Slavenka Drakulić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slavenka Drakulić.JPG

Slavenka Drakulić (Rijeka, 4. srpnja 1949.) hrvatska književnica i novinarka, živi u Stockholmu i Zagrebu.

Stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Pored mnogih priča i eseja, Slavenka Drakulić objavila je šest romana i pet publicističkih knjiga, koje su prevedene na više od dvadeset europskih i svjetskih jezika. Uz povremene boravke u inozemstvu, od kraja 1960-ih živi i radi u Zagrebu, te je dio njezina spisateljskog rada posvećen zagrebačkim temama, dok se u cjelini za njezin opus može kazati da je vezan uz problematiku suvremene hrvatske stvarnosti, bilo da je riječ o razini egzistencije pojedinca, bilo da se radi o kontekstualizaciji Hrvatske unutar iskustva drugih tranzicijskih zemalja.

Hologrami straha (1987.), njezin prvi roman, otvara ciklus autobiografske i biografske pripovjedne proze, koji čine romani Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema (po kojem je snimljen istoimeni film)[1], Frida ili o boli.

Autobiografski sadržaji, koji obilježavaju pripovjedni opus S. Drakulić, uključujući i njezine novinske članke, eseje i priče, određeni su prelaženjem iz dokumentarnoga u fikcionalno, iz osobnoga i intimnoga, u opće i javno. U svim romanima Slavenke Drakulić središnja je tema žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti, nekoj vrsti krajnjih, radikalnih stanja. Umjesto bolesti, govori o silovanju, ljubavnoj strasti, kanibalizmu.

U posljednjem objavljenom romanu, Frida ili o boli tema je umjetnička transformacija iskustva bolesti na primjeru života slikarice Fride Kahlo. U njezinim romanima spajaju se sve temeljne odrednice ženskog teksta: ženski glas iz ženske vizure pripovijeda o specifično ženskom iskustvu.

Publicističku karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984.), kultne knjige hrvatskog feminizma. U smislu javnoga angažmana, Slavenka Drakulić ima izrazito osviještenu poziciju da je svako (osobno) djelovanje ujedno i političko. Stoga je njezinom književnom opusu supripadna i feministička publicistička djelatnost. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom stilu izrazito obilježenom polemičkim kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske stvarnosti, posebno nakon pada komunizma.

How We Survived Communism and Even Laughed, Balkan Express i Cafe Europa, postali su u hrvatskom izdanju dijelovi trilogije Kako smo preživjeli komunizam, Kako smo preživjeli rat i Kako smo preživjeli postkomunizam.

I najmanji detalji iz naših dnevnih života ulaze u priču Slavenke Drakulić, ili postaju povodom za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se zapravo u životu zbiva. U smislu formalnih osobina, u tim se tekstovima gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istovremeno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izuzetan smisao za detalje, za prepoznavanje neke na prvi pogled beznačajne pojedinosti koja će postati središnjom slikom priče, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku.

Prevagu općeg nad pojedinačnim Slavenka Drakulić ponajprije razotkriva u pričama o komunističkom razdoblju, na čije oblike svakodnevnog života danas uglavnom gledamo s ironijom. Poseban uspjeh doživjela je njezina knjiga Oni ne bi ni mrava zgazili, koja govori o ratu i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve. Knjiga Tijelo njezina tijela govori o doniranju organa radi spašavanja života drugih.[2]

Udata je za švedskog novinara Richarda Swartza.

Popis djela[uredi VE | uredi]

  • "Smrtni grijesi feminizma" (eseji), Znanje, Zagreb, 1984.
  • "Hologrami straha" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., ISBN 86-399-0077-9
  • "Mramorna koža" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., ISBN 86-399-02338-0
  • "How we survived communism and even laughed" (eseji), Hutchinson, London 1992.
  • "The Balkan Express"(eseji) W.W. Norton, New York 1993.
  • "Božanska glad" (roman), Durieux, Zagreb 1995.
  • "Cafe Europa" (eseji), Abacus, London 1996.
  • "Kako smo preživjeli" (eseji), Feral Tribune, Split 1997.
  • "Kao da me nema" (roman), Feral Tribune, Split 1999.
  • "Oni ne bi ni mrava zgazili" (eseji), Kultura & Rasvjeta, Split, 2003., ISBN 953-7075-17-6
  • "Sabrani romani", Profil, Zagreb, 2003.
  • "Sabrani eseji", Profil, Zagreb, 2005.
  • "Tijelo njenog tijela", Jutarnji list, Zagreb, 2006.
  • "Frida ili o boli" (roman), Profil,, Zagreb 2007.
  • "Two underdogs and a cat" (eseji), Seagull Books . London, NY, Calcutta 2009.
  • "Basne o komunizmu" (eseji), Profil, Zagreb, 2009.
  • "Optužena" (roman), V.B.Z., Zagreb, 2012.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]