Slobodno zidarstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Simboli slobodnog zidarstva

Masoni, također nazivani i "slobodni zidari" (engl. free masonry, francuski franc-maçonnerie) je mistični, strogo hijerarhijski organiziran pokret koji je nastao u prilikama liberalnog prosvjetiteljstva. Nadovezuje se na tradiciju zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova pa otuda proizlaze njihovi simboli šestar i kutnik.

Organizacija[uredi VE | uredi]

Osnovna organizacijska struktura slobodnog zidarstva je loža. Unutar neke zemlje lože su organizirane u velike lože, s tim da neke zemlje, poput Velike Britanije, imaju više takvih loža.

Članstvo je hijerarhijski poredano kroz tri stupnja (šegrti, djetići, majstori) po tzv. Ivanovoj opservanciji. Prema škotskoj opservanciji postoje trideset i tri stupnja.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Prve masonske lože nastale su u Engleskoj. Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske lože stvorile su veliku ložu za London i Westminster, koja je šest godina kasnije postala Velika loža Engleske. Masonerija je u Engleskoj bila oružje kojim se služila britanska politika, a u 19. stoljeću sve više ima utjecaja na druge države preko određenih loža. Članovi nekih loža bili su, među ostalima, engleski kraljevi i poznati političari Edvard VII., David Lloyd George, Winston Churchill i dr.

Inicijacija u masonski pokret u 18. stoljeću

Francuski mislioci Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, Victor Hugo i drugi kao članovi loža unose revolucionarne, buržoaske ideje protiv feudalnog poretka. Njemačke lože, za razliku od ostalih, u svoj program uvode kršćanski nauk. Okupljaju mnoge filozofe, pisce i glazbenike, npr. Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottlieb Fichte, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven.


Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Masoni se u Hrvatskoj pojavljuju u drugoj polovini 18. stoljeća, kada ga uvode časnici koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Prva hrvatska loža osnovana je na teritoriju Vojne krajine, u Glini 1759. godine pod nazivom Ratno prijateljstvo. Sljedećih godina osnivane su lože i u drugim gradovima, tako 1772. u Varaždinu i 1773. u Zagrebu.

Godine 1777. utemeljena je u dvorcu Brezovici kraj Zagreba, Hrvatska velika loža na čelu s prvim velikim meštrom grofom Ivanom Draškovićem.

Godine 1795. godine je u čitavoj Austriji i Ugarskoj (time i u Hrvatskoj) Slobodno zidarstvo zabranjeno, nakon otkrivanja urote Ignjata Martinovića, gdje je stanoviti broj masona radio na pokrenutanju prevrata po uzoru na Francusku revoluciju. Sve slobodnozidarske lože u Hrvatskoj tada prestaju s radom.

Za vrijeme uspostave Ilirskih pokrajina pod vlašću Napoleona, viđeniji suradnici francuskih vlasti u dijelu Hrvatske južno od Save su članstvom u više loža koje su osnivane uz važnije vojne garnizone dokazivali uključenost u elitu Napoleonovog Imperija: ta je elita u Slobodno zidarstvo bila uključena praktično bez iznimke[2]. Prva loža imenom Eugen Napoleon bila je osnovana u Zadru 1806. godine, te je 1808. tiskala Pravila lože u čak 600 primjeraka. Narednih godina osnivaju se lože u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Rijeci i Karlovcu.

Nakon odlaska Francuza, masonske lože opet prestaju s radom. Tek 1872. godine se u Sisku ponovo pokreće masonska loža - koja međutim prestaje s radom 1885. godine. U Zagrebu se loža sa prvih 6 masona pokreće ponovo 1892. godine. Tek nakon raspada Austro-Ugarske nastaju okolnosti u kojima se Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj može jače razvijati, pod okriljem loža iz Srbije, koje su bile u dobrim odnosima sa državnim vlastima u Beogradu.

Nakon 1920. godine središnja loža nove države, Kraljevine SHS (Jugoslavije) bila je Velika loža Jugoslavije.

U ljeto 1940. godine zabranjen je rad slobodnih zidara u Kraljevini Jugoslaviji. Po njenom slomu, ni nova vlast NDH nije dozvoljavala njihov rad, štoviše je u studenom 1941. godine četrdesetak zagrebačkih masona bilo deportirano u logore; u Jasenovcu i Staroj Gradišci su držani do travnja 1940. godine. Barem trojica hrvatskih masona - Manco Gagliardi, dr. Oton Gavrančić i grof Josip Bombelles - su u ustaškim logorima umrli ili bili ubijeni.

Obnova slobodnozidarske djelatnosti započinje 1990-ih s raspadom SFRJ.

Danas u Hrvatskoj djeluju barem tri lože - Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila. Velika loža Hrvatske osnovana je 1997. godine.

Od 2003. godine hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku.

U prošlosti bilo je više istaknutih Hrvata koji su bili članovi masonskih loža, poput primjerica grofa Janka Draškovića. Neki tvrde da je i biskup Maksimilijan Vrhovac također bio slobodni zidar.[3].

Kritika Slobodnog zidarstva[uredi VE | uredi]

Neki kršćanski krugovi smatraju da je "Slobodno zidarstvo" u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta Svemira. Albert Pike, jedan od većih mislilaca u masoneriji otvoreno je zastupao takav stav. Papa Klement XII. u enciklici "In eminenti" (28. travnja 1738.), također je osudio Slobodno zidarstvo kao sotonizam. I neki drugi imali su sličan stav kao npr. Anatolij Berestov koji zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva. (Ibid., str. 5, 142)[4].

Papa Pio IX. piše 1865. godine o Slobodnom zidarstvu kao o jednoj zloćudnoj, lažljivoj i izopačenoj organizaciji koja škodi kako vjeri, tako i društvu, te osuđuje (iznova) "masonska i druga slična udruženja, koja razlikujući se samo u vanjskom izgledu stalno kuju zavjere protiv Crkve i zakonitih vlasti". Papa Lav XII. 1884. godine kaže: "Postoje različite sekte, koje se doduše razlikuju po imenu, obredima, formi i podrijetlu, ali su ipak ujedinjene prema zajedničkim ciljevima i sličnosti svojih glavnih principa u tome da su zapravo jedno sa masonskom sektom, koja je za sve njih svojevrsni centar iz kojega sve potječu i u koji se sve one vraćaju." Glavni cilj masonerije je, prema Lavu XIII. "svrgavanje čitavog vjerskog, političkog i socijalnog reda utemeljenog na kršćanskim osnovama i uspostavljanje novog poretka sukladnog njihovim vlastitim idejama i utemeljenog na njegovim principima i zakonima čistog Naturalizma"[5].

Danas se službeni stav Katoličke crkve prema Slobodnom zidarstvu ne iskazuje tako teškim riječima, ali se i nadalje naglašava da je "članstvo u masonskim organizacijama za katolike nedopušteno"[6] U značajnom dokumentu kojega je ispred Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država 1985. godine potpisao kardinal Bernard Law pod imenom "Pismo biskupima u SAD u svezi masonstva" (značajno, jer u SAD praktično svaki gradić ima masonsku ložu) iznosi se da "principi i temeljni obredi masonstva uključuju jednu naturalističku religiju, sudjelovanje u kojoj je nespojivo sa kršćanskom vjerom".[7]

O masonima imaju vrlo negativan stav i pravoslavne crkve [8]

Masoni i Mormoni[uredi VE | uredi]

Iako neki misle da osim sličnosti u imenu nemaju nekog drugog zajedništva, činjenica je da su osnivač Mormona Joseph Smith od 1842. do svoje smrti 1844. bio mason, te da je sa njime masonima postao i znatan broj njegovih najbližih suradnika. Također, postoje znatne sličnosti između obreda Slobodnog zidarstva i onih u mormonskim hramovima.[9] [10]

Od 1925. do 1984. je Velika loža Utaha (Utah je savezna država SAD-a u kojoj su većina stanovništva mormoni) branila mormonima članstvo; u drugim dijelovima svijeta takve zabrane nije bilo. Nakon 1984. godine ima dosta mormona koji su visoko pozicionirani članovi slobodnog zidarstva u Utahu, makar vodstvo njihove vjerske zajednice takva članstva ne ohrabruje.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, Zagreb, 2007.
  • Domenico V. Ripa Montesano, Vademecum di Loggia, Edizione Gran Loggia Phoenix-Roma Italia 2009 ISBN 978-88-905059-0-4.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Slobodno zidarstvo

Izvori[uredi VE | uredi]