijeg - 52
  • Golenić - 35

Gradskom području Slatina pripojena su sljedeća naselja: Bakić, Bistrica, Donji Meljani, Golenić, Ivanbrijeg, Kozice, Lukavac, Medinci, Novi Senkovac, Radosavci, Sladojevci, Sladojevački Lug i Gornji Miholjac. Površina gradskog područja iznosi 156 [[km2]]. Slatina, po mnogim svojim osobinama, ima ulogu središnjeg naselja regije. Posebnim Zakonom Sabora Republike Hrvatske dobila je 1992. godine status grada.

Uprava[uredi VE | uredi]

Jezero Javorica nedaleko od Slatine
  • Trenutni gradonačelnik - Ivan Roštaš, prof.
  • Prethodna gradonačelnica bila je Ksenija Plantak
  • U periodu od 1953. god. do 1991. god umjesto današnje funkcije gradonačelnika, najveća funkcija bila je predsjednik općinskog narodnog odbora odnosno predsjednik skupštine općine. Na ovim funkcijama u tih 38 godina bili su Glišo Arbutina, Dušan Janković, Glišo Arbutina (drugi put), Ilija Smoljanić, Lazar Subotić, Josip Šoštarić, Slavko Matišić, Vlado Gabrić, Josip Fazekaš i Mirko Lukač. Neko vrijeme nakon završetka Drugog svjetskog rata postojala je funkcija Predsjednika Gradskog NOO. Prvi koji je izabran na tu funkciju bio je Andrija Cvijanović. Kasnije su birana još dvojica, Dimitrije Vida i Dušan Prodanović.
  • Funkcija predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine, kao najveća funkcija izvršne vlasti ustanovljena u okviru lokalne samouprave na temelju Ustava SFRJ iz 1974. god. otpočela je dvostrukim četverogodišnjim mandatom Lazara Subotića a poslije su birani na po četiri godine Milorad Ojkić, Mirko Lukač i Ivo Rastija.
  • U toku Drugog svjetskog rata te u poslijeratnom periodu, sve do 1953. godine u tadašnjem Kotaru Podravska Slatina najviša funkcija bila je Predsjednik Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora i na nju su birani u ratno vrijeme Pero Pavlović, Glišo Arbutina, Pero Dragojević, Ilija Smoljanić i Savo Stojnović. U prvih osam poratnih godina birani su Savo Stojnović (ponovo), Matija Žalac, Franjo Lepotinac i Franjo Sertić.
  • Važna funkcija u vlasti od Drugog svjetskog rata bila je -Tajnik narodnog odbora. Na ovu funkciju u Kotaru Podravska Slatina bili su birani Ilija Smoljanić, Marko Arbutina i Dragan Žunić. Tajnici NO Općine Podravska Slatina bili su ovim redom: Stevo Kaucki, Matija Žalac, Josip Šoštarić, Vukota Vuković, Aleksije Radivojević i Nikola Lipić.
  • Kao važna funkcija vlasti u Kotaru i Općini Podravska Slatina, kao i danas u Gradu Slatina je Sud. Njegovi predsjednici bili su, kronološkim redom, S. Filipović, Vlado Žličar, Đuro Pavić, Berislav Begovič, Mladen Đukić, Boško Kajganić, Dragutin Berečić, Dmitar Radmilović, Đorđe Miletić, Milan Štulić i Mato Krpačić.
  • Izvjesno vrijeme, počev od donošenja Ustava SFRJ 1974. godine dio vlasti se ostvarivao i preko Samoupravnih interesnih zajednica (SIZ-ova), a najviša funkcija bila je Tajnik SIZ-a. Kao tajnici raznih SIZ-ova bili su, pored ostalih, Vajo Lukić, Ante Vuknić, Borislav Radanović, Rajko Milnović, Mladen Ivošević, Dragić Kovačić, Zdravko Starijaš, Savo Trbojević mlađi, Čedomir Guzina, Zdravko Jurišić...

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi materijalni dokazi o naseljavanju i životu ljudi u slatinskom kraju ukazuju na naseobinu iz rimskog doba. Naime, koncem XVIII stoljeća pronađene su rimske opeke kao i niz različitih predmeta kao što su novac, oružje, noževi, žlice... Početkom drugog svjetskog rata tj. 1941. i 1942. godine kada su kopani rovovi i tranšeje na lokaciji današnjeg vodorezervoara, pronađen je velik broj rimskih grobova i rimskog novca. Sve to nedvojbeno ukazuje na postojanje rimskog naselja i organiziranog ljudskog života za vrijeme postojanja Rimskog carstva. Niz drugih pisanih publikacija, domaćih i stranih, govore o rimskom naselju Marinianis, na slatinskoj lokaciji te o važnoj rimskoj cesti koja je imala trasu i slatinskim krajem.

Pisani trag o Slatini postoji već u XII stoleću gdje se Slatina spominje kao naselje u ondašnjoj plemenskoj župi Novaki. Ta župa zauzimala je područje s granicama na istoku s riječicom Vojlovicom i Čađavičkom, na zapadu s potokom Breznicom, na jugu s vrhovima planine Papuk i na sjeveru s rijekom Dravom.

Krajem XIII stoljeća raspada se plemenska župa Novaki. Slavonija je tada po uzoru na Ugarsku podijeljena na upravne županije. Ovo područje je neko vrijeme pod upravom virovitičke županije, a kasnije u Križevačkoj.

Mjesto Slatina se spominje kao "Zalatnuk", "Zalathnoh", "Zalathnuk", "Salathnock", "Salathinaj" ili "Szlatyna", zbog svog povoljnog smještaja razvija se u srednjovjekovni gradić-kaštel, koji se nalazio na sjevernim padinama Papuka, na mjestu gdje je planina ispresjecana prijevojem, kojim su vodili od davnih vremena putevi od juga prema rijeci Dravi kod Sopja i Vaške na koje su se oslanjali važni putni pravci koji su dolazili iz Njemačke u Ugarsku.

Nakon protjerivanja Turaka, od 1745. godine formiraju se civilni organi vlasti. Slatina je tada imala status sela i nalazila se tada u sastavu Kotara Virovitica. Negdje oko 1848. god. Slatina postaje kotarsko središte s 36 mjesta (sela). Godine 1870. Kotar Slatina imao je tri općine i to Slatinu, Gornji Miholjac i Voćin. Kasnije općine postaju Sopje 1891., Slatinski Drenovac 1891., Nova Bukovica 1892.i Sladojevci 1894. godine. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije uspostavljena je i općina Ćeralije. Sve navedene općine postojale su do poslije Drugog svjetskog rata. Uvođenjem komunalnog sistema došlo je do reorganizacije i ukidanja manjih općina.I tako od 1962. godine djeluje na čitavom području samo općina Podravska Slatina, koja ima 6 mjesnih ureda, koji se nalaze u Čadjavici, Voćinu, Gornjem Miholjcu, Sopju, Novoj Bukovici i Ćeralijama.

Drugi svjetski rat i njegove osnovne posljedice, razaranja i žrtve nisu mimoišli ni podravsko-slatinski kraj. Vjerodostojni podaci zasnovani na državnoj obvezi popisa štete govore o uništenju 1.602 seljačka domaćinstva (kuće), 26 gradskih kuća, 10 školskih zgrada i 4 crkvena objekta. Za četiri ratne godine oštećeno je 3.513 seljačkih domova i 223 gradske kuće. Popaljen je i uništen velik broj gospodarskih zgrada i objekata i mnogo poljoprivrednoga alata.

Na osnovu točno utvrđenih podataka poginulo je 826 boraca-partizana a prema zvaničnoj državnoj evidenciji 2.204 stanovnika vode se (pod punim imenom i prezimenom) kao žrtve fašističkog terora. Naravno, ovom treba dodati izvjestan (točno neutvrđen) broj pripadnika drugih oružanih postrojbi.

Slatinski kraj je u četiri ratne godine u borbi protiv fašizma sudjelovao s 3.376 boraca narodno-oslobodilačkog rata. Od ovog broja bilo je preko tri stotine žena. Kraj rata 202 osobe dočekale su kao invalidi. Poginulih boraca najviše je bilo u mjestima Voćin (36), Lisičine (34), Medinci (33), Gornji Miholjac (31), Ćeralije (29), Macute (29), Sekulinci (25), Vraneševci (25), Čađavica (25), Petrovac (24), Rijenci (23), Hum (23), Lukavac (23), Gornji Meljani (22), P. Slatina (21), Kometnik (20), Kuzma (20), Bakić (19)...

O istini i strahotama Drugog Svjetskog rata svjedoče 23 spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora, 15 grobnica palih boraca i žrtava fašističkog terora, 14 spomen-domova, 2 partizanska groblja i 10 posebnih obilježja iz povijesti narodnooslobodilačke borbe (NOB) i radničkog pokreta.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Milko Kelemen (1924), skladatelj i jedan od utemeljitelja hrvatske suvremene glazbe
  • Viktor Žmegač (1929), vodeće ime hrvatske germanistike i zagrebačke književnoteoretičarske škole
  • Goran Perkovac (1962), bivši hrvatski rukometni reprezentativac, osvajač zlatne medalje na OI u Atlanti, 1996.
  • Đorđe Lavrnić (1946), rukometni reprezentativac SFRJ, osvajač zlatne medalje na OI u Münchenu, 1972.
  • Mirko Jirsak (1909-1999), pjesnik, romanopisac i prevoditelj
  • Ana Knežević (1945), rukometna reprezentativka SFRJ, osvajač dvije srebrne medalje sa svjetskih prvenstava 1965. u Njemačkoj i 1971. u Nizozemskoj
  • Mile Davidović (1958), svjetski poznati slikar naivac
  • Milorad Dokmanac (1961), reprezentativac SFRJ u hrvanju (grčko-rimski stil) i osvajač više medalja s prvenstava Hrvatske, SFRJ i Balkana
  • Rajna Šargač, hrvatska šahistica i državna reprezentativka
  • Jure Primorac, (1912-2002), pjesnik

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Spomenik poginulim hrvatskim Braniteljima na ulazu u gradsku vjećnicu
Spomenik posvećen 2500 palih boraca NOB-a i 6500 žrtava fašizma s područja nekadašnjeg kotara Slatina

U Gradu Slatini se nalazi sekvoja (lat. Sequoia giganthea Decs), drvo visine 63 m i opsega 5.90 m. To je ponos grada Slatine iz 1807. godine. Predstavlja rijetkost i zato je kao spomenik prirode zaštićen. Drvo je posađeno, vjerojatno, u XIX. stoljeću, u vrijeme kada su slatinski veleposjedi bili u rukama kneza Schaumburg Lippe-a (1841.-1912.).

U Slatini se također nalazi dvorac Grofa Janka Draškovića, koji je u vremenu nakon njegove vladavine uništen. Taj se dvorac u Slatini popravlja, nakon što je grofov današnji nasljednik poklonio ovaj dvorac gradu.

Ne smije se zaboraviti niti stara škola, koja je imala ime Laze Tihomirovića Baje u središtu Grada. Ona se restaurira u Muzej grada.

Nekada, do 1991. god. u parku ispred zgrade općine nalazio se spomenik narodnom heroju Nikoli Miljanoviću Karauli kao i biste troje narodnih heroja iz našega kraja. Važni spomenički objekti našeg kraja iz perioda NOB 1941. do 1945. godine su Gudnoga, Kometnik, spomenik poginulim borcima njemačke čete Ernest Telman u Mikleušu, spomenik djeci Potkozarja u Noskovačkoj Dubravi te Partizansko groblje u Slatini. U 42 mjesta općine Slatina mještani su svojedobno podigli spomen-obilježja svojim mještanima-palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Drugom Svjetskom ratu.

Postoji i deset izuzetno važnih spomenika sakralnog značaja. To su crkve u Čađavici, Sopju, Gornjem Miholjcu, Sladojevcima, Lisičinama i Voćinu.

Pored navedenog, postoji i 29 spomenika profane arhitekture. To su stare utvrde, dvorci i ostale građevine koje imaju neko posebno arhitektonsko ili povijesno značenje. Među tim spomenicima najznačajniji je voćinski stari grad, a potom zgrada vinogradarskog podruma bivšeg IPK, prizemna zgrada nad vinogradarskim podrumom, upravna zgrada nekadašnjeg OOUR Ratarstvo i skladišna zgrada, tj. pecara, objekat apoteke, Uprava amaterskog kazališta Franjo Sertić Bijeli, Župni ured, prizemnica srpske pravoslavne crkve, zgrada pravoslavne crkve, zgrada negdašnjih DPO, stara pošta, zgrada poslovnih prostorija bivše Slatinke pored ljekarne i Evangelistička crkva.

U slatinskom kraju nalazi se 6 arheoloških lokaliteta : Aleksandrovac -"Hercegovac" pretpovijesna nekropola, Čađavica -srednjovijekovna nekropola, Mikleuš -pretpovijesno naselje, Noskovci -pretpovijesno naselje, Sopje -pretpovijesno naselje i Sladojevci/ciglana -antička nekropola.

Vlada Republike Hrvatske donijela je svojedobno odluku o restauraciji spomenika kulture od državne vrijednosti, te je suglasno tomu u toku provedba detaljne restauracije objekta srpske pravoslavne crkve u Gornjem Miholjcu. Restauracija će trajati nekoliko narednih godina. Crkvu Svete trojice podigli su pravoslavni mještani Gornjeg Miholjca 1793. godine. Jedna je od najstarijih crkava u slatinskom kraju i zaslužna za početak razvoja školstva ovog dijela Slavonije.

Ovom odlukom nadležnog Ministarstva Vlade Republike Hrvatske obuhvaćen je i arheološki lokalitet Sjenjak u Novoj Bukovici.

U okolici Slatine, nalazi se imanje Višnjica, na kojem se uzgajaju arapski konji, jeleni lopatari i mufloni te povrće batat, šparoge i ljekovito bilje. Ergela arapskih konja postala je 2005., pridruženi član Svjetske oragnizacije uzgajivača arapskih konja.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

  • Osnovna škola Josipa Kozarca (prethodno ime: Grigor Vitez)
  • Osnovna škola Eugena Kumičića (prethodno ime: Lazo Tihomirović-Baja)
  • Srednja škola Marka Marulića (prethodni naziv: Srednjoškolski centar Edvard Kardelj)
  • Osnovna Glazbena škola Slatina

Škole se na ovom području otvaraju dosta kasno, kao i u ostalim dijelovima ondašnje Hrvatske i Slavonije. Postoje neki tragovi koji ukazuju da su koncem XVIII. stoljeća na slatinskom području postojale dvije elementarne škole u Voćinu i Gornjem Miholjcu. Na osnovu zapisnika od 24. rujna 1788. godine pisanom u Gornjem Miholjcu, koji je sačuvan kod pravoslavnog parohijalnog ureda, vidljivo je da su se sastali predstavnici Gornjeg Miholjca, Kapinaca i Novaka s nadležnim predstavnicima vlasti u vezi dogovora o otvaranju škole u Gornjem Miholjcu. Osim ovih dviju škola, na ovom su području u vremenu od 1800. do 1850. godine postojale škole u Slatini, pravoslavna, 1805. god., Čađavici 1814. god., Sladojevcima 1822. godine i Sopju 1822. godine. Prema navodima iz Spomenice Državne građanske škole Podravska Slatina, objavljene 1928. godine u Slatini je najprije otvorena 1805. godine srpsko-pravoslavna škola, i to na inicijativu viđenijih vjernika te vjere, a 1830. godine otvorena je konfesionalna škola za pripadnike rimokatoličke vjere, i to uz podršku grofa Pejačevića, koji je bio vlasnik velikih kompleksa zemljišta i šuma na ovom području.

Od donošenja Zakona o školstvu 1874. do 1903., godine na slatinskom području osnivaju se pučke škole u mjestima(selima): Ćeralije, Smude, Lisičine, Bakić, Donje Bazije, Radosavci, Vraneševci i Kapinci. Prema statističkim podacima, koji su se već tada vodili, u šk. god. 1889/90 na slatinskom području radile su 22 pučke škole s 26 učitelja i 1805 polaznika. Već 1895. godine slatinski kotar je imao 25 škola s 30 učitelja. Školskih obveznika je bilo 2949, a polaznika 2594. Godine 1900.u 28 mjesta tadašnjeg kotara Slatina radile su škole. Prema službenom glasniku šk. god. 1900/01 slatinski kotar imao je 36 učitelja, 3058 obveznika, 2212 polaznika, 578 obveznika/opetovničara, 511 polaznika.

Pred kraj XIX stoljeća pa do 1928. god.usporedo s otvaranjem javnih škola, na slatinskom području djelovao je veći broj privatnih škola na njemačkom ili mađarskom jeziku. Privatne škole na njemačkom jeziku radile su u Zvečevu, Ivanbrijegu, Ciganki, Radosavcima i Grabiću. Na mađarskom jeziku učilo se u privatnim školama u Slatini, Španatu, Starinu i Slanoj Vodi.

Školske 1918/19 godine pučke škole na slatinskom području polazilo je ukupno 2427 učenika. Deset godina kasnije, u šk.god 1928/29 na ovom području ima 36 škola s 56 učitelja i 2789 učenika. Od 1918. do 1945. godine u podravsko-slatinskom kraju otvorene su škole u 14 mjesta: Zvonimirovac, Macute, Četekovac, Hum, Petrovac, Aleksandrovac, Kometnik, Donje Kusonje, Sekulinci, Gornji Meljani, Gornje Viljevo, Miljevci, Hum Varoš i Pecka. U periodu od 1945. do 1975. godine otvorene su osnovne škole u sedam mjesta (sela) slatinskog područja.

Godine 1917. odlukom kraljevske Zemaljske vlade otvorena je u Slatini Viša pučka škola. Peti razred novootvorene Više pučke škole polazilo je 37 učenika, od toga 21 učenica. Koncem 1924. godine Viša pučka škola dobila je naziv Građanska škola. Građanska škola radila je sve do 1945. godine kada se ukida. Od tada pa nadalje radi neko vrijeme kao Niža realna gimnazija, zatim sedmoljetka, pa kao narodna osmogodišnja škola, da bi 1960. ušla u sistem jedinstvene osnovne škole.

U školskoj 1922/23 godini osnovana je Šegrtska škola, koja je radila kao samostalna škola sve do 1.studenog 1970. godine kada se udružuje u Srednjoškolski centar Podravska Slatina. U prvoj godini postojanja školu je pohađalo 152 učenika. U prvo vrijeme Šegrtska škola djelovala je u sastavu i pod upravom Više pučke škole, a isto tako nije imala ni posebnih nastavnika.

U periodu NOB (1941-1945) na oslobođenom teritoriju radile su osnovne škole. Nastavnike i učitelje su postavljali narodnooslobodilački odbori. Od veljače 1943. godine na organizaciji i širenju partizanskih škola u slatinskom kraju radio je Centralni prosvjetni odbor za Slavoniju i Srem. Sjedište Odbora bilo je u Zvečevu, a na čelu mu je bio Mane Trboljević, učitelj i prvoborac pakračkog kraja. Prvi prosvjetni referent za Kotar Podravsku Slatinu bio je Bogdan Ivančević. Prve takve škole osnivaju se u Voćinu i Smudama. Partizanski učitelji u Voćinu bili su Ljubica Trifunović i Mirko Šifner. U Smudama su učitelji bili jedna omladinka po imenu Bosiljka te omladinac Miljenko Blagojević. U toku 1943, otvorene su i škole u Kometniku, Lisičinama, Humu, Zubićima, Macutama, Ćeralijama, Rijencima i Sekulincima. Učitelji su bili Mara Radetić, Lazo Subotić, Viktor Hep, Ante Crvlje, Hamdija Maglajić, Milenko Vlajnić, Rech Kopštajn, Ladislav Peći, Savo Trbojević, Marija Kovačević, Vajnaht, Ilija Marković i Tanja Marković. Do jeseni 1944. godine u slatinskom kraju radile su 42 škole.

Radničko sveučilište u P. Slatini osnovano je 2.kolovoza 1960. odlukom Narodnog odbora općine. Tijekom 1961. godine, u okviru djelatnosti rada Radničkog sveučilišta, osnovana je i Škola za opće obrazovanje radnika. Za prvog direktora Radničkog sveučilišta bio je postavljen učitelj Gojko Novaković. U početku svog djelovanja sjedište Radničkog sveučilišta bilo je u zgradi prvog poslijeratnog Doma JNA. Godine 1968. Radničko sveučilište je izmijenilo naziv u Narodno sveučilište i znatnije proširilo svoj djelokrug rada.

Srednja ekonomska škola je osnovana 1959. godine. Ekonomsku školu je, u prvoj godini postojanja, polazilo 108 učenika, od toga 64 učenice, koji su bili podijeljeni u tri odjeljenja. U šk. god. 1975/76 ekonomsku školu je pohađalo 231 učenik. Prvi privremeni vršilac dužnosti direktora škole bio je Oskar Cuculić, nastavnik slatinske osnovne škole, a kasnije je na dužnost direktora izabran profesor Ananije Mraković.

Godine 1970. u okviru Ekonomske škole radila je Opća srednja škola s ekonomsko-upravnim usmjerenjem.

Gimnazija je osnovana 1963. godine. U prvoj šk. god. upisano je 85 polaznika a od toga 34 učenice. Za direktora je izabran Ananije Mraković, koji je ujedno bio i direktor Ekonomske škole. u školskoj 1972/73 godini gimnaziju je učilo, rekordnih, 237 đaka. Gimnazija je djelovala kao samostalna institucija do 1970. godine kada je uključena u Srednjoškolski centar.

Kultura[uredi VE | uredi]

Od 1995. godine u Slatini se održava Međunarodni glazbeni festival "Dani Milka Kelemena".

U Slatini je djelovalo pjevačko društvo još potkraj XIX stoljeća, pod nazivom Zrinski, a kasnije je osnovano i društvo Obilić. O tome postoje pisani tragovi. Prema statističkom godišnjaku od 1905. godine na slatinskom su području postojala dva pjevačko glazbena društva s ukupno 89 članova. KUD Bratstvo osnovano je 5. lipnja 1967. godine pod imenom Dika, ali je prije toga u poslijeratnom periodu djelovalo više društava. Nakon oslobođenja 1945. godine djelovalo je društvo Jedinstvo, zatim Graničar i društvo Nikola Miljanović Karaula.

U 1936. godini otvoren je u Slatini prvi kinematograf. Vlasnik mu je bio trgovac Fuks. Prvo putujuće slatinsko kino ustanovljeno je 1944. godine. Nosioci ove aktivnosti bili su Nikola Platiša, Vlado Madecki i Stjepan Šomođi.

Godine 1969. osnovana je radio stanica Podravska Slatina. Prvih dvadesetak godina postojanja djelovala je u sastavu Narodnog sveučilišta "Veljko Vlahović", u okviru organizacione jedinice Centra za informiranje.

Gradsko amatersko kazalište Franjo Sertić Bijeli osnovano je potkraj 1954. godine. Nažalost, tijekom 1958. godine došlo je do prestanka rada kazališne umjetnosti. Tek 1973. godine ponovno se obnavlja dramski amaterizam. 1976. godine iz sekcije kulturno-umjetničkog društva, prerasta u Gradsko amatersko kazalište. Od 1978. godine kazalište ima svog profesionalnog urednika. Veliki doprinos u radu slatinskog kazališta i razvoju kazališne umjetnosti u slatinskom kraju dala je obitelj Lea Srdoča. Od 1977. godine u P. Slatini su se održavale Slatinske kazališne večeri.

Krajem 1996. godine osnovan je Slatinski likovni klub (SLIK), koji svake godine raznim aktivnostima doprinosi i upotpunjuje kulturnom iskazu grada. Osnivači i najznačajnija imena ovog kluba su Josip Gribl, Đorđe Stanisavljević, Josip Milković, Tomislav Štrajtenberger, Jovan Vuković, Dragan Milošević, Zvonko Prpić... Počev od 1999. godine SLIK svake godine organizira Likovnu koloniju "Slatinske slike", a počev od 2003. godine u tradiciju je ušla i Likovna radionica. Članovi SLIK-a sudjeluju na likovnim kolonijama koje organiziraju likovni klubovi u drugim mjestima u RH te na likovnim kolonijama organiziranim u humanitarne svrhe. Posljednjih nekoliko godina pojedini članovi SLIK-a učestvuju na poznatoj međunarodnoj likovnoj koloniji u Subotici, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra "Bunjevačko kolo".

Šport[uredi VE | uredi]

Grad Slatina je donekle poznat po sportu, a u njemu se nalazi više klubova za treniranje: rukometni klub "Marulka", nogometni klub Slatina, Taekwondo klub "Slatinska Banka", itd.

Počeci sporta u Slatini vežu se uz razdoblje oko 1910. godine kada je ondje osnovana prva Sokolska gimnastičarska organizacija. Za vrijeme stare Jugoslavije osnovan je 1920. godine Jugoslavenski sokolski savez, a prva podružnica ove organizacije osnovana je u Podravskoj Slatini 1921. godine. Od tada neko vrijeme rade u mjestu i Podružnica Hrvatski sokol i Podružnica Jugoslavenskog sokola. Pokretači i nositelji gimnastičkih vježbi u Podravskoj Slatini putem sokolskih organizacija bili su Miloš Radančević, Đorđe Radinović, Zlatko Lešćan i Ivan Knajz. Pred Drugi svjetski rat, kao i u poslijeratnim godinama, jedan od pokretača i nositelja aktivnosti u ovoj organizaciji, koja se poslije 1945. godine nazvala Društvo za tjelesni odgoj Partizan, bio je Svetozar Ćeralinac. Prva sportska dvorana u Podravskoj Slatini izgrađena je 1930. godine na inicijativu Gimnastičkog društva Sokol.

Nogometni klub Slatina osnovan je 1971. (već 1964. Općinski nogometni odbor). Izvšni odbor tada su činili: Milorad Dragičević, predsjednik; Toma Lavrnić, tajnik; članovi odbora: Pero Gojić, Mato Krpačić, Ljibisav Popivić, Matija Zagorac, Stevan Živković.

Stoje: I. Knežević (trener), Borislav Radanović, M. Naumovski, S. Erceg, Z. Mrva, N. Novaković, A.Kolembus, T.Kosanović • Čuče: Ivan Lah, M. Kujević, T.Radaković, M. Predragović, M. Vurdelja, Zdenko Tepeš

Muški rukomet se počeo igrati 1954. u okviru sekcije pri DTO "Partizan", a rukometni klub je osnovan izdvajanjem te sekcije 1962. godine i dobio ime RK Partizan. Pečat u rukometnom sportu Slatine ostavili su igrači-članovi prve rukometne ekipe u povijesti podravsko-slatinskog rukometa: Petar Orlić, Bato Gredelj, Ratko Popac, Željko Kolarić, Josip Prebeg, braća Ferdo i Braco Braz, Dimitrije Radmilović, Milivoj Kosanović, Pero Roksandić i Božo Ručević. Poslije ove prve generacije, slatinski rukometni put su nastavili Marko Orlić, braća Venus, braća Nikšić, Miško Horvat, Antun Repić, braća Erceg, Slobodan Filipović i Josip Vrkljan.

Slatinski muški rukomet ispisao je dio najljepših stranica u sportskom životu grada, uspješno igrajući u Hrvatskoj rukometnoj ligi počev od 1971. godine te u Drugoj saveznoj ligi nekadašnje Jugoslavije. Nekoliko sezona slatinski rukometaši bili su u vrhu drugoligaške konkurencije a svoje prijateljske utakmice u Podravskoj Slatini igrali su nekoliko puta i europski klupski prvaci RK Partizan iz Bjelovara i RK Borac iz Banja Luke. Prijateljsku utakmicu u P. Slatini odigrala je i slavna rukometna reprezentacija Jugoslavije u sastavu koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u Minhenu 1972. godine. Tih uspješnih sedamdesetih godina rukometnu Slatinu predstavljali su golmani Dragan Borotić i Stjepan Relić te igrači Rajko Lavrnić, Antun Habijanec, Dušan Oljača, Damir Žubrinić, Mirko Lavrnić, Milan Knežević, Đorđe Popović, Goran Rekić, Aleksandar Varga, Nebojša Stoponja, Milan Janković, Vladimir Gojković, Vlado Lach, Damir Lic. U tom razdoblju trener je bio Petar Orlić, jedan od najboljih igrača u povijesti slatinskog rukometa. U rukometnoj povijesti dužoj od pola stoljeća najveće trenerske uspjehe imali su, kronološkim redom, Ratko Popac, Krešo Gregorić, Željko Kolarić, Petar Orlić i Slobodan Filipović.

A prvu žensku rukometnu ekipu od osnivanja 1955., te narednih nekoliko godina činile su Ljuba Radojević-Butorac, Dobrila Lukić, Vera Dvorski, Kata Subotić, Katica Balen, Vera Repić i Rada Avirović.

Odbojkaški klub Slatina osnovan je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Početke slatinske odbojke ispisali su Čedomir Guzina, Mićo Avirović, Lazo Todorović, Josip Roštaš, Borislav Radanović, Mihajlo Vilenica, Milorad Lukić, Đuro Javor i Branko Španović. Klub se u dva navrata natjecao u Drugoj saveznoj ligi - grupa Centar (tadašnje SFRJ). Igrač i trener, a potom i predsjednik kluba, tih godina bio je Vasil Mihajlov, dr. med. Potom je trener bio Antun Rap. U osamnaest uspješnih godina slatinske odbojke (1972-1990), u Drugoj saveznoj ligi te Hrvatskoj odbojkaškoj ligi za OK "Slatina" igrali su Čedomir Guzina, Veljko Guzina, Fadil Krupić, Ljubomir Bratić, Ivica Grbac, Željko Lončarević, Milenko Ivičić, Branko Labus, Juraj Lalić, Milorad Španović, Đorđe Vejić, Veljko Živković, Ratko Radojčić, Boris Peterka, Danko Ljubičić, Zdravko Bukva, Saša Todorović, Marin Jukić, Aleksandar Špika, Boris Guzina, Milan Ivičić, Saher Ivan, Tomislav Jukić, Slaven Rantes idr.. U tih 18 godina treneri su bili Mićo Avirović, Josip Roštaš, Milorad Španović, Veljko Guzina i Fadil Krupić.

Košarka se u slatinskom kraju počela igrati 1969. godine. Prvo košarkaško igralište izgrađeno je iste godine u dvorištu Srednjoškolskog centra a košarka je postala omiljeni sport tadašnjih gimnazijalaca. Košarkaški klub Slatina osnovan je 1972. godine.Za predsjednika Upravnog odbora izabran je Špiro Todorović a za tajnika, igrač, Miladin Subotić. Prvi trener KK Slatina bio je Slobodan Filipović. Potom su treneri bili Josip Ostrošić te Stevo Marojević. Početke slatinske košarke obilježili su Zdenko Korlević, Miroslav Škiljić, Đorđe Stanisavljević, Boro Radojčić, Jovo Todorović, Miladin Subotić, Josip Habl, Radičević, Krešo Marić, Damir Novotny, Vladimir Jarić, Boško Uljarević, Drago Tepeš i Damir Marić.

Slatinčanima su posebno poznati bivši rukometni reprezentativci Goran Perkovac, Đorđe Lavrnić i Ana Knežević, te nogometni reprezentativac Antun Kolar i reprezentativac Jugoslavije u hrvanju grčko-rimskim stilom Milorad Dokmanac. Ovaj grad je nekada imao, a i danas ima još puno drugih sportaša.

Grad je sedamdesetih godina XX. stoljeća imao tri kluba u saveznim nivoima natjecanja ondašnje države, u hrvanju, rukometu i odbojci.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Slatina.